Mons. Josip Uhač, hrvatske nacionalnosti, diplomat i tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda, preminuo je u Rimu u nedjelju 18. siječnja 1998., nekoliko sati prije Angelusa Ivana Pavla II., koji ga je uvrstio na popis novih kardinala čija su imena trebala javno obznanjena toga dana u sklopu najave konzistorija od 21. veljače. „Prije tri dana bio je obaviješten o tome“, rekao je papa Wojtyla, „ali Gospodin ga je jutros pozvao k sebi“. Kardinal koji je ostao u srcu Pape, rođen je 20. srpnja 1924. u Svetoj Jeleni, zaseoku Brseča, u Riječkoj nadbiskupiji. Stotu obljetnicu njegova rođenja lokalna zajednica obilježit će raznim događajima.

Pastir skromna i šutljiva karaktera

Ispred male kapelice Svete Jelene 20. siječnja 2024. otkriveno je spomen obilježje u sjećanje na ovoga diplomata Svete Stolice. Na sam dan stote godišnjice rođenja služeno je misno slavlje, a priprema se i znanstveni kolokvij za iduću jesen. Način je to da se bolje upozna lik ovoga svećenika skromna i šutljiva karaktera, koji je cijeli svoj život posvetio radu za Svetu Stolicu. Mons. Uhač nije objavio nikakav dnevnik ili memoare, pa zbog toga nije toliko poznat koliko zaslužuje. Istaknuo je to Marko Medved, riječki profesor crkvene povijesti. „Kada je riječ o životu i radu diplomata, bilo civilnih bilo crkvenih“, ističe Medved, „biografi su u nezgodnoj situaciji ukoliko osoba nije objavila memoare, vlastita sjećanja na život i diplomatski rad, jer javnost tada ostaje prikraćena velikog broja informacija“.

Formacija od Rijeke preko Venecije, Gorice i Rima

Josip je drugo dijete u obitelji Antona i Marije, rođene Senčić. Stupio je u Biskupijsko sjemenište u Rijeci i nastavio teološki studij najprije u Veneciji, a potom u Gorici. Godine 1945., završetkom rata i dolaskom komunizma, biskup Rijeke Ugo Camozzo, ne znajući gdje bi mladi Uhač mogao uspješno završiti ratom prekinuti studij, šalje ga u Rim. Nakon završenog studija na Lateranu zaređen je za svećenika 16. travnja 1949., a daleko od rodnog kraja slavio je svoju mladu misu u Vječnom gradu. Nakon svećeničkog ređenja, dvije godine živi u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima, a 1951. preselio se u rimsku župu i upisao Papinsku crkvenu akademiju. Od 1954. aktivno djeluje u papinskoj diplomaciji, najprije u Panami, a zatim u Egiptu. Od 1962. savjetnik je u nuncijaturi SR Njemačke, a od 1966. u Španjolskoj. Papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom 23. lipnja 1970., a 5. rujna iste godine u katedrali sv. Vida u Rijeci, zaredio ga je nadbiskup Viktor Burić.

Prva iskustva kao nuncij u Pakistanu, zatim u Africi

Od tada Uhačeva uloga u vatikanskoj diplomaciji postaje sve važnijom. Bio je nuncij u Pakistanu, gdje je služio od 1970. do 1976., a zatim predstavnik Svete Stolice u afričkim zemljama Kamerunu i Ekvadorskoj Gvineji (1976.), Gabon (1977.) i Kongo-Zair, 1981. godine.

„Preko Azije i Afrike“, komentira Medved, „Uhač djeluje kao nuncij u godinama intenzivne dekolonizacije i Hladnog rata. Što se tiče djelovanja na crkvenom području, od posebne je važnosti imenovanje mjesnih, izvaneuropskih biskupa i izobrazba mjesnoga klera“.

