Budi dio naše mreže
Izbornik

ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA Samostanska crkva sv. Franje Asiškoga na zagrebačkom Kaptolu

Zagreb (IKA)

Samostanska crkva sv. Franje Asiškoga na zagrebačkom Kaptolu teško je oštećena u potresima 22. ožujka i 29. prosinca 2020. Donosimo podatke o njezinoj povijesti, kulturnoj vrijednosti i trenutnom stanju.

POVIJEST

Zagrebačka crkva i Samostan sv. Franje Asiškoga smješteni su između Kaptola i Opatovine, na području Katedralne župe Pohoda Blažene Djevice Marije. Njihova povijest seže u 13. stoljeće. Prema nepotvrđenoj predaji, osnutak samostana vezan je uz boravak samog sv. Franje u Zagrebu. Prema njoj, svetac je boravio kod bogate udovice Katarine Galović na Kaptolu. Tom je prilikom blagoslovio udovičin zdenac, a na njezinu molbu je 1222. godine poslao u Zagreb dvojicu svoje braće: kustoda fra Grgura i fra Ortolsa. Njima je Katarina poklonila svoj posjed na Kaptolu gdje su sagradili samostan i crkvu.

Međutim, franjevci su se u Zagrebu nastanili najvjerojatnije prije provale Tatara 1242., pretpostavlja se na području napuštenoga benediktinskog samostana. Po odlasku Tatara, u drugoj polovini 13. st., izgradili su novu ranogotičku crkvu propovjedničkog tipa: jednobrodnu, dvoransku s dugim korskim svetištem – jednu od prvih takvih u Europi. Pretpostavlja se da je u istom slogu izgrađen i samostan. Kontinentalni dio Hrvatske tada je bio u sastavu franjevačke ugarske Provincije sv. Marije (Provinciae Hungariae), osnovane 1217., a 1270. postao je središte Zagrebačke kustodije.

Godine 1529. samostan je u sukobu sukoba pristaša Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje teško oštećen. Nekoliko godina kasnije, oko 1560., redovnici su ga zbog malobrojnosti napustili. Preuzeli su ga zagrebački kanonici koji su u njemu imali školu, a kasnije udomili izbjegle franjevce Bosansko-hrvatske provincije.

Bivši provincijal Franjo Drašković je fratre 1607. vratio u samostan te je uz pomoć plemkinje Eufrozine Palffy obnovio crkvu. Tada je unutar gotičkih zidova postavljen niz pregradnih stijena čime je preoblikovana u ranobaroknom slogu. Toj barokizaciji uzor je bila bečka franjevačka crkva koja je tako posredno postala uzor za većinu kasnijih franjevačkih crkava u Hrvatskoj.

U požaru, koji je 1645. zahvatio cijeli grad stradali su crkva i samostan. Zahvaljujući Elizabeti Muskon-Erdödy obnovljeni su u baroknom slogu, a Emerik Erdödy dao je pozlatiti glavni oltar. Po završetku obnove jedino je zvonik zadržao svoj izvorni izgled. Franjevci su obnovili i skrb za vjernike koji su se okupljali u bratovštine.

Samostan je 1655. postao središnji u novouspostavIjenoj Ilirskoj kustodiji (od 1661. provinciji) sv. Ladislava, kralja. Prvi kustod i provincijal Timotej Međurečki srušio je staro zdanje. Darežljivošću Franje Keglevića 1669. sagrađeno je novo južno krilo samostana s refektorijem, a zatim su sagrađena preostala dva. Radovi su trajali dugo, jer ih je 1674. zaustavio novi požar. Istočno krilo je 1696. podigao kanonik i kninski naslovni biskup Stjepan Dojčić, o čemu svjedoči i natpis na pročelju samostana. U novom samostanu sagrađena je barokna kapela sv. Franje, ukrašena doprinosom Helene Ručić, rođ. Patačić. Zagrebački biskup Martin Borković je obnovljenu crkvu i novu kapelu posvetio 1683.

Postavljanje novih orgulja započeo je 1708. Andrija Sebastijan Wallenstein iz Ljubljane, što je 1718. završio Francesco Santagrazia.

