POVIJEST

Neki povjesničari smatraju da je uz rijeku Kupu na području današnje župe Stari Farkašić bila Župa sv. Mihaela koja se kao dio Gorskog arhiđakonata spominje u najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke nadbiskupije iz 1334. godine. Kao dio posjeda Gora, tadašnje Miholje (Myholya), prema kojem ime danas nosi toponim brda iznad Starog Farkašića, bilo je u vlasništvu vitezova Reda sv. Ivana. U 14. stoljeću ivanovci su ga dali manjim posjednicima – predijalcima. Cijeli posjed založen je 1514. Frankopanima koji su Miholje dali vazalima. Do kraja 16. st. kada su Frankopani Slunjski izumrli, sva su naselja bila u posjedu manjih feudalaca, među njima i Farkašića. Do tada je zbog osmanlijske opasnosti na tom području podignuto nekoliko utvrda s posadom, tako i u Starom Farkašiću. Do 1660. pripadao je braći Vuku i Gabrijelu Jelačiću, nakon čega ulazi u sastav obnovljenoga kaptolskog vlastelinstva Gora, ali samo do druge polovice 18. st. Nakon ratovanja s Osmanlijama naselja se obnavljaju što svjedoči i obnova starih i gradnja novih crkvi.

Župa Pohoda Blažene Djevice Marije osnovana je 1789. godine odvajanjem od Župe sv. Nikole i sv. Vida u Žažini.

Današnja župna crkva smještena je na povišenom platou unutar areala naselja. Sagrađena je 1844. malo zapadnije od starije drvene crkve koja je postala premala za potrebe zajednice. U Domovinskom ratu, u listopadu 1991., crkva je višekratnim granatiranjem teško oštećena. Pobunjeni Srbi i JNA teško su oštetili i drvenu kapelu sv. Martina u Starom Brodu.

Župa danas broji oko 170 vjernika.

KULTURNA BAŠTINA

Župna crkva sagrađena je na zemljištu koje je pripadalo posjedu prepozita Prvostolnoga zagrebačkog Kaptola. Stoga postoji mogućnost da je crkvu projektirao neki od arhitekata koji su u to vrijeme radili u Zagrebu (B. Felbinger, A. Brdarić, A. Chicco). Crkva predstavlja rijedak primjer očuvanosti izvornog arhitektonskog sklopa te pozicioniranošću na uzvisini daje vrijedan doprinos autentičnom krajoliku Starog Farkašića. Zaštićena je kao kulturno dobro.

Građevina ima pravokutan jednobrodan tlocrt s polukružnom apsidom, bočnim kapelicama i sakristijom s oratorijem na zapadu. Pročelje sa zvonikom iznad ulaza ima skromne detalje historicizma. Unutrašnjost je svođena i oslikana. Vrlo vrijedna kasnoklasicistička oprema dijelom je prenesena iz stare crkve. Glavni tabernakul-oltar je klasicistički, a iznad njega je slika Pohoda BDM iz 19. stoljeća, inačica bečkog majstora Josepha Furicha. Jednostavna propovjedaonica s baldahinom je također klasicistička. Bočni oltari Blažene Djevice Marije i sv. Antuna pustinjaka atipičan su spoj dijelova raznih oltara neutvrđenoga porijekla i kipova sa staroga glavnog oltara iz 1696. iz radionice Johannesa Komersteinera te imaju status zaštićenog preventivnog dobra. Orgulje su iz 1848., a izradio ih je P. Pumpp. Sve to čini sakralni ansambl sastavljen od elemenata u rasponu od 17. do 19. st., koji unatoč kvalitativnim i stilskim razlikama čini zanimljivu umjetničku cjelinu.

Nedaleko od crkve nalazi se dvokatna župna kurija te gospodarska zgrada kojima je potrebna obnova.

Kapela sv. Martina u Starom Brodu vjerojatno je sagrađena 1624., a prvi put se izričito spominje 1699. Nalazila se na groblju izvan sela, pa je kasnije prenesena u središte naselja. Izgrađena je od hrastovih planjki na kamenim temeljima. Manjih je dimenzija i pravokutnog tlocrta s poligonalnim svetištem i izrazito strmim krovištem prekrivenim crijepom. Prozori su zatvoreni valvama koje se otvaraju prema dolje. Kapela je imala mali trijem ispred ulaza koji je uklonjen 1736. kada je dodan mali atrij, čime je poprimila oblik pravokutnika no nije narušen njezin prvotni izgled. Tada je podignut i zabatni zvonik nad ulazom. Oltar s motivima rokokoa sa slikom sv. Martina i kipovima sv. Ambrozija i sv. Nikole je iz 1743. kada je, zbog novog retabla probijen prenizak koritasti svod.

