Na samu svetkovinu održane su mise u 6, 8, 9, 10, 17.30 i u 19 sati. Za duhovnu pripravu kroz navedeno razdoblje, uz sudjelovanje na misama, vjernici su molili krunicu i litanije sv. Ante te odabrane tekstove iz časoslova sa odabranim pjesmama.

Mise su predvodili redom: don Donald Marković; fr. Petar Galić, OP, don Dražen Balić, don Miroslav Rubić, don Vinko Sanader, don Mate Škarićič i fra Matija Matošević uz koncelebraciju gvardijana fra Franje Zelenike i animaciju zbora sv. Ante na svim misama.

Cijelo vrijeme postojala je mogućnost za svetu ispovijed. Mogle su se naručivati mise, kupovati svijeće i slike, privjesci i krunice s likom sv. Ante. Sve to išlo je u humanitarnu svrhu obnove franjevačke crkve na Kaptolu u Zagrebu, koja je stradala nedavnom u potresu. U predvorju crkve postojala je mogućnost kupnje i paljenje svijeća pred brončanim kipom sv. Ante.

Dvojica svetih Anta – Ante Pustinjak i Ante Padovanski

U homiliji na misi u 17.30 koju je predvodio don Mate Škaričić iz Župe Radun iz Kaštel Staroga je promišljao kako postoje dvojica svetih Anta: sv. Ante Pustinjak (15. siječnja) i sv. Ante Padovanski (13. lipnja) jer ga je to potakao jedan stariji čovjek iz župe u kojoj se slavi sv. Ante i doznao je tek u šezdesetoj godini da postoje dvojica sv. Anta.

“Sv. Ante Opat – Pustinjak je živio u 4. stoljeću. Sv. Ante Padovanski i nije imao krsno ime Ante, nego Fernando. Rodio se u Lisabonu u Portugalu. Sv. Ante Pustinjak je ostavio jedan veliki trag u Crkvi – veliku baštinu svetosti. Kad je ušao u franjevački red uzeo je ime Pustinjak. Propovjednik je svojim promišljanjem nastojao objasniti koliko su različiti i koliko su slični, jer svaka svetost je put prema Bogu”.

“Oba sveca se zovu Ante. Sv. Ante Padovanski umro je 13. lipnja 1231. – prije 789 godina, a kad je on išao u raj,  sv. Ante Pustinjak je već bio u raju 875 godina prije sv. Ante Padovanskog. Sv. Ante Pustinjak je značio više za ljude u prošlosti nego za nas ljude koji živimo sada. Taj primjer koji je kroz toliko stoljeća sv. Antu Pustinjaka u crkvi sjao i nastavio se franjevcem sv. Antom Padovanskim. Njihov život bio je dosta različit: sv. Ante Pustinjak iz 4. stoljeća, živio je više od 100 godina. U 4. st. nije bilo toliko boleština kao u 13. st. kad je živio svetac kojeg danas slavimo”.

“Sv. Ante Padovanski je veliki svetac, ali je živio samo 36 godina. On je želio ići u Afriku – muslimanima propovijedati. Nije mu uspjelo i vratio se u Europu, takva ga je situacija zadesila da je neplanirano ostao u Italiji. Umro je mlad – istrošen, jer je propovijedao, upozoravao, opominjao narod koji se udaljavao od prave vjere. Bilo je mnogo krivovjerja. Znamo da svi znaju reći za sv. Antu Padovanskog – to je onaj svetac koji uslišava kad mu se moliš za izgubljene stvari (mnogo svjedočanstava  o izgubljenim ključevima i danas). Za sv. Antu moglo bi se reći da je bio svetac za ispravljanje krivovjerja –  opominjanje  i uvjeravanje ljudi da se vrate katoličkoj vjeri i Katoličkoj Crkvi  koji su stupali u različita krivovjerja. To se bilo proširilo na sjever Italije i na jugu Francuske – uvjeravajući kršćane da se vrate pravoj  vjeri”.