Samostan i crkvu je 1731. ponovno oštetio požar. Stradali su krovovi na crkvi, samostanu i zvoniku. Zvona su se rastalila i uništila prostoriju u službi arhiva. Zvonik je tada obnovljen u ranobaroknom slogu, ali ispod njega je sačuvan maksimum gotičkog izvornika. Limena kapa više nije bila šiljata, nego uobičajeno barokno lukovičasta, a nabavljena su i nova zvona.

Car Josip II. je 1783. dokinuo učilište moralnog bogoslovlja i filozofije čije su sastavnice u samostanu kao škole djelovale od prve polovine 17. st.

Tijekom nekoliko godina (1787. – 1790.), zbog osmanlijske opasnosti, braća su se preselila u bivši kapucinski samostan na Gradecu. Uskoro – u vrijeme Napoleonskih ratova kaptolski samostan je od 1797. do 1802, pa opet 1806. poslužio kao vojna bolnica.

Razoran potres je 1880. oštetio crkvu i samostan. Nakon nužnih popravaka, Herman Bollé zacrtao je cjelovitu obnovu crkve i njezino preuređenje u neogotičkom stilu.

Samostan je 1897. postao središte tzv. Komisarijata Provincije sv. Ladislava, a od 1900. središte Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Zagrebački gvardijan časni sluga Božji fra Vendelin Vošnjak postao je prvi provincijalni ministar. Njegov se grob danas nalazi ispod pjevališta lijevo od ulaza u crkvu.

Novouređenu crkvu je 5. srpnja 1902. blagoslovio zagrebački nadbiskup Juraj Posilović, a suposvetitelji pokrajnjih oltara bili su krčki biskup sluga Božji Antun Mahnić, senjski biskup Maurović i pomoćni đakovački biskup Voršak.

Uz samostan je 1936. izgrađena tzv. Franjevačka dvorana, današnje kazalište „Komedija“. Uređivanje crkve nastavilo se tijekom cijeloga 20. st., posebice nakon Drugoga svjetskog rata u kojem je cijeli kompleks teško stradao, te nakon Drugoga vatikanskog sabora.

Samostan je, osim središnja upravna kuća, i odgojna kuća Provincije, te su u njemu sjemenište i bogoslovija. Uz samostan i crkvu aktivan je mnogobrojan Franjevački svjetovni red koji se brine i za kuhinjicu za siromahe, u kojoj se dnevno podijeli više od 100 obroka.

KULTURNA BAŠTINA

Kompleks crkve sv. Franje sa Samostanom zaštićen je kao kulturno dobro. Tri samostanska krila s crkvom na sjevernoj strani zatvaraju klaustar. U njemu se nalazi kip Bezgrješne Djevice Marije koji je čudom ostao neoštećen u avionskom bombardiranju 1944., kao i u potresu u ožujku 2020.

U južnom krilu samostana su dva kulturna bisera. Prvi je barokna kapela sv. Franje Asiškoga. U 24 oslikane kartuše s plastično izraženim biljnim motivima i anđelima prikazan je život Asiškog Siromaška. Uglavnom se nalaze na bačvastom svodu kapele i simetrički su podijeljene u tri zone. U središnjem medaljonu prikazana je bit Franjina života i franjevačkog poslanja: Franjo od Krista prima Evanđelje. Ukrašene su svodnim štukaturama Josipa Antuna Quadrija iz 1716., najkvalitetnijim radom manirističkog razdoblja u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Na južnom zidu nalazi se kameni oltar. Na profiliranom postolju oltara sa svake strane stoji jedan veliki, krilati anđeo. Okrenuti su jedan prema drugomu uz oveći oval sa zrakama sunca u kojemu je oblikovani franjevački grb. Iznad njih postavljena su dva manja anđela koji rukama pridržavaju krunu iznad ovala. Oltarna slika prikazuje sv. Franju u stojećem stavu. Na malim postamentima nalaze se kipovi sv. Antuna i sv. Bernardina. Iznad oltarne slike dva anđela pridržavaju obiteljski grb Patačića. Isti grb u obliku raskošne barokne štukature nalazi se i na ulazu. U kapeli je i grob dobrotvorke Helene rođ. Patačić, udovice Ivana Ručića.
Kapela je restaurirana 1997. – 2000.

