Isusovci i cijela ignacijevska obitelj 2021. i 2022. godine bili su u znaku „Ignacijeve godine“ u povodu 500. obljetnice obraćenja osnivača Družbe Isusove sv. Ignacija Loyolskog i 400. obljetnice njegove kanonizacije. Otvaranje jubileja bilo je 20. svibnja 2021., točno 500. godina od dana koji se uzima kao početak procesa obraćenja tog važnog sveca Katoličke Crkve.

Završetak jubilejske godine za Riječku nadbiskupiju svečano je proslavljen na svetkovinu sv. Ignacija, u crkvi uz koju se nalazi Rezidencija Družbe Isusove u Opatiji. Tom prigodom o. Josip Sremić proslavio je 50 godina svećeništva i o. Mirko Nikolić 50 godina redovničkog života. Također, dosadašnji superior zajednice o. Mirko Nikolić oprostio se od vjernika zbog odlaska na službu u Dubrovnik. Novi superior je o. Stjepan Bešlić.

U propovijedi nadahnutoj Ignacijevom godinom koja se odvijala pod geslom „Vidjeti sve novo u Kristu“, te u kontekstu nedjeljnih čitanja, nadbiskup Uzinić podsjetio je na život sv. Ignacija koji je obraćenje doživio u bolnici nakon što je pročitao dvije knjige: „Život Kristov“ i „Cvijet svetih“. Čitajući ih, počeo je primjećivati razliku između stanja koje u njemu ostavljaju isprazne knjige koje su ga umarale te stanja koje u njemu ostavljaju knjige o životu Isusovu i svetaca, koje su mu u duši ostavljale slast i činile ga radosnim. Tako je naučio razlučivati duhove što mu je omogućilo vidjeti sve novo u Kristu. Dogodilo se obraćenje i početak novoga života u Družbi Isusovoj, „sve na veću slavu Božju“, njega, njegovih prvih drugova, a onda i mnogih drugih.

„Sv. Ignacije nije otkrio razlučivanje. Ono postoji u Crkvi od samog početka kao nužna potreba sinodalnosti Crkve koju vodi i nadahnjuje Duh Sveti, a sastoji se u razlučivanju znakova vremena, čega je Crkva osobito postala svjesna s papom Ivanom XXIII. i Drugim vatikanskim saborom. Zatim između pravih i lažnih proroka, koje se, prepoznaje po njihovim djelima (usp. Mt 7, 15 – 20) i autentičnog vjerovanja i naučavanja koje je jedno od bitnih zadaća crkvenog učiteljstva, ali koje se, kako je to istaknuo papa Franjo na povratku iz Kanade, događa nakon teološkog istraživanja“, podsjetio je nadbiskup koadjutor.

U tom smislu predslavitelj je citirao Svetoga Oca koji je naglasio da je „dužnost teologa istraživanje, teološko promišljanje“. Dodao je da se ne može raditi teologiju s „ne“ ispred.

„Potom će biti na Učiteljstvu da kaže: ‚Ne, otišao si previše daleko, vrati se‘, ali teološki razvoj mora biti otvoren, teolozi su ovdje za to. A Učiteljstvo mora pomoći da se razumiju granice“, rekao je propovjednik.

„Ovome, vjerujem s pravom, možemo dodati promišljanja i ideje koje su po svim biskupijama svijeta prikupljene tijekom prve faza sinodskog procesa, koji je također vrijeme razlučivanja u molitvi i otvorenosti Duhu Svetome i njegovim nadahnućima ponuđeno članovima Biskupske sinode i Papi, da bi Crkvi našeg vremena dali potrebna usmjerenja za njezin život i poslanje u našem vremenu“, ustvrdio je mons. Uzinić.

Premda sv. Ignacije nije otkrio razlučivanje, on je, a nakon njega i mnogi drugi, postavio neka važna načela razlučivanja, osobito ona koja se tiču našeg osobnog života od kojeg, kao poziv na osobno obraćenje, kreće i svako drugo razlučivanje – poručio je propovjednik. U nastavku je naveo kriterije razlučivanja duhova kroz razlučivanje znakova božanskog duha, znakova zloga duha i znakova ljudskog duha.

„Znakovi božanskog duha su: 1. usklađenost s Objavom (Svetim pismom i Predajom); 2. poniznost – hod u istini; 3. poslušnost; 4. umjerenost i uravnoteženost i 5. mir i vedrina. Ako nedostaje bilo koji od ovih znakova onda je sigurno da se u konkretnom slučaju ne radi o djelovanju božanskog duha.

Znakovi zlog duha su: 1. himbenost i laž; 2. duh samodostatnosti; 3. nedostatak poslušnosti; 4. nedostatak unutarnjeg mira. Primijetimo li postojanje bilo kojeg od ovih znakova riječ je da imamo posla sa zlim duhom. Znakovi ljudskog duha su: 1. mentalni egocentrizam: osoba sudi i vrednuje događaje prema osobnom nahođenju i navezanosti na vlastita stajališta i ideje i 2. egzistencijalni egocentrizam koji se sastoji u djelovanju samo u vlastitom interesu, često na štetu zajednice i bližnjih, za osobnu korist, ugled čast, slavu i slično“, protumačio je predslavitelj.

