Otvaranju Svete godine u Zadru nazočilo je sedam tisuća vjernika pristiglih iz svih, i najudaljenijih kopnenih i otočnih dijelova Zadarske nadbiskupije. Misu je suslavilo oko osamdeset svećenika te je to najbrojniji crkveni događaj u Zadru nakon susreta naroda s papom Ivanom Pavlom II. u Zadru 2003. godine.

Obred otvaranja Jubileja u Zadarskoj nadbiskupiji pratili su posebno osmišljeni znakovi i simboli, kao što su veliki križ iz katedrale sv. Stošije, velike jubilejske svijeće, oboje nošeni u procesiji koja se zbog mnoštva naroda do kraja i nije uspjela formirati od crkve sv. Šime do katedrale, replika Višeslavove krstionice koja je bila postavljena u prezbiteriju katedrale te nadbiskupska kamena katedra, na kojoj je nadbiskup Zgrablić sjedio za vrijeme misnog slavlja.

Svečanost otvaranja Jubilejske godine sastojala se od tri dijela: okupljanja naroda u zadarskoj crkvi sv. Šime, procesije od crkve sv. Šime do katedrale sv. Stošije i svečanog misnog slavlja koje je u katedrali sv. Stošije predvodio mons. Zgrablić. Ceremonijar je bio don Roland Jelić.

Prije početka jubilejskog obreda, vjernicima su kod crkve sv. Šime podijeljene svijeće, a predstavnici obitelji iz 117 župa Zadarske nadbiskupije dobili su veliku jubilejsku svijeću na kojoj se nalaze loga Zadarske nadbiskupe i Jubileja 2025. „Hodočasnici nade“. Svijeće su bile upaljene za vrijeme obreda u crkvi sv. Šime i tijekom procesije. 

Na oltar u crkvi sv. Šime bio je položen veliki drveni križ koji se inače nalazi u prezbiteriju katedrale sv. Stošije, a nošen je u procesiji do katedrale. Taj križ je odljev originalnog križa iz 15. stoljeća koji se inače nalazi u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru, a djelo je mletačkog majstora, drvorezbara Mateja Moronzona, koji je izradio i korska sjedala u prezbiteriju zadarske katedrale.

Za vrijeme uvodnog obreda u crkvi sv. Šime, ulomak iz Evanđelja po Ivanu navijestio je župni vikar zadarske Župe Presvetog Srca Isusova fra Pavle Ivić. Potom su ulomke iz Bule „Nada ne razočarava“ pape Franje za Godinu jubileja pročitali Ivana Miočić, profesorica Hrvatskog jezika u Klasičnoj gimnaziji „Ivan Pavao II.“ Zadar i Josip Motušić, zamjenik ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije.

Hodočasnička procesija od crkve sv. Šime do katedrale sv. Stošije

Drugi dio otvaranja Jubileja bila je hodočasnička procesija od crkve sv. Šime do katedrale sv. Stošije. Na početku procesije bio je veliki drveni križ kojeg su nosila osmorica članova Bratovštine sv. Šime u pratnji dva ferala. Iza križa, evanđelistar u procesiji nosio je don Dario Tičić, župnik Župe sv. Stošije u Biogradu na Moru, kojoj taj svečani evanđelistar pripada. Iza Evanđelistara bili su nadbiskup Zgrablić, umirovljeni zadarski zadarski nadbiskup Želimir Puljić, o. Jeronim Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu i opat Slavenske benediktinske kongregacije, svećenici i vjernici. Procesija je znak puta nade hodočasničkog naroda koji hodi iza Kristovog križa, što prikazuje i logo Jubileja. 

Uz dva ruba procesije cijelom njenom dužinom, veliku jubilejsku svijeću nosili su predstavnici obitelji iz 117 župa Zadarske nadbiskupije, a ostali vjernici nosili su male svijeće. Veliku svijeću predstavnici obitelji odnijeli su u svoje župe te će jubilejska svijeća biti postavljena u sve župne crkve u Nadbiskupiji. Za vrijeme procesije puk je pjevao božićne pjesme. Po dolasku na Trg sv. Stošije ispred otvorenih vrata katedrale, križ nošen u procesiji bio je uzdignut pred narodom. Potom je nadbiskup Zgrablić kleknuo pred njim i poljubio ga. 