U istoj obnovi kao i kapela, izgrađen je i drugi biser, samostanski refektorij – blagovalište. To je jedno je od najmonumentalnijih ostvarenja baroka u Hrvatskoj. Nadsvođeno je visokim badnjastim svodom sa susvodnicima. U skladu s franjevačkom tradicijom prostorija je ukrašena slikama franjevačkih svetaca, znamenitih gvardijana i provincijala, kao i slikom Blažene Djevice Marije. Na istočnom zidu blagovaonice nalazi se freska s prikazom Posljednje večere.

Samostanska crkva je pak doživjela mnoge promjene. Sama gotička struktura unutrašnjosti nije se znatnije mijenjala i u prostornom se smislu smatra jednom od najzrelijih franjevačkih sakralnih građevina srednoeuropskoga kruga. U barokizaciji u 17. st. produžena je lađa te su sa svake strane dograđene tri kapele. Dimenzije su od tada ostale sačuvane.

Današnji izgled crkva je dobila poslije potresa 1880. Najteže je stradala njezina sjeverna strana, a jako su popucali i zapadni zidovi s glavnim pročeljem. Samostan je također oštećen, ali ne toliko da se u njemu više ne bi moglo stanovati. Međutim, zvonik se raspuknuo na sve četiri strane te je prijetilo njegovo urušavanje. Stoga se najprije pristupilo uklanjanju njegove dvije gornje razine, do visine crkvenog vijenca.

Temeljita obnova započela je 1884. Dok je samostan obnavljan u izvornom baroknom stilu, obnova crkve povjerena je Hermannu Bolléu. Imao je cilj da u zatečenom barokiziranom stanju istraži originalni srednjovjekovni gotički sloj te ga istakne i po cijenu izbacivanja postojeće opreme. Tako od baroknog namještaja nije ostalo gotovo ništa. Stari oltari, propovjedaonica, križni put, klupe… zamijenjeni su historicističkom opremom. Ostala je sačuvana samo slika Žalosne Gospe pred kojom je često molio Eugen Kvaternik.

Bollé je najprije 1885. podignuo gotički zvonik, viši od dotadašnjega baroknog. Zbog nedostatka novca obnova se nastavila 1886. kada je gvardijan postao fra Vendelin. Na želju franjevaca s vanjske kaptolske strane svetišta otvorena je 1887. kapela Svetoga Križa. Radi toga je djelomično zazidan središnji prostor u apsidi. Kapela je temeljito obnovljena 2007. U crkvi je desno od glavnog ulaza u zidu 1900. napravljena prva zagrebačka lurdska pećina.

U toj fazi obnove sudjelovao je i stolar brat franjevac Kajetan Kuhanac koji je pod Bolléovim nadzorom izrezbario i oblikovao novi glavni oltar sv. Franje i ambon. Oltar je izradio od čista jelovoga drveta i ukrasio ga brojnom ornamentikom u stilu kasne gotike. Na vrhu oltarnog retabla nalazio se kip Bezgrješne Djevice, zaštitnice Franjevačkog reda. U sredini je bila oltarna slika sv. Franje u molitvi koju je fra Celestin Medović dovršio 1901. Sa strane su se nalazili kipovi zaštitnika nove Provincije sv. Ćirila i Metoda te sv. Bonaventure, sv. Elizabete Ugarske i sv. Ljudevita kralja.

Posljednja faza obnove započela je 1901. dolaskom arhitekta Ivana Holtza koji je prema Bolléovim nacrtima započeo obnovu lađe. S južne strane otvoreni su novi prozori te je radi osvjetljenja srušen drugi kat samostana. Slikar Marko Pero novom gotičkom svodu dao je izgled tamnoplavog neba posutog zvijezdama, a ornamentalnim motivima naglasio je konstruktivne arhitektonske elemente, primjerice luk pjevališta. Izvedeno je i novo gotičko pjevalište ispod kojega je isti svod. Sjeverna fasada razdijeljena je prema ugrađenim kapelama na četiri dijela, s velikim gotičkim prozorima i potpornjima s vanjske strane. Glavno pročelje oblikuje bogato istaknuti zabat i fijale, dok je glavni portal nanovo sagrađen. Iznad njega postavljena je rozeta s vitražem grba Grada Zagreba, a u zabatu veliki reljef Dragutina Moraka s prikazom Utiskivanja rana sv. Franji.