Govoreći o znakovima ljudskog duha, spomenuo je pročitani evanđeoski ulomak i parabolu o bezumnom bogatašu koji je sa svojim načinom mišljenja očiti primjer mentalnog egocentrizma, a svojim djelovanjem onog egzistencijalnog. Upozorio je da je riječ o znakovima ljudskog duha koji su bliski i svakome od nas jer iz pozicije ovozemaljske stvarnosti nam se čini normalnim imati sve više, pobrinuti se za sebe, gledati svoj interes i korist. No, iz perspektive vječnosti, koja nas uvijek ponovo podsjeća na prolaznost ovozemaljskog i njegovih kriterija, to je bezumnost ili ispraznost, kako to kaže Propovjednik – kazao je nadbiskup.

„Nažalost, naš svijet opasno boluje od ove bezumnosti i ispraznost i svima nam prijeti uništenjem. Znak te opasne bolesti je rat, koji vrlo lako može postati svjetski pa i nuklearni i neodgovorno iscrpljivanje zemljinih resursa i s tim povezano ekološko zagađenje koje se ovih dana najbolje očituje globalnim zatopljenjem koje također prijeti uništenjem.

Uzrok toj bolesti je grijeh, a on se očituje i u grešnoj ekonomiji našeg vremena koju papa Franjo zove ekonomijom koja ubija. To je ekonomija koja se nameće kao jedini – a po tom i bezumni – gospodar svega. Ona sve pokreće, gradi, ali nikoga ne vidi i ne poštuje. Ona služi sebi samoj. Jedini cilj joj je zarada. Zato pokreće ratove. U njoj ljudi prestaju biti ljudi, a postaju proizvođači i potrošači. I kao takvi vrijede dok proizvode i troše. Ponekad su konkurencija. Često neprijatelji. Inače su bezvrijedni“, protumačio je mons. Uzinić.

Nadalje je rekao da je u tom smislu teško osuditi tog „bogataša“, ekonomiju sadašnjeg vremena.

„Osuđujući njega osudili bismo sebe i svoju generaciju, svoj stil života na kojega smo se previše naviknuli, kako nam pokazuje i ova situacija s ratom u Ukrajini i sankcijama Rusiji. Bezumni bogataš je mi i mi smo on. A potrebno ga je osuditi želimo li prestati biti bezumni proizvođači i potrošači i ponovo biti ljudi, osobe, jedni drugima braća i sestre, oni koji ne dozvoljavaju da ih nasljedstvo dijeli jer ga znaju dijeliti. Ne trebamo to činiti zbog Boga. Čak ni zbog drugih. Trebamo to činiti zbog sebe, svoje sadašnjosti i svoje budućnosti“, istaknuo je.

Nastavio je govoreći da „Bog koji se pojavljuje u paraboli nije tu zato da nas kazni i osudi. Njegova uloga nije da nam prekine životnu radost. Bog nam ništa ne želi oduzeti. On je u parabolu stavljen da nas suoči s realnošću. On je tu da nas probudi. I pomogne nam razlučiti i razlučujući shvatiti besmislenost svijeta koji je svediv na proizvodnju i potrošnju. I iz vida je izgubio ljude. I u drugima ne prepoznaje braću i sestre. I vidi konkurenciju i neprijatelje.“

Zaključujući propovijed, riječki nadbiskup koadjutor još jednom se zaustavio na životu sv. Ignacija, koji bi se trebao zrcaliti i u životima vjernika. „Poput utemeljitelja Družbe Isusove, i mi smo večeras pokušali zaviriti u dvije knjige: ‚Život Isusov‘ s kojom nas je, kroz parabolu koju Isus priča, upoznao evanđeoski ulomak. Zavirili smo, međutim, i u knjigu ‚Cvijet svetih‘ u kojoj smo pronašli primjer života sv. Ignacija. Njegov primjer može nam, u našim situacijama i problemima s kojima se suočavamo, pomoći razlučiti što je to što nas istinski i dugoročno čini sretnima, a što je to što nam za malo zadovoljstva dugoročno nudi veliku nesreću.“

Izrazio je nadu da su vjernici uspjeli sa sv. Ignacijem „vjubilejidjeti sve novo u Kristu“, te da su bili potaknuti traženjem odgovora na pitanje slično onom njegovom: „A što ako bih i ja učinio ono što učini blaženi Ignacije?“

„Ovo pitanje je važno. Ono je prilika i za naše osobno obraćenje, odnosno, riječima sv. Pavla, za svlačenje starog i oblačenje novog čovjeka u Kristu. I onda također prilika da i mi danas, kao Isusovi drugovi, Družba Isusova po krštenju i poslanju koje imamo, vidimo sve novo u Kristu, odnosno s Kristovim pogledom na sebe, druge, Crkvu i svijet, pogledom koji je uvijek pogled ljubavi i povjerenja, poput sv. Franje i Dominika, sv. Ignacija i mnogih drugih u povijesti Crkve, dademo svoj doprinos obnovi Crkve našeg vremena, pomažući joj izvršiti njezino poslanje, a ono je uvijek i ponovo poslanje preobrazbe i ozdravljenju svijeta u Kristu“, zaključio je mons. Uzinić.

Predslavitelj je zahvalio o. Nikoliću na dosadašnjoj službi superiora te mu čestitao 50 godina redovničkog života, a o. Sremiću isto toliko svećeništva.

O. Nikolić je na kraju uputio riječi zahvale vjernicima i preporučio se u njihove molitve, a potaknuo ih je da u molitvama prate i novog superiora o. Stjepana Bešlića.