Ponovno je istaknuo važnost izgradnje mostova među narodima, napredujući na putu dijaloga. „Suočeni sa sukobima koji danas razdiru razne dijelove svijeta u ‚trećem svjetskom ratu u dijelovima‘; pred utrkom u naoružanju, nuklearnom prijetnjom i terorizmom, bitno je shvatiti da obrana nije samo pitanje vojne moći, nego i potpore institucijama i promicanja sporazuma među narodima“ – istaknuo je nadbiskup Gallagher koji je 5. srpnja završio svoj petodnevni posjet Filipinima.

Govoreći u sjedištu Instituta za vanjsku službu u gradu Pasayu, tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama opširno je govorio o diplomaciji Svete Stolice u suvremenom međunarodnom kontekstu, ističući – na tragu pape Franje – kako govoriti danas o pobjedi ili porazu nije realno. Potrebno je uspostaviti nov i pravedan poredak koji nadilazi podjele i gleda na priznanje ljudskoga dostojanstva.

„To je, naime, diplomatski pristup Svete Stolice, čija je zadaća biti znak nade obilježene pozitivnom neutralnošću koja se, umjesto težnje za moći ili dominacijom, ukorjenjuje u načelima koja daju prednost dobrobiti cijeloga čovječanstva, podupiru ljudsko dostojanstvo i potpomažu trajni mir, štiteći istodobno opće dobro, solidarnost i supsidijarnost među narodima“, dodao je.

„Kao važan transnacionalni čimbenik te suvereni i neovisni moralni autoritet, Sveta Stolica provodi svoje diplomatsko djelovanje s pouzdanjem u moralno uvjeravanje i u etičko vodstvo s ciljem promicanja pravednosti, mira i solidarnosti na međunarodnoj razini. Kao pouzdan posrednik i neovisna od političkih saveza i blokova, Sveta Stolica može stoga graditi mostove tamo gdje drugi vide samo nepremostive podjele“, istaknuo je.

Tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama se u svojem govoru zadržao na liku pape Franje te istaknuo kako ga njegovo stalno zauzimanje u zaštiti ljudskih prava, cjelovitom ljudskom razvoju, brizi o našem zajedničkom domu te zaštiti mira i nenasilja čine primarnim čimbenikom vatikanske diplomacije, koja je pak ukorijenjena u iskrenoj otvorenosti i utemeljena na milosrđu.

„Posebno u odnosu na slabljenjem povjerenja među narodima i povećanjem, brojčano i po težini, sukobā i ratovā, globalna uključenost Svete Stolice, kao odraza Crkve koja sudjeluje u radostima, žalostima i brigama današnjega čovjeka, kako navodi Drugi vatikanski sabor, pridonosi udaljavanju nacija i naroda od obrazaca rata, zlobe i mržnje, potičući ih na napredovanje putem dijaloga, vođeni naravnim zakonom a ne zakonom sile“, naglasio je nadbiskup.

Osim toga, tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama istaknuo je moralnu odgovornost papinske diplomacije, očitovanu na više područja, među kojima u zaštiti svetosti ljudskoga života od začeća do naravne smrti; očuvanju stvorenoga svijeta; borbi protiv kulture odbacivanja i globalizacije ravnodušnosti, popraćenoj promicanjem kulture susreta i globalizacije bratstva.

U tom smislu, nadbiskup je spomenuo neka specifična područja djelovanja vatikanske diplomacije: pristup temeljnom pravu na zdravlje; potporu pravednoj gospodarskoj politici; borbu protiv – kako je rekao otrovne pošasti trgovine ljudima; promicanje multilateralizma i zaštitu vjerskih sloboda. Osvrnuvši se posebno upravo na vjersku slobodu, nadbiskup Gallagher je podsjetio kako Sveta Stolica smatra da vjerska sloboda nije samo ljudsko pravo, nego i važan put prema promicanju globalnoga mira. Ona, naime, ima bitnu ulogu u podupiranju pomirenja i nenasilnoga rješavanja sukoba.

Tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama tijekom posjeta Filipinima u Malaybalayu se pak susreo s lokalnim biskupima te 4. srpnja slavio s njima misu u opatiji Preobraženja.

„Katkada se može činiti da naše propovijedanje i naše poučavanje padaju u prazno i da nemaju vidljiv učinak. Sjetimo se, međutim, da se u našoj ustrajnosti i dosljednosti, te uvijek u ljubavi, ostvaruje naš biskupski autoritet. Trebamo biti strpljivi i uzdati se u Gospodinovu snagu“ – poticaj je koji je nadbiskup uputio u propovijedi koju je održao pred brojnim biskupima te azijske zemlje, među kojima je bio kardinal Jose F. Advincula, nadbiskup Manile, te predsjednik Filipinske biskupske konferencije biskup Kalookan Pablo Virgilio S. David.

„Pada mi na pamet naslov knjige kardinala Agostina Casarolija o diplomaciji Svete Stolice koju je objavio u godinama koje su kulminirale promjenama 1989., a koji glasi ‚Mučeništvo strpljivosti‘. Biti strpljiv, propovijedati i poučavati smireno i uvjereno, te kako kaže sv. Pavao, ‚u zgodno ili nezgodno vrijeme‘; to je oblik mučeništva“, poručio je.

„Upravo se u tom dosljednom i strpljivom svjedočenju očituje naš moralni autoritet biskupa. Naša moć dolazi od Krista, ali ta moć – koja je njegova – postaje očita kroz naš autoritet kao njegovih učenika i njegovih slugu. Odlučimo stoga uvijek biti i djelovati kao pastiri secundum cor Christi. Međutim, vodstvo u služenju ne znači da smo pozvani biti plašljivi, šutljivi i sudionici pred nepravdom i zlom. Ima trenutaka kada mi, kao biskupi, kao vođe služitelji, trebamo upotrijebiti svoj moralni autoritet kako bismo se suprotstavili autoritetu moćnika ovoga svijeta. Sjetimo se primjera sv. Óscara Romera kao i bezbrojnih mučenika u povijesti Crkve. Kako nas uči Kompendij socijalnoga nauka Crkve, kada ljudska moć prijeđe granice poretka koji želi Bog, pobožanstvenjuje se i zahtijeva apsolutnu podložnost“, zaključio je Gallagher.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.