Na skupu je sudjelovalo 29 predavača/ica iz 6 zemalja (Njemačke, Austrije, Poljske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske), 10 gradova koji su zajedno promišljali o utjecaju pandemije i migracija na način učenja i poučavanja vjere, na kvalitetu života i suživota kako na crkvenom tako i društvenom i obiteljskom području. Predavači su ujedno i pročelnici katedri, kadri mijenjati ustaljene oblike i sadržaje poučavanja na visokim učilištima, a nerijetko su i dekani i prodekani, odgovorni u katehetskim i obiteljskim uredima za odgoj vjere. Na taj način i politička dimenzija visokoškolskih ustanova dolazi do izražaja u obliku odgovornosti za dobar život svima. Skup je svojevrsna bilanca, prostor za čitanje znakova vremena, njihovo tumačenje i interpretaciju smjera kojim nam je ići u odgoju i življenju vjere a u kontekstu pandemije i migracija.

Strah je prvi osjećaj koji nas je obuzeo kao društvo u cjelini. Sučeljavanje s njim pred rastućim migracijama i tijekom pandemije nije bilo lako ali pokazalo je na nedostatke u brojnim sustavima i organizacijama. Istraživanja poučavanja po školama, visokim učilištima pokazuju da nismo bili spremni u dovoljnoj mjeri pružiti psihičku potporu djeci i mladima ali da smo se dobro snašli u medijski posredovanoj nastavi, naglašeno je na skupu. Velike organizacije poput Crkve ili odgojno obrazovnih ili znanstvenih zajednica dobile su novo značenje u digitalnom svijetu ali su propustile brojne moguće oblike podrške široj javnosti i ranjivim skupinama.

Istaknuto je, također, kao je u pandemiji znanost dobila dvoznačnu ulogu. S jedne se strane promatra kao spasiteljica a s druge strane u moralno-etičkoj dvojbi oko slobode i profita, zatire ljudska prava oduzimajući pravo na izbor oko cijepljenja. Crkva preko pape Franje posljednjih godina pritisnuta migracijama i pandemijom donosi nove paradigme u pastoralu i katehezi, napose posredstvom službenih dokumenata, enciklika o bratstvu, očuvanju stvorenja, otklona od antropocentrizma prema planetarnom promišljanju o cjelokupnoj odgovornosti za zemlju i sve na njoj. Kršćansko zajedništvo, suživot u milosrđu, pomaganju, zauzimanju za dobrobit svih, postaje nanovo istaknuta paradigma u svijetu kojeg sve više pritišće individualizam i podjele.

Sve su to bile teme skupa koje su se kretale od prikaza osobnih resursa u susretu sa strahom, preko prikaza istraživanja psihosocijalnog zdravlja djece i mladih tijekom pandemije, kvalitete vjeronauka u tom vremenu do utjecaja migracija i pandemije na pastoral, učenje i poučavanje vjere. Može li euharistija biti samo virtualna i je li humano ostaviti stare i bolesne bez duhovne i pastoralne skrbi? Koliko smo podložni krivim vijestima, a koliko smo zatvoreni u vlastiti strah koji rađa radikalizmom i isključivanjem onih drugih i drugačijih? Može li vjeronauk biti profilaksa radikalizacije, platforma za bolje međusobno zajedništvo i razumijevanje kao i za međureligijski dijalog i suradnju? Koliko je u vjeronaučnim sadržajima prisutna međureligijska kompetencija kao bitna sastavnica odgoja vjere i u vjeri? – pitanja su o kojima su promišljali izlagači na skupu iz različitih konteksta diljem Europe.

Na kraju jednodnevnoga skupa uime Organizacijskog odbora završnu riječ uputila je prof. dr. Jadranka Garmaz naglasivši da se na skupu vidjela velika snaga teološke misli i danas. Ona je vrlo raznolika, ali je nosiva, smjerokazna i snažna te i u okolnostima pandemije i migracija posjeduje snagu promjena koje su potrebne Crkvi da bi se obnovila a odgojno obrazovnim institucijama da budu inovativne i kreativne. „Pandemija i migracije pokazali su koliko smo jako izloženi potrošačkom mentalitetu, koliko smo ranjivi i krhki, upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugih a napose Saveza s Bogom. Iz te baštine, kako kaže psalam današnjeg dana, crpimo snagu i silu za sve nedaće i promjene. Simpozij je otvorio mnoge teme. Ponudio je mnoge odgovore i riskirao nove smjernice u pastoralu, katehezi odgoju i poučavanju vjere. Upravo to očekujemo  od odgovornih za vjeronauk i katehezu za odgoj i poučavanje vjere-da budemo odgovorni, inovativni i kreativni. Negdje je kreativnost itekako probuđena a na mnogim mjestima i nije, no negdje nije probuđena jer je tamo već i postojala. Neka ovaj simpozij i e Zbornik koji će uskoro biti objavljen budu poticaj i prilika za nove snažne iskorake u praksi i življenju, poučavanju i učenju vjere kako na našim visokim učilištima tako i na svim drugim razinama“, kazala je prof. Garmaz proglasivši Skup zatvorenim.