Kasnije, 1920., na desnom zidu svetišta naslikane su dvije freske, a u pokrajnjoj kapeli sv. Antuna još jedna. Izidor Kršnjavi izradio je fresku „Sv. Franjo propovijeda pticama“, Oto Antonini „Sv. Franjo dobiva porcijunkulski oprost“, a Marko Rašica „Sv. Antun propovijeda ribama“. Tri godine kasnije redovnik P. Blasius Farčnik je u pokrajnjim kapelama naslikao freske „Sv. Margareta sa srcem Isusovim“ i „Stigmatizacija sv. Franje“. Te freske su jedine preostale od oslika unutrašnjosti nakon što je prebijeljena vapnom pri saniranju oštećenja od bombardiranja 1944. Sačuvane su i drvene klupe u svetištu i lađi.

Franc Jenko je 1931. postavio orgulje Johanna Kaufmanna iz Beča, koje je 1983. obnovio Francesco Zanin.

Godine 1960. Ivo Dulčić izradio je nove vitraže na kojima je prikazao „Pjesmu stvorova“. Nakon Drugoga vatikanskog sabora, 1967., uklonjen je cijeli glavni oltar, ali je oltarna slika naknadno vraćena, doduše u skromniji okvir. Postavljen je novi žrtvenik u skladu s novim odredbama, kao prvi takav u Hrvatskoj. Uklonjena je i neogotička propovjedaonica.

Križni put izrađen tirolskim kipićima darovan je 1970. samostanu u Klanjcu, a zamijenjen je slikanim iz. 1763., donesenim iz ruševne samostanske crkve u Kloštru Ivaniću.

U posljednjoj velikoj obnovi 1990-tih četiri neogotičke ispovjedaonice zamijenjene su novima, dok su dvije zadržane (na sjevernoj strani). Tada su od mramora izgrađeni novi žrtvenik i ambon, te su restaurirane sve freske.

ZANIMLJIVOST

Na Kaptolu prolaznicima pažnju može privući spomenik „Zagrebačka Biblija“ uz franjevački samostan. Naime, u njemu je napravljen prvi suvremeni cjeloviti prijevod Svetoga pisma koji je tiskan na hrvatskom tlu.
Rad na prijevodu „Zagrebačke Biblije“ okupio je mnoge hrvatske bibličare, književnike i jezikoslovce. Glavni urednici prijevoda bili su fra Bonaventura Duda i Jure Kaštelan, a urednici fra Jerko Fučak i Josip Tabak. Rad su započeli oko Bogojavljenja 1967., te ga dovršili u franjevačkom samostanu na Kaptolu na blagdan Majke Božje Trsatske 1968.

Kao što je poznata francuska „Jeruzalemska Biblija“ dobila svoj naziv po gradu u kojem je njezin prijevod nastao, premda su u njemu sudjelovali bibličari iz različitih dijelova svijeta, tako je i hrvatski prijevod iz 1968. dobio naziv „Zagrebačka Biblija“.

Spomenik Bibliji otkrio je fra Bonaventura Duda o proslavi svojega dijamantnog svećeničkog jubileja 9. siječnja 2010. Prikazuje Bibliju kao otvorenu knjigu ponuđenu prolaznicima, a na njezinoj stranici nalazi se redak Psalma 119: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.“ Pri dnu skulpture nalaze se riječi fra Bonaventure Dude iz podneska zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Šeperu od 10. siječnja 1967., u kojem mu je predstavljajući naum o prevođenju Biblije rekao da to „čine jer to potrebe traže, a prilika se pruža dajući od svojega malo da Bog učini po svojoj milosti ono što se njemu svidi“.