Škropljenje naroda blagoslovljenom vodom u pratnji križa

U katedralu su najprije članovi Bratovštine sv. Šime unijeli križ, za kojim su ušli nadbiskup Zgrablić, svećenici te narod. Dok je narod ulazio u prvostolnicu, a Katedralni zbor sv. Stošije s orguljašem Draganom Pejićem predvodio pjevanje božićnih pjesama, članovi Bratovštine sv. Šime držali su križ uspravljen u središtu prezbiterija. S  desne strane križa don Dario Tičić je držao Evanđelistar, a lijevo od križa bio je nadbiskup Zgrablić s pastirskim štapom, stojeći iza replike Višeslavove krstionice ispunjene vodom. Brojni vjernici, zbog nedostatka mjesta, ostali su uz sjeverozapadni zid katedrale na Kalelargi. Zadarska nadbiskupija osigurala je postavljanje video zida na Trgu sv. Stošije, ispred Svećeničkog doma, kao i video projekciju prijenosa misnog slavlja u atriju katedrale, odnosno dvorištu Nadbiskupskog doma, gdje su ljudi pratili misu.

Mons. Zgrablić je blagoslovio vodu u krsnom zdencu u spomen na obnovu krsnog saveza, te je u pratnji križa prošao kroz katedralu te škropio narod blagoslovljenom vodom. Po povratku u prezbiterij, uz pridržavanje članova Bratovštine sv. Šime, katedralni župni suradnik Branimir Buturić osigurao je postavljanje križa na mjesto gdje se inače nalazi, a ispred križa je stavljen veliki znak loga Jubileja 2025.

Taj križ u katedrali će biti središnji križ u Jubilejskoj godini u Zadarskoj nadbiskupiji te će ga vjernici častiti tijekom Godine jubileja. 

Nadbiskup Zgrablić u propovijedi o znakovima Jubilejske godine

Nadbiskup Zgrablić izrazio je radost i dobrodošlicu vjernicima pristiglima na taj „sveti i radosni čin koji nam donosi mogućnost dara jubilejskog oprosta“. U propovijedi je razmatrao znakove Jubilejske godine: hodočašće, sveta vrata, Ispovijest vjere, ljubav (caritas), pomirenje, jubilejski oprost i molitvu.

Podsjetio je da se među starim Židovima početak jubileja, koji se obilježavao svakih pedeset godina, najavljivao zvukom roga od ovna, a naziv te svete godine dolazi od hebrejske riječi yōbēl, što znači ovan. „Mojsijev zakon je u tom razdoblju propisivao da se u jubilejskoj godini zemlja kojoj je jedino Bog gospodar, treba vratiti svom drevnom vlasniku, svatko da se vrati na svoju očevinu, da robovi i zatvorenici ponovno budu slobodni. Prvi jubilej u kršćansko doba slavio se za vrijeme pape Bonifacija VIII., 1300. godine. Od tada se Jubilej slavio u različitom vremenskom razmaku od 50, 33 i 25 godina“, rekao je mons. Zgrablić.

„Zadnji redoviti Jubilej je 2000. godine otvorio sv. Ivan Pavao II., a Izvanredni jubilej proglasio je papa Franjo 2015. godine. Jubilej 2033. godine će biti spomen na 2000 godina od Kristovog otkupljenja i na 33 godine Isusovog života na zemlji“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Jubilejsku godinu možemo definirati i kao ‘Svetu godinu’ ili ‘Kristovu godinu’, zato što taj tijek vremena od godine dana prati niz obreda i znakova, ali nadasve zato što sva njena događanja i znakovi koji je prate promiču svetost, život daleko od grijeha te vrijeme proživljavanja radosne blizine i prijateljstva s Bogom, po uzoru na Isusa Krista.“

