Na molitvi su sudjelovali zahumsko-hercegovački i primorski episkop vladika Dimitrije Rađenović i dubrovački biskup Roko Glasnović koji je propovijedao. „Mi vjerujemo u milosrdnog Boga ljubavi i molimo za vjeru, nadu i ljubav“, rekao je na početku propovijedi dubrovački biskup. Podsjetio je na Isusovu molitvu da svi budu jedno te naglasio kako „mi kršćani ne smijemo gubiti nadu i prestati moliti za jedinstvo“.

Biskup Glasnović je govorio o prispodobi o milosrdnom Samaritancu koja je stavljena kao središnji evanđeoski tekst ovogodišnje molitve „kako bismo shvatili kakav je naš Bog koji nam je pokazao svoje lice u Isusu Kristu“. „Svi smo mi na putu. I može se dogoditi nesreća. Život ne daje upozorenja. Nezgoda i nesreća dolaze s leđa kada se najmanje nadamo. Nesreća je nešto o čemu ne razmišljamo, nešto što se uvijek događa drugima, što pogađa neiskusne i neoprezne, a ne nas. A ipak, to nije tako“, rekao je dubrovački biskup te nastavio govoriti o logici života po kojoj ljudi obično žive i dodao kako se „nada i očekivanja od života moraju nositi s neočekivanim gostom, nesrećom“.

Povezujući to s dvije osobe koje su prošle pored stradalnika na putu i nisu mu pomogle biskup je govorio o mogućim razlozima takvog ponašanja te primijetio kako je ravnodušnost često način na koji ljudi sami sebe pokušavaju učiniti imunima na bol. Samaritanac se, za razliku od njih, sažalio. „Nije dovoljno vidjeti patnika, treba mu napraviti mjesta u sebi, da se njegova patnja malo dogodi i u njima. Suosjećanje je korijen blizine, jer nisi sam, jer je tvoja patnja dijelom moja patnja“, opisao je biskup te naglasio kako „možemo voljeti samo u mjeri primljene ljubavi, imati suosjećanja samo u mjeri primljene samilosti“. Potaknuo je na promišljanje o tome što je Bog učinio za ljude, naglasivši kako prvo dolazi to što smo spašeni, a onda iz te radosti možemo činiti dobro drugima.

Dubrovački biskup također je spomenuo kako je prije 60 godina objavljen dekret Drugog vatikanskog sabora o ekumenizmu „Unitatis redintegratio“ (Obnova jedinstva) te istaknuo neke njegove naglaske. Ekumensku molitvu predvodio je dubrovački protojerej stavrofor Vladan Perišić, a sudjelovali su i ostali dubrovački pravoslavni svećenici i vjernici. Predmolitelji su u molitvenim zazivima Kristu, među ostalim, molili za uklanjanje nesretnih podjela, mržnje i predrasuda i svega onoga što sprječava ostvarivanje božanskog jedinstva i suglasja jer je jedan Bog, Otac svih. „Gospode, izbavi nas od hladnoće srca… dopusti da se tvoja ljubav useli u nas i daruj nam mir Tvoj, Gospode…. Nauči nas da poštujemo jedni druge“, neki su od molitvenih zaziva.

Među katoličkim svećenicima na molitvi su sudjelovali predsjednik Vijeća za ekumenizam i međureligijski dijalog Dubrovačke biskupije don Ivica Pervan i katedralni župnik don Marin Lučić kao i drugi svećenici, redovnici, redovnice i vjernici.

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana nastala je 1908., papa Pio X. odobrio ju je godinu dana kasnije, 1909. , a 1916. papa Benedikt XV. preporučio ju je svim katolicima. Otada je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana poprimala različite oblike i bivala je organizirana na različite načine i s različitim temama. Sada se organizira od 18. do 25. siječnja. Sljedeće godine Ekumenska molitva u Dubrovniku bit će u katedrali, a propovijedat će episkop Dimitrije.