Zlatomisničko slavlje vlč. Jordana Rovisa u Žminju

Zlatomisnik je predslavio misu, a homiliju je uputio umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Na početku je okupljene pozdravio moderator slavlja, župljanin dr. sc. Elvis Orbanić.

Slavljenik je u uvodnom obraćanju istaknuo da je to slavlje ponajviše blagdan zahvaljivanja za dobro koje primaju od Božje dobrote, tom prigodom napose za veliki dar i milost svećeništva, jer, kako je istaknuo, „svećenik je blagoslov za župu“. Podsjetio je i da se toga dana obilježava Svjetski dan siromaha te je citiravši papu Franju pozvao na pružanje ruke prema potrebitima i siromasima.

U prigodnoj homiliji, porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan, je podsjetio kako je proslava godišnjice svećeničkog ređenja, prilika za zahvalu Bogu, ali i dobrim ljudima koji su bili sudionici u rastu, dozrijevanju i ostvarivanju jednog svećeničkog života i zvanja. „Svi smo danas na ovom slavlju kao jedna duhovna obitelj. Kao Crkva želimo se pridružili našem svečaru vlč. Jordanu Rovisu u tom činu zahvaljivanja, jer 50 godina svećeničkog života i rada doista je pravi razlog za davanje hvale i slave Bogu. Naš se zlatomisnik sigurno osobito sjeća svoga doma i pokojnih roditelja koji su ga u vjeri odgajali, i dali primjer svakidašnjeg praktičnog vjerskoga ponašanja, podržavali ga u njegovoj odluci za svećeništvo i dalje ga pratili tijekom školovanja, ali i kasnije tijekom svećeničkog života. K tomu, sigurno je i ondašnje ozračje u župi Pićan bilo podrška našem svečaru na putu tjelesnoga i duhovnoga odrastanja, kao i brojni plemeniti ljudi koji su mu bili bliski: odgojitelji, profesori u sjemeništu u Pazinu, i na Teologiji u Rijeci, te mnogi dobročinitelji, prijatelji, suradnici svećenici i laici.“

Osvrnuvši se na pastoralni rad vlč. Rovisa, biskup je posebno istaknuo službu u Svetvinčentu, gdje se zauzeo za promicanje i upoznavanje lika Miroslava Bulešića. Podsjetio je, kako je 80-tih godina prošloga stoljeća, o 40. obljetnici mučeništva, zajedno s biskupijom, organizirao prvo okupljanje svećenika i biskupa u Svetvinčentu. Deset godina kasnije, 1997., o 50. obljetnici mučeništva, organizirao je veliko župno slavlje na trgu ispred crkve, a misu je predslavio kardinal Franjo Kuharić.

Nadalje mons. Milovan je podsjetio da je vlč. Rovis za mladomisničku sličicu izabrao riječi „Sebe samoga posvećujem za njih da i onu budu posvećeni istinom“. U tom kontekstu je posvijestio, da „svećenik prima od Boga poslanje i posvećuje svoj život naviještanju evanđelja, a to znači Božje istine i ljubavi prema čovjeku. Istina je lijepa, ona je kao sunce, ali je zahtjevna i nekada neugodna. No, Isus je rekao: ‚Samo istina će vas osloboditi.‘ Danas, u vremenu slobodarstva i laži, subjektivizma, moralnoga relativizma još je zahtjevnije ali i posebno važno naviještati tu Božju, vječnu istinu o obitelji, braku, spolnosti, solidarnosti i povjerenju. Svećenik je pozvan biti prijatelj svakog čovjeka, ali uvijek i svagdje biti svjedok i navjestitelj istine evanđelja.“

Svi danas želimo zahvaliti dobrom Bogu s velečasnim Jordanom, kao i za velečasnog Jordana, čovjeka jednostavnoga i plemenitoga, ustrajnoga i vrijednoga u služenju Crkvi i narodu – rekao je biskup.

Podsjetio je i na riječi koje je sv. Ivan Pavao II. izrekao o svećeništva u prigodi 50. obljetnice svoga ređenja. „Dar i otajstvo. Dar, nešto čime je svećenik osobno i zajednica vjernika od Boga obdarena; otajstvo nešto što nikad do kraja ne shvaćamo jer je to misterij suradnje s Bogom u spasavanju svijeta. Poznate su nam riječi iz evanđelja: ‚Žetva je velika, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.‘ Biskupi i svećenici, a i vjernici potrebni su Kristu u službi drugih. Uz druge nakane molimo i za dar novih svećenika, pa i iz ove župe.“

Na kraju homilije biskup je potaknuo vjernike da podrže svećenike u njihovu životu i radu, a slavljeniku je čestitao u ime svega okupljenog Božjeg naroda i u svoje osobno ime. „Tijekom svih tih godina trudio si se sijati sjeme Riječi Božje u dobrom i zlom vremenu, buditi nadu, ohrabrivati, okupljati. Neka ti Gospodin, jer On je Gospodar žetve bude najboljom slavom, zahvalom, utjehom i nagradom. Čestitamo ti, zahvaljujemo ti i kličemo ti: ‚Živio naš vlč. Jordan!‘“, poručio je mons. Milovan.