Još s papom Pavlom VI. povećala se prisutnost netalijana među vatikanskim diplomatima. Nadbiskup Uhač je 1984. započeo svoje drugo razdoblje rada u SR Njemačkoj, a ondje je nuncij bio i tijekom pada Berlinskoga zida, ostavši do 1991. „U Njemačkoj, u usporedbi na Aziju i Afriku godine, na dnevnom su redu bile sasvim druge teme“, podsjeća Medved, „poput položaja i uloge Kaptola u Kölnu tijekom dugotrajnog postupke izbora nasljednika kardinala Höffnera, pitanje koje je zahtijevalo popriličnu diplomatsku vještinu da bi se postigao kompromis između Vatikana i mjesne Crkve. Zatim je došlo do vrenja postkoncilske Crkve, pitanja crkvenih poreza i konačno ujedinjenja Njemačke s pripremama za prijenos nuncijature iz Bonna u Berlin“.

Priznanje neovisnosti Slovenije i Hrvatske

Dana 21. lipnja 1991. Ivan Pavao II. imenovao je mons. Uhača tajnikom Kongregacije za evangelizaciju naroda (prije Propaganda fide, danas Dikasterij za evangelizaciju). Tu je dužnost zadržao do svoje smrti, a zatim je dobio i službu ravnatelja Papinskih misijskih djela do 1995. Nadležnost Kongregacije tada je obuhvaćala gotovo cijelu Afriku, Aziju, Oceaniju isključujući Australiju, dio Latinske Amerike, kao i Bosnu i Hercegovinu. „Danas znamo“, kaže Medved „da je Uhač iz palače na Piazzi di Spagna odigrao važnu i nedovoljno dokumentiranu ulogu u diplomatskom priznanju Slovenije i Hrvatske, kada su na čelu vatikanske diplomacije bili Jean Luis Touran i kardinal Angelo Sodano kao državni tajnik“.

Svečano otvorenje Apostolske nuncijature u Zagrebu

Zahvaljujući i njegovom diplomatskom radu, u siječnju 1992. postignut je prekid vatre između dviju republika i vlasti u Beogradu. Kada je 1993. godine, nakon početka diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Hrvatske, otvorena Apostolska nuncijatura u Zagrebu, mons. Uhaču je pripala čast da je svečano otvori, kao predstavnik Ivana Pavla II. „Hrvati su ovom gestom – komentira Medved – htjeli iskazati svoju zahvalnost“. Rat je u međuvremenu izbio u susjednoj Bosni i Hercegovini, državi, kako je rečeno, za čiju je Crkvu tada bila nadležna Kongregacija za evangelizaciju naroda.

Pomoć Crkvi i stanovništvu u Bosni i Hercegovini

S obzirom na veliku nazočnost Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini, Sveta Stolica je u mogućnosti preko nadbiskupa Uhača materijalno i duhovno pomogla žrtvama rata i mjesnoj Crkvi, a zauzela se i za zaštitu jedinstva zemlje, pred prijetnjama raspada i podjele njezina teritorija.

U bolnici vijest o najavi imenovanja kardinalom

O epizodi koja obilježava posljednje dane života Josipa Uhača, Medved podsjeća da je nadbiskup vijest o najavi imenovanja kardinalom primio u bolnici te da je na misi zadušnici služenoj 20. siječnja u bazilici svetoga Petra „kardinal Angelo Sodano državni tajnik, o Uhaču govorio kao o kolegi i prijatelju“. Nadbiskup Uhač, zaključuje crkveni povjesničar, „bio je vjeran sin Crkve, u službi Svete Stolice i njezina poslanja, u vremenima izazova i napetosti ništa manje zahtjevnim od ovih s kojima se danas suočavamo.“

Mons. Uzinić: jednostavan, skroman i vjeran svećenik i biskup

Kako je napisao sadašnji riječki nadbiskup Mate Uzinić, „Uhačeva veličina ne proizlazi prvenstveno iz visokih službi koje je obnašao, nego iz načina na koji ih je vršio. Bio je jednostavan, skroman, pobožan i vjeran svećenik i biskup. Uhačeva vjernost Crkvi danas svakome od nas može biti nadahnuće u ostvarenju vlastita poziva.“ Josip Uhač pokopan je u župnoj crkvi sv. Jurja u Brseču, u Riječkoj nadbiskupiji, izvijestio je Alessandro di Bussolo za Vatican News.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.