Među prvim znakovima jubileja je hodočašće. „Polazak na put karakterističan je za one koji traže smisao života. Hodočašće je prikladno za otkrivanje vrijednosti tišine, truda i usredotočenosti na bitno“, podsjetio je nadbiskup na misao pape Franje iz njegove Bule ‘Nada ne razočarava’. „Jubilej nas poziva da krenemo na put, hodočastimo, da prijeđemo neke granice. Kad se krećemo, ne mijenjamo samo mjesto, već mijenjamo i sebe, svoje navike, svoj uhodani ritam. Abraham je u Bibliji opisan kao osoba na putovanju. Bog ga poziva: ‘Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog.’ Tim  riječima počinje njegova avantura koja završava u Obećanoj zemlji. Isusovo poslanje također se oslikava s putovanjem koje je krenulo iz Galileje prema Svetom gradu: ‘Kad su se navršili dani da bude uzdignut, krene Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu’, piše sv. Luka. Isus poziva svoje učenike da ga slijede i promatraju svoj životni put kao hod prema Jeruzalemu, nebeskom Jeruzalemu, vječnoj domovini“, rekao je nadbiskup. 

Znak Jubileja su i Sveta vrata. „Prolazeći prag Svetih vrata, hodočasnik se prisjeća Isusovih riječi: ‘Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti’“, rekao je mons. Zgrablić, poručivši: „Gesta prolaska kroz Sveta vrata izražava pobožnu želju, ujedno i molitvu i spremnost da slijedimo Isusa. Vrata su i prolaz koji vodi u crkvu, sveti prostor u kojeg se ulazi s poštovanjem, mjesto zajedništva koje vjernika povezuje s Kristom. To je mjesto molitve i mira, susreta i dijaloga, koje traži svaki vjernik hodočasnik.“

Znak Jubilejske godine je i ispovijest vjere koja se naziva i ‘simbol vjere’ u kojem se izražava središnji sadržaj vjere i glavne istine koje vjernik prihvaća i dijeli s kršćanskom zajednicom. Riječ apostola Pavla: „Jer ako uistinu ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati, opravdava, a ustima ispovijedati spasava“ (Rim 10, 9 -10),  „naglašava kako ispovijedanje otajstva vjere zahtijeva duboko obraćenje ne samo u riječima“, rekao je mons. Zgrablić. 

Govoreći o ljubavi, rekao je da slavlju jubilejskog oprosta život ljubavi, caritas, daje konačni smisao i učinkovitost, istaknuvši da je „ljubav najistaknutiji znak kršćanske vjere i njen poseban oblik vjerodostojnosti. „U kontekstu Jubileja ne smije se zaboraviti poziv apostola Petra: ‘Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha!’ Ljubav prema drugima koja dolazi od Boga omogućit će nam prepoznati Kristove učenike. Naše obraćenje mora biti potvrđeno konkretnim djelima ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić te dodao da pomirenje kao jubilejski znak otvara povoljno vrijeme za obraćenje. „Jubilej nas potiče da otkrivamo i živimo sakrament pomirenja, ispovijedi i osobno proživljavamo milinu Božjeg milosrđa“, kazao je.

Simbolično pojašnjenje potpunog oprosta

Znak je i jubilejska milost, potpuni oprost. „Oprost je konkretno očitovanje Božjeg milosrđa koje nadilazi granice ljudske pravde i preobražava ih. Ovo blago milosti skupilo se tijekom vremena u Isusu i u svecima. Gledajući te primjere i živeći u zajedništvu s njima, nada u oproštenje i vlastiti put prema svetosti jača i postaje sigurna. Oprost omogućuje oslobađanje srca od tereta grijeha, tako da se dužna naknada daje u potpunosti“, rekao je mons. Zgrablić. Potpuni oprost pojasnio je metaforom. „Kao što tijelu otvorena rana, makar i mala, stvara opasnost od infekcije za cijelo tijelo, tako je i grijeh rana za dušu. Grijeh je zlo koje nanosi veliku štetu duši, donosi nemir i strah. Grijeh nosi opasnost da uništi dušu, ono bitno u čovjeku i čovjekovu svrhu – vječno zajedništvo s Bogom. Poput bakterije, i grijeh se može ‘začahuriti’ u našoj duši i nakon nekog vremena prouzročiti veliku štetu. Grijeh može biti, naizgled, poput krpelja koji nas može ugristi da i ne primijetimo. Neće nam krpelj isisati svu krv, ali nam u krv ubacuje ono što je njemu na korist, a nama otrov, izuzetno štetno. Možemo umrijeti od otrova kojeg je zmija ugrizom ubrizgala izravno u našu krv. Takav je i grijeh.