Nije prošlo vrijeme svetaca

“Sv. Antu Pustinjaka ljudi su proglasili zaštitnikom domaćih životinja. To mu nije bilo glavno djelovanje – otišao je od svoje kuće i ostavio veliko bogatstvo da bi živio u molitvi  i kad je postao toliko čuven da je svet, puno mu je ljudi dolazilo u njegovu mirnoću i ometalo mu molitvu, onda je dalje pobjegao na obalu Crvenoga mora u Egiptu, gdje do kraja života proveo. Tamo su mu dolazili ljudi tražiti savjete, molitvu i duhovnu pomoć”.

“Ovo uspoređivanje je jedan poticaj da ne mislimo da je prošlo vrijeme svetaca – sada su neka druga vremena. Odavno su bili ti pustinjaci, koji su se u samoći posvećivali Bogu, boreći se protiv napasti – provodeći sve vrijeme u razmišljanju o Riječi Božjoj”, napomenuo je don Mate te dodao da život sv. Ante Padovanskog je bio toliko različit.

“On nije čekao da njemu dođu ljudi te je išao sam tražiti ljude, koji su zalutali u vjeri. Svojim propovijedima i opomenama je mnoga srca dotakao te su mnogi napustili zablude i vratili se pravoj vjeri, upravo potaknuti njegovoj riječju. Postoji razlika i velika sličnost. Jedan i drugi su htjeli izvršili volju Božju u svom životu.  Danas to izgleda da je to bilo za ona vremena. Svetost nije rezervirana za 4. i 13. stoljeće, nego je poziv i za 21. i 22. stoljeće. Nitko ne zna kad će biti kraj svijeta, samo Bog, ni Sin Božji to nije znao u ljudskoj ograničenosti. Znao je svoj materinski jezik i grčki jezik, koji mu je trebao za posao. Isus kao najsavršenija osoba nije znao kad će biti kraj svijeta”.

“Svi su ljudi u sva vremena pozvani na svetost kao i mi danas – sve do svršetka svijeta. Bilo je svetaca i prije nas, zato molimo Gospodina da proslavi Crkvu  u naše vrijeme i preko nas da nam dade svetaca i da se odazovemo kad osjetimo da nas zove na neku službu. Ja se osjećam sam pozvan i potaknut  ovom riječju koju smo čuli danas i zato pozivam i vas i potičem”, zaključio je don Mate Škaričić.

Hodočasnici iz Trogira, Kaštela, Splita, Marine, Segeta i župa sa otoka Čiova 

Nakon završnog blagoslova, gvardijan fra Franjo Zelenika je izmolio molitvu za blagoslov djece, mladih,  mladih obitelji, cvijeća i nabožnih predmeta te svetom vodom blagoslovio iste, koji su došli pred oltar. Poslije je uslijedilo iznenađenje – don Mate Škarićić je sa stubišta u samostan bacao pred djecu slatkiše koje su djeca hvatala i to je bi posebni doživljaj za djecu, a majkama koja su imala u naručju malu djecu vrećice sa slatkišima uručio je osobno fra Franjo.

Zadnju svečanu misu je predvodio fra Matija Matošević – župnik slavljeničke župe. On je blagoslovio obitelji da ih po zagovoru sv. Ante dragi Bog čuva u svim neprilikama i zamkama tame, jer je obitelj osnovna stanica društva bez koje nema skladnog i naprednog društva.

Na kraju se gvardijan fra Franjo Zelenika zahvalio braći svećenicima koji su prevodili misna slavlja, ispovijedali, predvodili trodnevnicu i trinaest utoraka posvećenih sv. Anti, kao svima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova svetkovina proteče dostojanstveno. Svetište je tijekom dana posjetilo mnoštvo štovatelja sv. Ante, od Trogira, Kaštela, Splita, Marine, Segeta, trogirskog zaobalja i župa sa otoka Čiova.