Uz slavljenika misu su suslavili kancelar Porečke i Pulske biskupije mons. Sergije Jelenić, pazinski dekan preč. Mladen Matika, rovinjsko-kanfanarski dekan mons. Vilim Grbac te drugi svećenici.

Među ostalima sudjelovali su s. Anamarija Rakocija, provincijska poglavarica sestara milosrdnica Riječke provincije, čije susestre više od pola stoljeća djeluju u žminjskoj župi, žminjski načelnik Željko Plavčić, ravnateljica mjesne osnovne škole Miranda Damijanić Roce te drugi čelnici obrazovnih i kulturnih ustanova.

Nakon popričesne molitve čestitku u ime župne zajednice uputila je župljanka Nada Galant, pjesnikinja, koja je svoje misli i čestitke povodom tog značajnog događaja za župu izrekla na dijalektu, na žminjskoj čakavštini. Kancelar biskupije mons. Jelenić je pročitao čestitku koju je svečaru uputio porečki i pulski biskup Ivan Štironja. U ime zlatomisnikove rodne župe Navještenja Marijina u Pićnu riječ je uputila predstavnica Neva Gržinić. Prigodne stihove, zahvalnicu, djelomično na čakavskom dijalektu i djelomično na standardnom hrvatskom jeziku uputila je Marija Boljunčić.

Misi su nazočili i gosti iz Banovine, iz župe Gora kod Petrinje, predvođeni policijskim kapelanom don Ivom Borićem, koji je nekoliko godina djelovao u Istri, a Žminjci su taj dio Banovine posjetili i potpomogli nakon potresa 2020. Don Ivo je slavljeniku uputio čestitku, a predstavnici župe su mu uručili prigodne darove i zahvalnicu.

Iz Apostolske pokorničarne je za prigodu proslave jubileja vlč. Rovisa stigla pergamena s blagoslovom pape Franje koju mu je uručio dr. sc. Orbanić.

U završnim zahvalama slavljenik se je prisjetio slavlja u rodnom Pićnu. Istaknuo je da ga obuzimaju osjećaji zahvaljivanja Bogu i ljudima. Osvrnuo se na 50 godina svećeništva. „‚Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite‘ (Iv 15, 9 – 1). To su riječi koje razbuđuju I potresaju, svećeništvo je uistinu milost, Božje zamilovanje, Božji izbor, čudesno Božje izabranje, nedohvatljiva tajna”, rekao je slavljenik te je nadodao citat sv. Ivana Vianneya: „Veličinu i dostojanstvo svećeništva shvatiti ćemo tek u nebu.“

„Svećenikovo se služenje najviše ostvaruje u Božjim očima i Božjoj tajni, najvažnije je ono što smo pred Bogom. Vidim i nalazim smisao svoga svećeničkog života, poslanja u predanom služenju Bogu i ljudima“, rekao je vlč. Rovis te je citirao svoje mladomisničko geslo: „Služio sam i služit ću do volje Božje. Sebe sama posvećujem za njih da i oni budu posvećeni u Istini“. Sa zahvalnošću se zatim prisjetio svojih pokojnih roditelja koji su svesrdno podržali njegovo svećeničko zvanje i svih koji su mu pomogli na putu formacije. Zahvalu je uputio biskupu Milovanu te mu je uručio pozlaćenu medalju bl. Alojzija Stepinca.

Zahvalio je svima koji su svojim zalaganjem doprinijeli organizaciji tog slavlja, napose istaknuvši sestre milosrdnice. „Bogu I ljudima zahvaljujem, Boga i ljude pitam oproštenje. Neka vas sve dobri Bog poživi i blagoslovi“, zaključio je vlč. Rovis.

Župni zbor sv. Mihovila predvodio je pjevanje. Uvodno je otpjevao pjesmu posvećenu zlatomisniku, a nepromjenjivi dijelovi bili su iz svečane mise o. Ive Perana. Uz župni zbor nekoliko pjesama otpjevale su pjevačice zbora mladih te prvakinja opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu sopranistica Marija Kuhar Šoša koja je rodom iz Žminja.

Osim mnoštva župljana Žminja i okolnih župa te predstavnika svečarove rodne župe Pićan, svečanosti su nazočili i brojni vjernici iz Svetvinčenta gdje je slavljenik bio župnik niz godina.