Iskreno kajanje i ispovijed zacjeljuje rane na duši, slikovito, uništavaju sve štetne bakterije, izbacuju sav otrov i iscjeljuje rane, ali ostaje vidljiva posljedica grijeha, ostaje ‘ožiljak na duši’, poput ožiljka koji ostaje na mjestu otvorene povrede na koži. Pred Boga ne možemo s grijehom, ali ni s ‘ožiljkom’ prouzročenim grijehom. Posljedica grijeha zacjeljuje pokorom na ovom svijetu ili u čistilištu ili potpunim oprostom. Oprost nam vraća istinsku ljepotu djeteta Božjega kakvima nas je Bog stvorio. Milosrđe u ispovijedi i oprost vraćaju nam krsno dostojanstvo. Grijeh je ljaga, a nabor posljedica grijeha. I mi, poput Marije, samo bez ljage i nabora, možemo pred lice Božje. Sveta godina donosi nam veliku milost potpune ljepote i čistoće duše, milosrđe i oprost kojeg možemo namijeniti za sebe ili za neku dušu u čistilištu“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Govoreći o molitvi, propovjednik je rekao da je „temelj kršćanske molitve želja otvoriti se Božjoj nazočnosti, njegovoj ponudi ljubavi i milosnom djelovanju. Crkva se osjeća pozvanom komunicirati s Bogom i zna da se može obratiti Ocu samo zato što je primila dar Duha Svetoga. Isus je svojim učenicima povjerio molitvu Oče naš kao uzor svake molitve“, poručio je. 

Nadbiskup je poželio da Jubilejska godina bude „milosno vrijeme u kojem ćemo rasti u svetosti života i vjeri, napredovati u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, raspirivati nadu koja ne razočarava. Neka nam to bude milosno vrijeme u kojem ćemo na osobiti način proživljavati općinstvo svetih, prijateljstvo sa svetima i blaženima i iz njihove riznice duhovnog blaga svetosti primiti milost oprosta. Neka to bude vrijeme puno nade u vječni život, vrijeme zajedništva s našim dragim pokojnicima kojima ćemo izmoliti potpuni oprost“, potaknuo je nadbiskup, u želji da Jubilejska 2025. godina donese puno roda.

Ma kraju mise, mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, pročitao je Dekret nadbiskupa Zgrablića „Jubilejska mjesta i oprosti u Jubilejskoj 2025. godini u Zadarskoj nadbiskupiji“, s odlukom nadbiskupa da su jubilejske crkve u kojima se može dobiti potpuni oprost u Zadarskoj nadbiskupiji u Godini jubileja katedrala sv. Stošije, crkva sv. Šime u Zadru, crkva sv. Mihovila u Zadru, crkva sv. Anselma u Ninu te crkva sv. Kuzme i Damjana u benediktinskom samostanu na Ćokovcu. Nakon čitanja Dekreta, mons. Zgrablić uručio je dekrete svećenicima koji upravljaju tim crkvama: don Josipu Radojici Pinčiću (katedrala sv. Stošije), don Damiru Šehiću (crkva sv. Šime), don Jerku Vuleti (Nin), fra Niki Barunu, gvardijanu zadarskog samostana sv. Mihovila i opatu Jeronimu Marinu, prioru benediktinskog samostana na Ćokovcu.

Na proslavi Jubileja sudjelovale su i koludrice iz benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru s opaticom s. Anastazijom Čizmin, koje samo u osobito svečanim prigodama izlaze iz klauzure svoga samostana.