Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu sa svećenicima iz župa Slavonsko-podravskog arhiđakonata.

Biskup Martinović je ponajprije pred likom Gospe Voćinske uputio Isusovoj Majci poklike radosti i zahvalnosti koje su hodočasnici popratili pjevajući: „Blažena ti što povjerova“. Uvodeći u misno slavlje, biskup je pozdravio sve svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, aspirante iz požeškog Kolegija te sve sudionike slavlja. Podsjetio ih je kako je svetkovina Male Gospe svetkovina radosti koju nam Bog daje po Marijinom rođenju. U duhu ulazne pjesme naglasio kako je važno moliti Marijin zagovor da Bog svakom hodočasniku umnožio vjeru, ali je i sve sudionike pozvao da u svoje molitvene nakane uključe i papu Franju koji je na apostolskom putovanju u Novoj Gvineji te da mole za mir u Ukrajini, Palestini, Izraelu i cijelome svijetu, a osobito da se Božji mir još više nastani u našoj Domovini, obiteljima i u svima nama.

U homiliji biskup je rekao kako je Marija ušla u povijest čovječanstva tiho i neznatnim rođenjem, a postala je velika po prihvaćanju Božjeg plana u susretu s anđelom Gabrijelom koji joj je navijestio da će postati majka sina Božjega. Kazao je kako su se u tom događaju ispunile riječi proroka Miheja. „Mihej je u 8. stoljeću prije Krista navijestio idealnog vladara koji će donositi mir i pravednost cijelome čovječanstvu, ali i o majci koja ima roditi onoga koji će vladati Izraelom. Njegov je iskon od dana vječnosti. On će uspostaviti mir. Jer on je mir naš. Uistinu po Isusovu rođenju u Betlehemu nastanjuje se i započinje Božji mir u čovječanstvu, a i danas se ostvaruje po onima koji žele biti mironosci, nositelji mira Božjega“, kazao je biskup te nastavio tumačiti evanđeoski izvještaj u kojem sv. Matej donosi rodoslovlje Isusa Krista. „Sv. Matej nam otkriva kako se Isus rodio od Marije, a rođenje se dogodilo u Betlehemu po navještaju proroka Miheja. Zanimljivo je kako anđeo naviješta Mariji rođenje i to jasno i konkretno: ‘Rodit ćeš sina!’ I sv. Josip je primio navještaj da Marija nosi Božjeg Sina u svojoj utrobi.

Nadalje, mons. Martinović je ustvrdio da se u Marijinom rođenju otkriva kako Bog djeluje kroz povijest spasenja te se otkriva da je Bog uvijek blizu čovjeku. „Bog je i danas s nama. Bio je s nama i u trenutku našeg začeća i prije začeća, u trenutku rođenja i u svakom trenutku našeg života. Poteškoća je kad mi nismo s Bogom. Problem je kad mi zanemarujemo Boga, kad zanemarujemo čovjeka, ljudski život ili živote onih koji su pored nas.“ Istaknuo je potom kako svetkovina Male Gospe naglašava važnost ljudskog života. „Svi smo važni Bogu po Utjelovljenju i rođenju Sina Božjega. Marija nas povezuje s Bogom Ocem, sa svojim Sinom Isusom Kristom i s Duhom Svetim. Ulazimo u tajnu Presvetoga Trojstva po Mariji, ali i po svojem rođenju. Jer naše rođenje ima ono što je vječno, a to je duša koju nam Bog udahnjuje.“

Osvrnuvši se na tehnološki napredak suvremene civilizacije biskup je kazao kako čovjek može biti kadar pomoću umjetne inteligencije stvarati robote i znanstveni napredak, ali čovjek nikada neće imati moć stvarati dušu. „Čovjek nikada neće imati moć davati vječnost, to je samo Onoga koji nas je stvorio i koji u stvara sve vidljivo i nevidljivo.“ Biskup je nastavio govoriti o povezanosti čovjeka s Bogom te naglasio kako u tom smislu Marija ima važnu ulogu jer povezuje nebo i zemlju.

