Svibanjsku pobožnost predvodio je župnik don Toni Plenković. U moljenju krunice sudjelovali su i vjernici. Potom je biskupski vikar i dekan otoka Brača don Ivica Huljev predvodio misno slavlje. Koncelebrirali su župnik Plenković te biskupijski kancelar i upravitelj župa Velo Grablje i Brusje don Ivan Jurin. Liturgijsko pjevanje predvodili su, uz pratnju gitare, Marko i Karolina Rubil iz Slavonskoga Broda.

Don Ivica je u propovijedi istaknuo kako svi želimo da nam život bude ispunjen i smislen, da ima ono sve naj.
“Danas tzv. ‘dobar’ život ima prednost pred životom. Izgleda da život nije zanimljiv, ako nije dobar. A to da je život dobar, to mi određujemo. I onda, kad osjetimo da imamo taj dobar život, kad nam sve ide dobro, nađemo se u prilici da to nije tako. Nađemo se u problemima. Tad se počnemo pitati kako naprijed? Kako do sreće i prosperiteta, do onoga o čemu govori ime našeg suzaštitnika? Kako se domoći onog pravoga dobrog života? Ne dobrog života kakvog smo ga mi zamislili, najčešće bez Boga, iako s religijom da. Kako napredovati, a ne izdati Krista, Boga?”

Predstavljanje knjige povjesničara Joška Bracanovića „Sveti Prošper hvarski“

“Ovdje u kapelici sv. Prospera, uz njegov relikvijar su dva fascinantna kipa. Oni sa svojim natpisima su najjači putokaz zašto i kako uopće slaviti svete. Natpise valja čitati u ljetno vrijeme kada ovdje bude sve vrvilo turistima i svim mogućim partijanerima. Tad se treba pitati da li ova dva kipa predstavljaju naš vjernički identitet. Na kipu koji nosi vatru piše: „Ne posustajem pred protivštinama“. Tužimo se na životne probleme, možda na prazne crkve”.
“No, možda je baš to najbolja Božja vatra koja nam govori kako Bog ulazi u naše živote. A to je ne posustati pred protivštinama vremena u kojemu živimo. Znači, priznati da će ih uvijek biti. Ali je za to potreban oganj, vatra. Mi smo kao ljudi nepostojani. Ali Bog nam daje postojanost. Na drugom kipu je poruka: „Ne vjerujem svjetovnoj sreći“. Svjetovna sreća je dobar život bez Boga. Rečeno je da je krv mučenika sjeme kršćana. To je istinita Tertulijanova misao. Ali, mi se nalazimo u posebnim prilikama, prilikama pandemije”.

“Iz vremena naših mučenika dolazi jedna silna istina koju smo zaboravili, a to je da su epidemije bile sjeme kršćanstva. Kršćanstvo se svaki put obnavljalo nakon velike krize. Ljudi su vidjeli kako su se kršćani ponašali u tim krizama. Nisu oni drugima govorili ovo vam je Božja kazna, nego su svoj život žrtvovali pomažući zaraženima od različitih bolesti. I bili su postojani, jer su bili uvjereni da smrt nije svršetak. Životi prvih kršćana, njihovo djelovanje, a ne propovijed o Bogu, nego život koji je skrbio za ugrožene ljude, poticalo je ljude da kažu ja želim pripadati takvima. Tu je odgovor na pitanje kako u krizama ići naprijed”.
“U tom smislu potrebno nam je obraćenje, moram na taj način postajati kršćanin. Drugo, kada ljudi danas traže gotova rješenja, različite pripravke da im ponudi vjera, Božja Riječ dolazi u moj život i postavlja mi pitanje gdje sam i kud idem; kako i na koji način živim? Ona očekuje da se moj život što više suobliči Njoj, Božjoj Riječi. I treće, što treba osvijestiti, je da su sakramenti kao mjesta ozdravljenja našega života. Euharistija i život po Euharistiji je put koji nas ljude ozdravlja. Sakramenti koji se žive u stvarnom životu, oni ozdravljaju, oni su lijek. Često smo puke kosti bez duha. Stoga je potrebno dopustiti Božjoj Riječi da nas propituje. Ne posustajemo pred protivštinama i nevjerujemo sreći svijeta. Hoće li biti tako, vidjet će se tek ovog i budućih ljeta”, zaključio je don Ivica.