Svi zidovi, strop lađe i predvorja te svod svetišta obloženi su s 88 plitkih drvenih kaseta nejednakih dimenzija te su obrubljeni ukrasnim letvama. Drveni kasetirani tabulat nad svetištem prelazi u viši koritasti svod. Oslikan je motivima akantusa, ruža, tulipana, karanfila, božura i grozdova živih boja koji vise s vrpčastih prepleta, što podsjeća na lokalni vez. Ne pripada standardnim motivima koji se koriste u narodnoj umjetnosti, nego je vjerojatno rad putujućeg majstora.

Pod je popločan velikim rimskim opekema iz Siska, a u jednu je urezana 1774. godina. Kapela je jedna od najautentičnijih drvenih oslikanih kapela građenih u tradiciji narodnog graditeljstva. Primjer je inventivnoga pučkog graditeljstva i ubraja se među značajnije spomenike drvene sakralne arhitekture sjeverozapadne Hrvatske te je zaštićena kao kulturno dobro. Osim toga, ima posebno značenje za lokalnu zajednicu jer simbolizira višestoljetni opstanak sela uz rijeku Kupu koje je tijekom više od četiri stoljeća preživjelo česte poplave, a samo u 20. stoljeću tri rata.

Oltar je bio demontiran i evakuiran još 1994., a 2001. pristupilo se temeljitoj restauraciji kapele, koja je završena 2015. kada ju je sisački biskup Vlado Košić blagoslovio te je vraćena u funkciju.

UBIJENI ŽUPNIK ANTUN IROGLIĆ

Rodio se 5. studenog 1877. u Zagrebu. Za svećenika ga je 14. srpnja 1901. zaredio zagrebački nadbiskup Juraj Posilović. Nakon šest kapelanskih službi, 1913. postao je župnik u Starom Farkašiću.

Mnogo je u svakom pogledu radio na župi, a bavio se i politikom. Kao branitelj potlačenih, napose radnika i seljaka, te ugledan i utjecajan svećenik 1942. bio je stavljen na popis članova Hrvatskoga državnog sabora.

Partizani, koji su se hvastali kao osloboditelji trpećih i patnika, odmah su ga iste godine pohodili te su ga i oslobodili mnogih dragocjenosti.

Zbog partizanskih prijetnji nadbiskup Alojzije Stepinac namjeravao je vlč. Iroglića premjestiti. No, on je zavolio taj kraj, nije se ni za što osjećao krivim, pa je ostao na službi u svojoj župi do mučeničke smrti.

Sljedeće godine, 31. siječnja, partizani su opljačkali i spalili župni dvor, a vlč. Irgolića svezali za njegova kola natovarena živežom, odveli u šumu, osudili ga na smrt i strijeljali. Prema svjedočanstvima ljudi, partizani su župnika „privezali za konje i tako vukli sve do Vratečkog, gdje je ubijen i pokopan, a kasnije su ga vjernici iskopali i prenijeli u Pokupsko, gdje je pokopan za stalno“.

Tijelo pokojnog župnika nađeno je potpuno golo. Izgleda, da su ga strijeljali u lice, odnosno u usta, jer je imao na vratu veliku ranu, koju je prouzročio metak, koji je ondje izbio.

Vijest o groznom zločinu potresla je čitav kraj. Župnik u susjednoj Žažini Ignacije Keretić dobio je slom živaca i doživio teški šok kad je čuo vijest o načinu likvidacije svoga starijeg kolege. Inače slab na srce i iscrpljen napornim radom, liječio se u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu te je ondje umro 1. ožujka 1943. Mnogi su smatrali da je to za njega bila sreća jer bi ga partizani također mučili i ubili, s obzirom da je bio veoma sposoban i radin svećenik, vrstan glazbenik, radnik na vjerskom, društvenom i kulturnom polju, bez premca u čitavom kraju, a takvi su svećenici bili na udaru mržnje Komunističke partije.

