Zlatni jubilej redovničkih zavjeta u Đakovu

Jubilej su proslavile: s. Mirela Štraub (Črnkovci), s. M. Magdalena Kulić (Dugobabe), s. Nikodema Slivnjak (Radoboj), s. Milijana Lajčak (Marijanci), s. M. Amalija Kupčerić (Marijanci), s. Alojzijana Alšić (Marijanci), s. Mirjana Kesić (Domaljevac, BiH), s. M. Katarina Zdravčević (Beketinci), s. Danijela Majstorović (Drinovci, BiH), s. Marislava Džakula (Pješivac-Stolac, BiH), s. Florina Koštro (Koštri-Vir, BiH) i s. Berhmana Katić (Bođani, Srbija).

Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, i u zajedništvu s nekoliko svećenika. U sadržaje slavlja u crkvi uvodio je rektor samostanske crkve vlč. Grgo Grbešić.

Stavljajući na početku homilije slavlje zlatnih jubileja u ozračje liturgijskoga slavlja Rođenja sv. Ivana Krstitelja, biskup Ivan je rekao: „Kako se zapravo lijepo, svima nama na duhovnu korist, u ovogodišnje slavlje zlatnih redovničkih jubileja uklapa svetkovina rođenja Gospodinova preteče, sv. Ivana Krstitelja – onoga čije je proročke riječi „Evo Jaganjca Božjeg“ Crkva htjela razmatrati svakoga dana, svaki put kad se sabire oko oltara i obnavlja Kristovu žrtvu našega spasenja.“

Tumačeći značenje Krstiteljeva rođenja, čiji je spomen Crkva na jednom od pokrajinskih sabora već početkom 6. stoljeća prozvala „ljetnim Božićem“, biskup je prikazao biblijske izvještaje, prebirući po konkretnom svjedočanstvu njegovih roditelja, Zaharije i Elizabete, u čijem je obiteljskom krilu rođen onaj za koga je sam Krist posvjedočio da „od žene veći nije rođen“.

U svjetlu znakovitosti Ivanova rođenja i nama je potrebno svoje živote razumjeti i prihvatiti kao Božji dar, jer „ni naše rođenje nije tek slučajna avantura, nego postojimo zato što nas je Bog htio i zavolio u otajstvu svoje neizmjerne ljubavi“, naglasio je biskup, upućujući sve nazočne da se spomenu „izvanrednoga“ znaka u kojem se dogodio osobit susret s Kristom, kada je u krštenju „naš život primio obilje­žje i snagu nebeskoga, Božjega događaja“ i kada smo primili Duha Svetoga „da se po nama očituju i vrše Božja djela“.

Na tom je tragu, u svjetlu Krstiteljeva primjera, mons. Ćurić ocrtao i značenje redovničkih zavjeta koji su u našem svijetu trajan znak, što upućuje na savez i zajedništvo s Bogom, uvijek zauzeti za čovjeka, „kako nas i u naše vrijeme poziva Crkva glasom 2. vatikanskoga koncila, pozivajući nas da s najdubljom sućuti i solidarnosti pristupamo „radosti i nadi, žalosti i tjeskobi ljudi našega vremena“ (usp. GS, 1). Upravo u tom „pokoncilskom“ vremenu započinjale su svoju formaciju i redovnički život ovogodišnje sestre „jubilarke“.

Osvrćući se na slavlje jubileja, biskup Ivan rekao je: „Kako nam sasvim konkretan mozaik života i poziva u krilu Crkve donosi ovo jubilejsko slavlje 12 sestara redovnica Svetoga Križa. Znakovit je – i one same vele – njihov broj 12. Svojim su službama, zapravo djelima svog redovničkoga „apostolata“ označile pola stoljeća povijesti Crkve u našim krajevima. Rođene i stasale u različitim krajevima – od obitelji i župnih zajednica na području naše nadbiskupije do drugih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. A kasnije su svojim djelovanjem u različitim službama obuhvatile još širi prostor – od sjedišta Hrvatske provincije ovdje, u gradu Đakovu, do Zagreba i Rijeke, od Srijemske Mitrovice do Janjeva, od Visa do Staroga Bara te Germeringa u Bavarskoj.“

Kratko je potom ocrtao i geslo ovogodišnjih jubilarki „Bogu hvala!“, u kojem „ne prepoznajemo tek pogled unazad, bilancu dosadašnjih većih ili manjih uspjeha, već sa zahvalnošću na koju nas upućuje apostol Pavao riječima: ‚Što imaš, a da nisi primio?‘ (1 Kor 4, 7) te jasnim pozivom: ‚Zahvalni budite!‘, želimo prepoznati sasvim osobna iskustva djelâ Božje ljubavi.“

„Naši jubileji uvijek imaju svoja izvorna, biblijska nadahnuća, onako kako je to svojedobno u svojoj propovijedi u Zagrebu 1995. godine u središte stavio naš blagopokojni biskup Ćiril, u slavlju zlatnoga svećeničkog jubileja sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, započinjući biblijskim riječima: ‚To neka vam bude jubilej, oprosna godina!‘ (usp. Lev 25, 8 – 11), tj. svečano i posebno vrijeme koje nas podsjeća na temeljni vjernički stav i istinu: ‚Sve pripada Bogu, Gospodinu!‘ U njemu je naš život i sva naša djela, naš poziv, naša nada i naša vječnost“, zaključio je biskup Ivan.

Pjevanje je predvodio samostanski zbor, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević. Na kraju mise nazočni su, zajedno sa sestrama jubilarkama, još jednom zahvalili Bogu za vjernost u njegovoj službi pjesmom Tebe Boga hvalimo. Po završetku mise slavljenice su se uputile u Dvoranu sv. Josipa, gdje su im svećenici, zajedno s biskupom i nadbiskupom te sa sestrama poglavaricama, izrazili svoje čestitke.

Svečanosti zlatnih zavjeta prethodile su duhovne vježbe, koje je vodio o. Mirko Nikolić, SJ. Ova generacija sestara prva je imala novicijat u trajanju od dvije godine. Svečanom slavlju bila je nazočna rodbina i prijatelji slavljenica.