Nakon misnog slavlje uslijedilo je predstavljanje knjige povjesničara, Hvaranina Joška Bracanovića „Sveti Prošper hvarski“. Knjigu o 350. obljetnici dolaska svečevih relikvija u Hvar  predstavili su dr. sc. Marija Zaninović-Rumora, don Ivica Huljev i sam autor.

Do pojave ove knjige bila je poznata samo jedna knjiga o sv. Prošperu

Povjesničarka Zaninović, između ostaloga, kazala je: „Pred nama je znanstvena monografija o bivanju sveca suzaštitnika u Hvaru, već 350 godina. Autor je to postigao koristeći metodologiju povijesne znanosti, temeljeći svoja istraživanja na povijesnim izvorima i literaturi. A literatura o ovoj temi je veoma skromna.  Do ove knjige poznata je samo jedna knjiga o sv. Prošperu, Hvaranina Jerolima Machieda, „Memoria – Spomenica o sv. Prošperu“ iz davne 1871. godine.
Bracanović već na samom početku postavlja cilj knjige, a to je odgovoriti na pitanje koje je postavio pronuncij Collasuono još 1986. godine, u svojoj propovjedi na blagdan sv. Prošpera: tko je svetac, gdje se rodio, što je bio, svećenik ili laik, gdje je mučen i kada? Puno pitanja o našem suzaštitiniku koji nečujno leži u svojoj kapeli, u sarkofagu, vec 350 godina, a kome se utječemo baš u teškim nevoljama, osobnim ili zajedničkim.

Autor Joško nas znalački vodi prema odgovorima na postavljena pitanja, znajući da na neka nema odgovora, ali znanstvenik pitanja postavlja!

“Povijest našeg zaštitnika počinje 2. kolovoza 1671. godine, izdavanjem Autentice o darovanju relikvija sv. Prospera i drugih svetaca, čija su tijela bila pokopana u tzv. Priscilinim katakombama, cemeterijima antičkoga Rima”.
Tri godine nakon što je biskup Andreis  donio relikvije u Hvar, u skladu sa zakonima toga vremena, Veliko vijeće Hvarske komune, 25.02.1674., te tadašnji knez i providur jednoglasno prihvaćaju sv. Prošpera za suzaštitinika Komune, a Stolni kaptol, 02.08. 1674., bira sv. Prošpera za suzaštitinika Hvarske biskupije. Sv. Prosper je tako i službeno postao suzaštitnikom grada i biskupije.

Lijepo ime Prošper

Kroz poglavlja knjige od kojih neka imaju i poetična imena, Lijepo ime Prošper, Joško nas vodi kroz stoljeća bivanja našega zaštitnika u gradu, povijesna zbivanja, kuge, kolere u kojima , prema vjerovanju, ponekad intervenira i sv. Prošper.

“Meni je zanimljivo i poglavlje Potraga za povijesnim Prošperom. Jer, od do danas 15 poznatih  svetaca imena Prošper, koji se slave i štuju u Europi, samo je 5 onih  koje možemo povijesno potvrditi. Među njima nije nas Prošper koji spada u mučenike iz vremena rimskih progona do 313. godine. O njemu, kao i većini ranokršćanskih mučenika ne znamo skoro ništa. Nema odgovora na pitanje s početka knjige: tko je, odakle, gdje i kako je mučen? Povijest našega sv. Prospera počinje Autenticom izdanom u Rimu i dolaskom u Hvar 1671. godine”, kazala
je Marija Zaninović-Rumora.

Nakon dolaska u Hvar, Prošperovo ime proširilo se gradom i otokom, a rasla je popularnost sveca kojega se povezuje s čudima, odnosno dobrim ishodom nekih stvarnih povijesnih događaja; kad je Hvar u 17. stoljeću pošteđen kuge i kad je u vrijeme ruske blokade 1806. – 1807. godine spašen od  gladi, pa donekle i kad je prosperirao kroz 18. stoljeće.