O stotoj obljetnici ređenja Antuna Iroglića, 2001. godine, ispred župne crkve postavljena je spomen-ploča.

TRENUTNO STANJE

Vanjskoj fasadi kao i unutrašnjosti župne crkve i prije potresa bile su potrebne obnova i restauracija.

Voditeljica biskupijskog Ureda za kulturu Spomenka Jurić rekla je da je crkva jako stradala i potrebna joj je ozbiljna konstrukcijska sanacija.

OBNOVA

Dana 22. siječnja djelatnici Hrvatskoga restauratorskog zavoda evakuirali su i u sjedište Sisačke biskupije – Veliki kaptol smjestili vrijednu opremu: glavni oltar, svetohranište iznad kojega je stajala velika slika (3 x 2 m) „Bijeg u Egipat“, drvena skulptura Bogorodice s Djetetom, oltar sv. Josipa, kip Uskrslog Krista, niz manjih drvenih kipova i križni put. Sisačka biskupija dogovara s Hrvatskim restauratorskim zavodom restauraciju svih umjetnina, da bi se jednom vratile u crkvu koja će se ponovno izgraditi.

IZVORI

• župni upravitelj Tomislav Kolar, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 29. siječnja 2021.
• voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije Spomenka Jurić, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 25. siječnja 2021.
• Šematizam Sisačke biskupije, 2019.
• https://registar.kulturnadobra.hr/, 1. veljače 2021.
• www.glas-koncila.hr/docs/1193997190-30-100.pdf, 1. veljače 2021.
• http://lekenik.hr/o-nama/bastina/sakralni-objekti-povijesne-gradevine/, 1. veljače 2021.
• https://darkoantolkovic.wordpress.com/2018/12/31/povijest-naselja-opcine-lekenik/, 1. veljače 2021.
• https://www.culturenet.hr/print.aspx?id=19307, 1. veljače 2021.
• https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/dodatni/441544.pdf, 1. veljače 2021.
• https://bus.hr/hrvatska/kulturna-dobra-opcine-lekenik/#2, 1. veljače 2021.
• https://www.matica.hr/vijenac/603/europa-nostra-kapeli-sv-martina-26601/, 1. veljače 2021.
• https://www.sisak.info/2015/11/16/blagoslovljena-novobnovljena-kapela-sv-martina-u-starom-brodu/, 1. veljače 2021.
• http://www.h-r-z.hr/index.php/djelatnosti/konzerviranje-restauriranje/drvena-polikromna-skulptura/2187-drvena-kapela-sv-martina-u-starom-brodu, 1. veljače 2021.
• http://www.h-r-z.hr/index.php/aktualno/novosti-i-obavijesti/4005-dovrsena-prva-dionica-hitnih-mjera-zastite-pokretnih-i-nepokretnih-kulturnih-dobara-ostecenih-potresom-u-sisacko-moslavackoj-zupaniji, 1. veljače 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/spomen-ploca-nekadasnjem-zupniku-u-farkasicu/, 1. veljače 2021.
• https://www.zg-nadbiskupija.hr/default.aspx?id=30484&pregled=1&gadatum=27.12.2019%2015:35:38, 1. veljače 2021.

unutrašnjost crkve Pohoda BDM u Starom Farkašiću 1973. (Nino Vranić/Ministarstvo kulture)

unutrašnjost crkve Pohoda BDM u Starom Farkašiću prije potresa 2020.

crkva Pohoda BDM u Starom Farkašiću prije potresa 2020.

crkva Pohoda BDM u Starom Farkašiću 2017. (Pavle Miljovski/Google)

crkva Pohoda BDM u Starom Farkašiću poslije potresa 2020.

evakuacija opreme crkve Pohoda BDM u Starom Farkašiću poslije potresa 2020. (Hrvatski restauratorski zavod)

evakuacija opreme crkve Pohoda BDM u Starom Farkašiću poslije potresa 2020. (Hrvatski restauratorski zavod)

kapela sv. Martina u Starom Brodu poslije restauracije (Ministarstvo kulture)

unutrašnjost kapele sv. Martina u Starom Brodu (G. Tomljenović/Hrvatski restauratorski zavod)