Autor spomenika je akademski kipar Ante Jurkić, a izliven je u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Kaptolski franjevci već su i prije o. Dude davali obol hrvatskom izdavaštvu. Obnova Franjevačkoga svjetovnog reda krajem 19. st. potaknula je fratre na tiskarsku djelatnost. Pokrenuli su tiskanje „Glasnika sv. Franje“ (1912. – 1945.), zatim časopisa „Dušobrižnik“ (1919. – 1920.) te lista za mlade „Anđeo čuvar“ (1920. – 1945.). U komunizmu je fra Zorislav Lajoš još za trajanja Drugoga vatikanskog sabora počeo izdavati „Glas Koncila“ čije je uredništvo nešto kasnije pokrenulo i izdavanje „Malog Koncila“ koji je uređivao fra Gabrijel Đurak. Provincija od 1977. izdaje list „Brat Franjo“ te vodi istoimenu provincijsku izdavačku biblioteku. Fra Mirko Mataušić, na preporuku Hrvatske biskupske konferencije, osnovao je 1991. Hrvatski katolički radio. Od 1996. Provincija s Institutom za biblijski pastoral Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu izdaje časopis „Biblija danas“.

Samostan ima i vrijedan arhiv te knjižnicu s približno 20 tisuća teoloških naslova, među kojima je 1000 raritetnih primjeraka. Najstarije knjige potječu iz 14. i 15. st., a čuvaju su i vrijedne serije knjiga.

TRENUTNO STANJE

U ožujskom potresu 2020. crkva i samostan teško su oštećeni te su neuporabljivi. Sa stropa crkve otpali su veliki komadi žbuke te su vidno napukla brojna tanka rebra koja pridržavaju svodove. Oštećenja je pretrpio i svod iznad kora pa su iz dugačkih i širokih pukotina žbuka i prašina popadale po orguljama. Na ulaznom pročelju crkve oštećena je rozeta, a veliki komad reljefa u zabatu odlomio se i raspao u unutrašnjosti. Padom žbuke oštećene su i brojne masivne drvene klupe. Teško je stradao i zvonik čiji se gornji dio izmaknuo te se blago nagnuo na južnu stranu.

Samostan je teško oštećen, posebice katovi, i statički je vrlo nesiguran. U popucalim zidovima na nekoliko mjesta nastali su i otvori. U blagovalištu je osim tanjih pukotina, otpalo nekoliko dijelova freski. Južni zid južnog krila odvojio se od korpusa građevine.

U naknadnim potresima otpalo je još djelića žbuke, ali prosinački potres nije prouzročio novu značajniju štetu, iako je dodatno oštećen zabat na ulaznom pročelju.

OBNOVA

Nakon potresa, pedesetak franjevaca i redovnice Kćeri Božje ljubavi evakuirani su i razmješteni u druge samostane. Hrvatska vojska i članovi Bratovštine sv. Karla Austrijskoga evakuirali su samostansku knjižnicu i arhiv te opremu iz crkve u samostan u Sigetu.

U svibnju su u crkvi i oko nje postavljene metalne skele, a podovi su osigurani dugačkim daskama.

Od svetkovine sv. Franje, 4. listopada 2020., fratri su ponovno počeli slaviti mise na Kaptolu. Nedjeljna slavlja su u kazalištu Komedija, a tijekom tjedna u kapeli sv. Franje.

Ministarstvo kulture izvijestilo je da je u samostanu potrebno sanirati jako oštećene križno-rebraste svodove, zidove i nadvoje otvora, uz eventualna neinvanzivna protupotresna ojačanja. Po završenoj statičkoj sanaciji, obnovit će se pročelje te žbukani i završni sloj u unutrašnjosti. Pri tom će se u njoj otvoriti restauratorske sonde pa će se obnoviti sukladno nalazima. Zidne slike i dekorativni nalič u blagovalištu obnovit će se prema izvornom, odnosno zatečenom stanju.

U crkvi je pak potrebno sanirati jako oštećene križno-rebraste svodove, zidove i lukove otvora, te eventualno izvesti neinvanzivna protupotresna ojačanja. Zvonik je imobiliziran čeličnim prstenovima te će se naknadno sanirati prema rješenju statičara. Završetak zabata na zapadnom pročelju će se učvrstiti i sanirati, a reljef i rozeta popraviti. Moguće je obnoviti i kompletnu završnu oblogu pročelja (kamena žbuka). U unutrašnjosti treba restaurirati kamenu plastiku, rebra i dekorativni oslik svoda te zidne slike.

