Zahvala rektora fra Ivana Marije Lotara prigodom uzdignuća crkve sv. Antuna Padovanskoga na čast manje bazilike

Dragi župljani i župljanke, hodočasnici i hodočasnice, uzoriti kardinale Josipe Bozaniću, nadbiskupe Lingua, provincijali i provincijalke, braćo u svećeništvu i redovništvu; dragi gledatelji i slušatelji televizijskog i radijskog prijenosa; drage sestre i braćo!

Naprosto je nepošteno očekivati od bogatstva bilo kojega jezika izreći zahvalnost svima u ograničenome vremenskome roku. Ipak, pokušat ću to učiniti. Bog je velik! Bog je živ! To nam pokazuje iz dana u dan! Zato, na samome početku, želim zahvaliti upravo Njemu, ne samo za ovaj dan i ovo slavlje, nego iznad svega, za dar života i poziva svakoga od nas ovdje. Radosni smo, dragi Nadbiskupe, zbog Vaše pastirske službe u proteklih 25 godina i u tih četvrt stoljeća Vaša podrška fratrima sa Svetoga Duha, nikada nije izostala, a to ste potvrdili i podupiranjem naše inicijative koja je dovela do današnjega dana te svojim dolaskom danas ovdje. Hvala Vam!

Hrvatska biskupska konferencija podržala je inicijativu uzdignuća naše crkve na čast bazilike. Prilika je, u ovome trenutku, izreći svoju zahvalnost hrvatskome episkopatu. Radujemo se budućim susretima u bazilici svetoga Antuna. Hvala i prisutnim biskupima: Vama, monsinjore Lingua, što ste nam brat, suputnik i prijatelj. Čast nam je što ste danas pročitali Dekret o Proglašenju. Hvala i svima koji su svoje čestitke uputili pisanim putem. Svim provincijalima i provincijalkama te njihovim predstavnicima. Hvala mojoj subraći svećenicima našega Gornjogradskoga dekanata na čelu s našim Dekanom, na bratskoj pomoći i suradnji do sada, uz preporuku i za ubuduće.

Prije stotinu godina, naša su braća po prvi puta stupila na ovaj svetoduški brijeg. Dolazak prve braće zbio se u vrlo teškim povijesnim okolnostima. Kao ponizne sinove Asiškoga Siromaška,  otvorena srca ih je primio zagrebački nadbiskup, dr. Antun Bauer izrekavši znamenite riječi uklesane u kamenu do danas: „Svrha je dolaska franjevaca konventualaca na Sveti Duh da tu šire svjetlo vjere, da puk upute u vršenje kršćanskih dužnosti i vode ga konačnom spasu. Preporučam svima da se okupe oko ovih poslanika Božjih, da ih slušaju i pomažu, jer će samo tako u prijateljskim odnosima cvasti kršćanski život.”

Te su riječi bile nadahnuće generacijama fratara koji su djelovali i djeluju u ovome Samostanu na teritoriju ove Župe, na predivnome zagrebačkome Zapadu! Zacijelo su bile nadahnuće i glavnome začetniku ideje o pokretanju procesa dobivanja statusa manje bazilike fra Tomislavu Glavniku. Dragi brate Tomislave, od srca ti hvala! U ovoj prigodi izričem svoju zahvalnost i fra Zlatku Vlaheku, za pripremu cjelovite dokumentacije u tu svrhu kao i za i uređenje prezbiterija. Fra Zlatko, hvala ti!

Hvala svim pastoralnim vijećnicima, katehistima, voditeljima i pohoditeljima živih vjerničkih krugova, zborovima – svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se kvalitetno duhovno, kroz devetnicu Bezgrešnoj, pripremimo za današnji dan! Neophodno je zahvaliti i svima koji su omogućili da današnje slavlje prođe u najsvečanijem ruhu: ceremonijarima, bogoslovima, postulantima, sjemeništarcima, odgojiteljima, zboru „Tomislav Talan“ na čelu s dirigentom i orguljašem, lektorima, svima koji su uresili ovu našu svetodušku ljepoticu te napose našim sakristanima!

I na kraju, osobita zahvalnost ide svim predstavnicima medija i novinarima na čelu s njihovim ravnateljima i urednicima: Hrvatskoj katoličkoj mreži i Hrvatskom katoličkom radiju, Radio Mariji i napose Laudato televiziji, Hrvatskoj televiziji te brojnim portalima i novinama koji su najavljivali ovaj događaj, prenose ga i o njemu će još govoriti! Dragi prijatelji, hvala vam od srca!

Uzoriti kardinale Josipe Bozaniću, naša samostanska zajednica za Vas je pripremila prigodan dar kao posebnu uspomenu na ovaj dan. Slika u akvarel-tehnici „Cvjetajte kao ljiljan“ djelo je akademskoga slikara gospodina Ante Čule, našega župljanina. Primite ovaj dar u znak naše zahvalnosti. Kao drugi dio ovoga dara, dragi apostolski nunciju, monsinjore Giorgio, primite, uz ovu sliku, i krunicu Blažene Djevice Marije, prigodno ručno izrađenu upravo za ovaj dan. Izradila ju je nevideća osoba zajedno s hrvatskim braniteljima kao dragu uspomenu na ovu svečanost!

I na samome kraju, dopustite mi izreći osobnu zahvalnost Vama, Oče Nadbiskupe, kao i Vama mnogopoštovani oče Provincijale, za povjerenu mi službu prvoga rektora bazilike sv. Antuna Padovanskoga. Obećavam da ću revno i odgovorno vršiti povjerenu mi službu na slavu Božju, u čast svetome Antunu i na korist dušama!

Uzoriti, molimo Vas, udijelite nam svoj blagoslov.