Potom je nadodao kako i svaka majka kao darovateljica života povezuje čovjeka s Bogom. „Večeras želimo zahvaliti Bogu za Mariju i za svaku majku i za svaki naš život. Jer svatko od nas je velik u Bogu. Svatko od nas ima neprocjenjivu vrijednost i blago koje mu Bog daje. Damo se katkada zavesti od svega ili se sažalijevamo misleći da smo nevrijedni ili nevažni, ako možda nismo nešto ostvarili ili ako nas netko ne razumije ili ne prihvaća. Bog nam po Marijinom i Isusovom rođenju poručuje koliko smo važni.“

Nastavljajući razmišljanje o vrijednosti ljudskog života, osobito u kontekstu ratnih i drugih stradanja, biskup Martinović je podijelio s vjernicima razmišljanja sv. Majke Terezije iz Kalkute koja je, ne umanjujući zločine koji se događaju na svakom koraku diljem svijeta, ovako rekla: „Najveći rušitelj mira je plač nerođenog djeteta. Ako majka može ubiti vlastito dijete u vlastitoj utrobi, što priječi vas i mene da se poubijamo. Čak je i u Svetom pismu zapisano: ‘Kad bi majka mogla zaboraviti svoje dijete, ja te neću zaboraviti. U dlanove sam te svoje urezao’, ali danas su milijuni nerođene djece ubijeni. Ali nitko ne govori o milijunima ubijenih koji su začeti istim životom kao ti i ja.“ I nerođena djeca su željeli živjeti. I žele živjeti. Kako je život velik, svet i neprocjenjiv, Crkva nas i Bog nas u svojoj zapovijedi ‘Ne ubij!’ da štitimo i poštujemo  život.“

Na svršetku homilije biskup je poručio vjernicima: „Neka nam Majka Marija, Mala Gospa bude ona koja će nas pozivati da cijenimo i ljubimo svaki život, život rođenih i nerođenih, život onih s kojima živimo u obitelji. Kako je važno iskazati poštovanje ljudskom životu, ženi, mužu, majci, ocu, bratu, sestri, djedu, baki, bolesniku, nemoćniku… Svatko od nas čezne, ne samo za životom, nego za ljubavlju. Ljubav koju nam je Bog darovao po Mariji u svome Sinu, ona nas večeras jača i daje snagu. To je ono zbog čega smo ovdje došli i s čime smo započeli ovo bogoslužje. Umnoži nam vjeru, Gospodine, da te ljubimo. Umnoži nam vjeru, Gospodine, da ljubimo život. Umnoži nam vjeru da budemo nositelji tvoga svjetla. Umnoži nam vjeru da budemo svjedoci tvoje istine, tvojeg mira, tvoje pravednosti i da u tebi gradimo sadašnjost i vječnost s Majkom koja je naše utočište, s Malom Gospom koja je tebe rodila i nas želi roditi za vječnost“, zaključio je propovjednik.

Nakon popričesne molitve uslijedila je tradicionalna služba svjetla, pohvala i molbenica Isusovoj Majci dok je mala procesija pronosila lik Gospe Voćinske između brojnih hodočasnika na otvorenom prostoru pokraj bazilike, a biskup Martinović je zaključio činom predanja vjernika Blaženoj Djevici Mariji.

Na svršetku slavlja biskup je poručio vjernicima kako su im Gospa i Bog uvijek blizu. „Bog je uvijek s nama, bez obzira na patnje ili rane koje nosite na duši. Nemojte nikad zaboraviti da je Bog uz vas. Bog nas ljubi i ne želi da budemo oni koji će misliti da nas je odbacio. Mi ljudi često jedni druge odbacujemo, nemamo osjećaja, ali Bog nikoga ne odbacuje. Neka nam pomogne u svim našim životnim stvarnostima, neka nam učvrsti vjeru da budemo hrabri poput njega u nošenju križa, u ljubavi prema čovjeku i poštivanju svakog života.“