Zavjetno hodočašće grada Samobora u Mariju Bistricu

Mnoštvo hodočasnika koji su pristigli iz svih samoborskih župa pješice, biciklima, autobusima i automobilima, dalo je Mariji Bistrici pravo samoborsko ozračje gdje su se tijekom provedenih sati u svetištu mogli susresti kumovi, prijatelji, članovi različitih vjerničkih skupina. Svi zajedno formirali su ulaznu procesiju u baziliku. U procesiji su sudjelovali i brojni vjernici u narodnim nošnjama, koji su bili okupljeni pod starim tronušima koje su, prema tradiciji, nosile djevojke kojima je ove godine pripala čast biti predstavnicama svojih župa.

Zavjetnu svijeću Majci Božjoj Bistričkoj, koju su kasnije prinijeli na oltar, nosili su naizmjence samoborska gradonačelnica Petra Škrobot i dogradonačelnik Petar Burić. Refren stare romarske pjesme „Nas je otpravila, tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička!“ orio se cintorom bazilike i bazilikom.

Kad je procesija obišla glavni oltar bazilike, sve prisutne pozdravio je rektor svetišta Domagoj Matošević. Svim je hodočasnicima zaželio dobrodošlicu u svetište, te s njima podijelio i radost što je kip Majke Božje Bistričke ove godine bio odjeven u samoborsku narodnu nošnju. Zahvalio je pritom članovima Udruge Ekosspiritus za trud pri realizaciji tog projekta.

Uslijedila je euharistija u crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca. Propovijedao je pavlin o. Mate Kolak, a koncelebrirali su samoborski svećenici i rektor Matošević. Oko oltara bio je „vijenac“ vjernika svih naraštaja obučenih u narodne nošnje. U puku su bile brojne vjerničke obitelji grada Samobora, oni koji znaju izraziti zahvalnost za svoje živote i moliti Mariju da „zmoli pri Sinu da od svega zla obrani njih i domovinu“.

U programu u Mariji Bistrici godinama je i Put svjetla na bistričkoj Kalvariji. Mnoge svijeće nose se u rukama hodočasnika, te se zahvaljuje za sve ono lijepo i dobro što se dogodi od hodočašća do hodočašća.

Završna oproštajna procesija obilježena je sviješću odlaska u svakodnevni život koji je pun neizvjesnosti, ali i vjerničke nade.

Po povratku svojim kućama, hodočasnici su ukućanima donijeli poneku sitnicu kupljenu u Mariji Bistrici, ali i obilje milosti koje su prikupili u svoja srca tijekom hodočašća.