Sveti Otac misu je predslavio dan nakon što je otpušten s liječenja u rimskoj bolnici Agostino Gemelli. Procjenjuje se da je u slavlju, koje je završilo molitvom Anđeoskog pozdravljenja, sudjelovalo oko šezdeset tisuća vjernika.

Rimski biskup se u propovijedi nakon navještaja Muke Isusove osvrnuo na Kristov vapaj s Križa: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? To su riječi koje nas vode u središte Kristove muke, do vrhunca patnji koje je podnio da nas spasi – rekao je papa Franjo, napominjući da su to jedine riječi s Križa o kojima govori Evanđelje po Mateju.

Rekao je da je Isus podnio mnoge patnje i da svaki put kad slušamo izvješće o Muci, ono probada naša srca. Objasnio je da su to bile tjelesne patnje, te patnje duše i duha, ali da je u svim tim žalostima Isus ostao siguran u jedno: Očevu blizinu.

Patnja duha, nastavio je Papa, odražava se u Isusovom uzviku: Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio? To je najgora od svih patnji, jer u svom najtragičnijem trenutku Isus doživljava napuštenost od svoga Oca, napuštenost od Boga, ustvrdio je, dodajući da prije tog trenutka nikada nije nazivao Oca njegovim općim imenom, Bogom.

Potom je objasnio da je osjećaj te udaljenosti od Boga potpuno stran osjećaj Isusovom biću; jedini razlog je da je On to učinio iz ljubavi prema nama. Napuštenost je cijena koju je Isus za nas platio. Bio je solidaran sa svakim od nas do krajnjih granica, da bude uz nas sve do kraja. Iskusio je napuštenost da nas ne ostavi taocima očaja i da zauvijek bude uz nas.

Sveti Otac zamolio je okupljene vjernike da se prisjete da nas Gospodin upravo na taj način spašava i podsjetio da se Isus na križu, iako je osjećao potpunu napuštenost, nije htio prepustiti očaju, nego je molio i vjerovao, preporučao sebe u Očeve ruke, čak i kad ga osjeća dalekim ili ne osjeća njegovu prisutnost zato što osjeća da je napušten.

Braćo i sestre, sva ta ljubav prema nama u kojoj nas je Isus ljubio do kraja može preobraziti naša kamena srca u srca od mesa i učiniti ih sposobnima za milosrđe, nježnost i suosjećanje, nastavio je Papa. Objasnio je da nas napušteni Krist potiče da ga tražimo i ljubimo u napuštenima. Zato što u njima nisu samo oni u potrebi, nego je i On, napušteni Isus, Onaj koji nas je spasio sišavši u dubinu našeg ljudskog stanja.

Papa se na Cvjetnicu prisjetio svih napuštenih osoba u našim blizinama, istaknuvši njemačkog beskućnika Burkharda Schefflera koji je u studenom 2022. umro ispod kolonada na Trgu svetog Petra.

Toliko ljudi treba našu blizinu, toliko ih je napušteno, to su današnji kristi, dodao je. Napušteni Isus traži od nas da imamo oči i srce za napuštene. I kao što svi trebamo Isusovu blizinu u našim životima, moramo ići van i pronaći Isusa u napuštenima, onima koji su sami.

Završavajući homiliju, papa Franjo zamolio je prisutne da se prisjete da su odbačeni i isključeni žive slike Krista: podsjećaju nas na njegovu bespridržajnu ljubav, njegovu napuštenost koja nas spašava iz svakog oblika samoće i očaja.

Danas izmolimo tu milost: ljubiti Isusa u njegovoj napuštenosti i ljubiti Isusa u napuštenima svuda oko nas. Tek tada, naše će želje i osjećaji biti želje i osjećaji Onoga koji za nas samog sebe oplijeni. Oplijenio se potpuno za nas, zaključio je Papa.