Prof. Dragan Damjanović je predložio da se u obnovi iskoristi prilika za restituciju uklonjene opreme iz Bolléove obnove, poput glavnog oltara.

Braća franjevci su sa svrhom obnove crkve i samostana otvorili i žiro-račun s posebnom namjenom:
Zagrebačka banka: IBAN: HR2723600001502750171

IZVORI

  • Dragan Damjanović, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 4. veljače 2021.
  • Dunja Čopec, Restauratorska intervencija Hermana Bolléa na franjevačkoj crkvi na zagrebačkom Kaptolu, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2014.
  • Dragan Damjanović, Zagreb Arhitektonski atlas, Zagreb, 2014.
  • http://www.ofm.hr/lokacija/zagreb-kaptol-samostan-sv-franje-asiskog/, 8. veljače 2021.
  • http://www.ofm.hr/povijest-provincije/, 8. veljače 2021.
  • https://www.infozagreb.hr/istrazi-zagreb/atrakcije/spomenici-arhitekture/crkva-sv-franje-asiskog, 8. veljače 2021.
  • registar.kulturnadobra.hr, 8. veljače 2021.
  • https://hr.wikipedia.org/wiki/Franjevački_samostan_i_crkva_na_Kaptolu, 8. veljače 2021.
  • https://ika.hkm.hr/zagrebacka-metropolija/pomoc-hv-a-franjevcima-u-zagrebu-ovo-je-poziv-da-ostanemo-ljudi/, 8. veljače 2021.
  • https://hkm.hr/vijesti/domovina/franjevci-nakon-gotovo-800-godina-vise-nisu-na-kaptolu-ali-zele-se-brzo-vratiti/, 8. veljače 2021.
  • https://www.glas-koncila.hr/ranjene-crkve-zagrebacke-nadbiskupije-crkva-i-samostan-sv-franje-asiskoga-kaptol/, 8. veljače 2021.
  • http://www.ofm.hr/zahvala-franjevaca-iz-samostana-sv-franje-na-kaptolu-u-zagrebu-nakon-stradanja-u-potresu/, 8. veljače 2021.

zvonik crkve sv. Franje Asiškoga u Zagrebu prije i poslije potresa u ožujku 2020.

pročelje crkve sv. Franje Asiškoga u Zagrebu prije i poslije potresa u ožujku 2020.

unutrašnjost crkve sv. Franje Asiškoga prije i poslije potresa u ožujku 2020.

unutrašnjost crkve sv. Franje Asiškoga prije i poslije potresa u ožujku 2020.

unutrašnjost crkve sv. Franje Asiškoga u Zagrebu prije i poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

fotografija plana Kaptola na početku 16. stoljeća (Muzej Grada Zagreba)

unutrašnjost crkve sv. Franje u Zagrebu poslije požara 1646.

skidanje kape zvonika crkve sv. Franje Asiškoga u Zagrebu poslije potresa 1880.

crkva sv. Franje Asiškoga u Zagrebu – arhivska fotografija (ofm.hr)

crkva sv. Franje Asiškoga na zagrebačkom Kaptolu nakon bombardiranja 1944. (Državni arhiv)

crkva sv. Franje Asiškoga na zagrebačkom Kaptolu nakon bombardiranja 1944. (Državni arhiv)

crkva sv. Franje Asiškoga u Zagrebu prije potresa 2020. (Bernard Gagnon/Wikimedia)

unutrašnjost crkve sv. Franje Asiškoga u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve sv. Franje Asiškoga u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

skela u unutrašnjosti crkve sv. Franje Asiškoga poslije potresa u ožujku 2020. (M. Erceg/Glas Koncila)

kapela sv. Franje Asiškoga u Samostanu sv. Franje u Zagrebu prije potresa 2020. (fra Darko Tepert/Wikimedia)

kip Bezgrješne u klaustru Samostana sv. Franje Asiškoga u Zagrebu prije potresa 2020. (fra Darko Tepert/Wikimedia)

blagovalište u Samostanu sv. Franje Asiškoga u Zagrebu prije potresa 2020. (fra Darko Tepert/Wikimedia)