Vrhbosanski nadbiskup Vukšić predvodio obrede Velikoga petka

Uz nadbiskupa, sudjelovala su 15 svećenika među kojima umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i postulator kauze za proglašenje blaženim sl. Božjega Josipa Stadlera mons. Pavo Jurišić te ravnatelj Svećeničkoga doma Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Vlado Vrebac.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler koji je predvodio regens chori katedrale vlč. Marko Stanušić.

Nakon što je procesija ušla u prezbiterij mons. Vukšić se prostro po tlu okrenut oltaru, a nazočni u prvostolnici su pritom klečali.

Potom je dvoje vjernika laika pročitalo odlomak iz Knjige proroka Izaije te iz Poslanice Hebrejima. Uslijedila je pjevana Muka Isusova po Ivanu gdje je Isusove riječi s oltara izgovarao mons. Jurišić, riječi evanđelista vlč. Vrebac, a ostale uloge bile su raspoređene među članovima zbora koji su bili na koru.

U kojem se liku prepoznajemo?

Kratko razmatranje potom je uputio nadbiskup Vukšić. Na početku je istaknuo da je „Veliki petak dan sjećanja na Isusovu strašnu muku i smrt i na bujice ljudske zlobe, a još više da je to dan iz kojega Isus svojim primjerom vjernosti, koju je pokazao usred zlobe čija je bio žrtva i protiv svake zlobe, sve poziva na vjernost Božjoj volji i njegovim zakonima“.

„Osim što se na križni put može i treba gledati iz perspektive samog Isusa, isti taj događaj može se i treba razmatrati također kroz ljude, koji se pojavljuju u tom događaju na različite načine i u različitim ulogama, kroz njihov način obnašanja službe i kroz njihov način reagiranja i ponašanja“, dodao je.

Napomenuo je da slijedeći Krista na njegovu križnom putu „uočavamo tako u odnosu prema njemu: predstavnike državne vlasti, vojnike, razbojnike, suce, lažne svjedoke, vjerske poglavare, neobuzdanu masu, obraćenika, uplakanu majku, zabrinutu rodbinu, zaplakane žene, hrabru ženu koja pruža rubac, hrabrog učenika koji riskira i dolazi pod križ, ostale ustrašene učenike kojih nema, čovjeka koji pomaže nositi križ, čovjeka koji uzima i pokapa Isusovo tijelo i mnoge druge“.

„Osim raznih ljudi kao protagonista, njihovih služba i ponašanja, uočavamo i različita psihološke i duhovne profile i različite reakcije ljudi: zlobne nakane, lažne iskaze, odluke na način žrtvovanja pravde, popuštanje pod pritiscima, nepravdu, fizičke nasilnike, strastvene huškače, mržnju, prezir, omalovažavanje ali također iskreno prijateljstvo u emocijama, neslaganje sa zlom, plač zbog nepravde, stvarnu solidarnost u pomaganju, solidarnost u pokapanju, hrabrost jednog učenika, strah mnogih, bol majke i prijatelja i tako dalje“, istaknuo je mons. Vukšić.

Naglasio je kako su se kao na pozornici neke dobro osmišljene tragedije, tijekom naviještanja izvještaja o Isusovoj muci pred očima smjenjivali brojni i različiti likovi i jednako brojni i različiti psihološki i duhovni profili ljudi iz koji su proizlazila njihova ponašanja.

„Davno je završio Isusov osobni križni put, ali se proces protiv Isusa otvara i njegov križni put nastavlja svaki put iznova kad se protiv bilo kojega čovjeka primjenjuje nasilje i nepravda, kad mu se želi zlo, kad mu se ne pomaže. I iznova je na djelu solidarnost s Isusom svaki put kad se pomaže čovjeku koji je u potrebi ili izložen ljudskoj zlobi i progonu. Mi kršćani to znademo, naučavamo i ponavljamo svima, jer je Isus rekao: ‚Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!‘ (Mt 25, 40)“, rekao je.

Dok se „sjećamo svih nepravda koje su Isus nanesene, i svih dobrih i loših ljudi koji su se također pojavili na njegovu križnom putu“ nadbiskup je postavio ključno pitanje za svakog vjernika: „U kojemu od likova i ponašanja se prepoznajem? Koji je moj način? Čijemu ponašanju sliči moje ponašanje prema ljudima? Odnosno, kakav sam ja prema Isusu u njegovoj braći i sestrama?“

Nakon homilije održana je kratka šutnja.

Deset zaziva

Uslijedila je Sveopća molitva s deset zaziva s klečanjem, u kojima se molilo za: Svetu Crkvu Katoličku, Svetoga Oca, sve vjernike,  katekumene, kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s Katoličkom Crkvom, židove, pripadnike nekršćanskih religija, one koji ne vjeruju u Boga, upravitelje država i na kraju za sve ljude u potrebi.

Uslijedilo je donošenje prekrivenog Isusova križa od dna katedrale do oltara i njegovo otkrivanje te predstavljanje okupljenoj zajednici riječima: „Evo drva križa, na kom je visio Spas svijeta“. Uslijedilo je ljubljenje križa.

Posljednji dio obreda bila je pričest, koja je na Veliki četvrtak pohranjena na pokrajnjem oltaru. Nakon obreda Velikog petka molitva se nastavlja i na Veliku subotu sve do Vazmenog bdijenja u Svetoj noći koje će u sarajevskoj katedrali s početkom u 21 sat predslaviti mons. Vukšić, objavila je Nedjelja.