Na audijenciju ih je dopratio kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, kancelar Akademije i organizator dijaloga o provedbi politika usmjerenih na rješavanje problema međunarodnoga duga koji pogađa brojne zemlje na jugu svijeta, a to znači milijune obitelji i pojedinaca.

Papa je objasnio da nije dobar bilo kakav oblik financiranja, nego samo onaj koji podrazumijeva podjelu odgovornosti između onih koji primaju i onih koji daju pomoć. Jer, dodao je, dobrobit koju oni mogu donijeti ovisi o uvjetima kredita, o njihovom korištenju i kontekstu u kojemu se rješavaju eventualne gospodarske i financijske krize koje bi mogle nastupiti. Uostalom, primijetio je Papa, nakon loše vođene globalizacije, pandemije i ratova, nalazimo se suočeni s dužničkom krizom koja pogađa ponajviše zemlje na jugu svijeta, stvarajući bijedu i potičući tjeskobu te lišavajući milijune ljudi mogućnosti za dostojnu budućnost.

Uskraćivanje nespojiva s ljudskim dostojanstvom

Budući da nijedna vlada ne može moralno prihvatiti da njezin narod pati zbog uskraćivanja koja su nespojiva s ljudskim dostojanstvom, Papa smatra da je potrebno uspostaviti multinacionalni mehanizam, utemeljen na solidarnosti i skladu među narodima, koji uzima u obzir globalno značenje problema i njegove gospodarske, financijske i društvene implikacije kako bi se prekinuo začarani krug financiranja koje postaje zaduživanje. Osim toga, po mišljenju rimskoga biskupa nepostojanje kompenzacijskih mehanizama pogodovalo bi onomu „neka se spasi tko može“, u čemu uvijek gube najslabiji.

Orijentir je društveni nauk Crkve

Stoga je na tragu učiteljstva svojih prethodnika, papa Bergoglio ponovno istaknuo potrebu za rješenjima nadahnutima načelima pravednosti i solidarnosti, djelujući u dobroj vjeri i istini te slijedeći međunarodni kodeks ponašanja sa standardima etičke vrijednosti koji štite pregovore. Prije samo dva dana, primjerice, susrećući se sa sudionicima „Dijaloga za cjelovito održive financije“, koji je potaknula Zaklada Centesimus Annus Pro Pontifice, naznačio je socijalno učiteljstvo Crkve kao orijentir za etičku reformu na području gospodarstva i financija.

Ovaj dan Papa je pak ponovno istaknuo nade svetoga Ivana Pavla II. u vidu Svete godine 2000., sadržane u apostolskom pismu Tertio millennio adveniente (10. studenog 1994.) kao pripremu za Veliki jubilej, a koje je ponovno predložio pet godina kasnije, malo prije otvaranja Svetih vrata, na općoj audijenciji 3. studenoga 1999. godine. Osim toga, vjerujući da pitanje inozemnog duga nije samo gospodarske naravi, nego se dotiče temeljnih etičkih načela, papa Wojtyła je sugerirao da bi ono trebalo naći prostora u međunarodnom pravu te Svetu godinu istaknuo kao povoljnu priliku za geste dobre volje kao što je brisanje dugova ili barem njihovo smanjivanje. Opraštanje dugova u jubilejskoj godini bila je, naime, tradicija židovskoga naroda, dodao je papa Franjo.

Inozemni dug i ekološki dug

Ponavljajući taj apel nazvan „proročkim“ i danas hitnijim nego ikada, Sveti Otac je, imajući na umu da su ekološki dug i inozemni dug dvije strane iste medalje koje budućnost stavljaju pod hipoteku, potaknuo da u prigodi Jubileja 2025. otvorimo svoj um i srce kako bismo razvezali čvorove vezā koje guše sadašnjost, ne zaboravljajući da smo mi samo čuvari i upravitelji. Ukratko, riječ je o još jednom poticaju da zajedno sanjamo i djelujemo u odgovornoj izgradnji zajedničkoga doma, u svijesti da nitko tu ne može živjeti mirne savjesti kad zna da je okružen mnoštvom gladne braće i sestara, uronjene u društvenu isključenost i u ranjivost. K tomu, dopustiti da se to dogodi ljudski je grijeh, a ako netko nema vjere, to je društveni grijeh, istaknuo je papa Franjo.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.