Knjiga o našoj vjerskoj i kulturnoj baštini

U drugom dijelu knjige autor donosi niz priloga: prijevod djela J. Machieda na hrvatski jezik, Kroniku čašćenja sv. Prospera od 1913. – 2021., pjesme posvećene sv. Prosperu i drugo.
“Mogu zaključiti da je Joško uložio golemi trud u prikupljanju podataka o sv. Prošperu, kako pisanih arhivskih izvora, literature i analize istih tako i pisanju i oblikovanju teksta,  da bi večeras pred nama bila ova knjiga koja sadrži sve do sada poznato o našem svecu zaštitniku. Moram spomenuti da tekst prate sjajne fotografije, bilo dokumenata i skica iz arhiva ili slavlja unutar katedrale, procesija, fjera. Možda će buduća istraživanja donijeti neke nove zapise na svjetlo dana, obogatiti naša saznanja. Do tada ćemo uživati u ovoj knjizi koja govori o našoj vjerskoj i kulturnoj baštini“, zaključila je povjesničarka Zaninović-Rumora.

Don Ivica je čestitao autoru i svima onima koji su doprinijeli da ova knjiga ugleda svjetlo dana.  Istaknuo je neke elemente u knjizi kao bi se ona mogla čitati kao jedno enciklopedijsko štivo. Naglasio je da je knjiga znanstvena, jer je potkrijepljena dokumentima i argumentima, arhivskim i drugim vrelima. S tim nam je omogućeno ono bitno; da, poznavajući prošlost, bolje razumijemo sadašnjost. Naveo je  slogan kako ne vidimo ono što gledamo, nego vidimo ono što znamo. U tom smislu čitanje ove knjige omogućit će čitatelju nove spoznaje o prošlosti i bolje razumijevanje sadašnjosti.
Spomenuo je i drugi slogan da, dok ja čitam knjigu, knjiga čita mene; ona mi otkriva što znam i što ne znam o određenoj temi. A ova knjiga nam, između ostaloga, otkriva kako se kroz povijest štovao sv. Prošper. Autor je predstavio činjenice iz kojih je potrebno izvući pouke i poruke, rekao je don Ivica i potom govorio o nekim važnim temama vezanim uz ovu knjigu; kao što je štovanje ili kult mučenika u prvim kršćanskim i kasnijim vremenima, o katakombama te pitanju štovanja i važnosti štovanja relikvija.

Dolazak sv. Prošpera u Hvar donio je gradu nadu u ono što mu ime znači, a to je sreća i napredak

Na kraju je nekoliko riječi u svezi s knjigom rekao i sam autor. Istaknuo je kako je dolazak sv. Prošpera u Hvar gradu donio nadu u ono što mu ime znači, a to je sreća i napredak. Potom se zahvalio župniku Plenkoviću i predstavljačima, J. Machiedu za njegovu „Spomenicu o sv. Prosperu“ i prevoditelju Giorgiju Pilloniju, Dragi Lovriću za „Historijat čašćenja sv. Prospera“. Zahvalio je ravnateljici Gradske knjižnice Nikli Barbarić.

U svezi s brojnim fotografijama zahvalio se fondu Benčić i foto Marin iz Hvara te fra Stipi Marčinkoviću i Ivi Vučetiću koji je knjigu grafički oblikovao. Napomenuo je kao se u knjizi nalazi i dio „Kronika čašćenja sv. Prospera 1913.-2020. godine. Spomenuo je da se u knjizi nalaze ‘Molitve i pjesme sv. Prosperu’ te ‘Zapisi o fjeri sv. Prošpera’ u pjesmama Prošpera Vučetića i Lucije Rudan, te tekstovi nepoznate autorice, Koraljke Lizatović i Mike Bibić – Žiže. Zahvalio se pokojnom povjesničaru Jošku Kovačiću, lektorici Zorki Bibić i korektoru don Ivanu Jurinu.

Knjiga je u nakladi Župe sv. Stjepana I., pape i mučenika, Hvar tiskana u Dalmacija papiru, Split, 2021. u 300 primjeraka. Ima 258 stranica formata između A4 i A5.