Uz autoricu su o izložbi govorili povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić, župnik na Mertkojaku don Vjenceslav Kujundžić te rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente kao organizator izložbe. Izložbu je otvorio umjetnik iz Splita prof. Josip Botteri Dini. U glazbenom dijelu sudjelovali su članovi VIS-a „Agnus“.

Osvrćući se na citat „Ruka daje i uzima, stvara ona ponekad i misli“, Stanko Špoljarić je istaknuo da se on može primijeniti na opus Iris Mihatov Miočić. „Ona radi s punom ljudskom, umjetničkom i vjerskom odgovornošću te želi ući u svjetove i posebnosti velikana Crkve i hrvatskoga naroda, da svojim slikarskim činom poveže njihovo vrijeme, svoj doživljaj i meditaciju te tu duhovnost unese u ovo naše vrijeme“, istaknuo je Špoljarić te dodao da autorica gradi sliku realističnom marnošću koja traži vid koncentracije koji ne bi bio moguć da iza toga ne postoji meditativni vid svjetla.

„Ona polazi iz doživljaja svjetla koje donosio određeni blaženik, svetac ili sluga Božji, gdje u svojim slikama počinje graditi, elementom pohale ruci, odnosno akumulira sva njezina htijenja i sposobnost. Dakle, ruka nije prazno sredstva za realizaciju slike, već je ona ono što nosi trag duhovnosti. Nadalje, slike autorice Iris su koncentrirane na sam lik, ali iza toga postoji oplemenjeni i duhovni prostor, prostor duhovnoga treptaja, slutnja pejzaža i svitanja i zalaska sunca. Vidimo likove koji nose aureolu u onoj uobičajenoj formi, ali ta je forma trag s neba, prodor svjetla sa strane, razigranost svjetlosnih silnica, a onda dostojanstvenost, ozbiljnost i prisnost samoga lika“, rekao je Špoljarić.

Pozdravljajući okupljene župnik, domaćin don Vjenceslav Kujundžić osvrnuo se na prikaz sluge Božjega kardinala Franje Kuharića. „Gledam njegove žive i pitam se je li sa sklapanjem njegovih očiju zatvorena najsvjetlija stranica hrvatske povijesti. Nadalje, pred likom dragog kardinala Alojzija Stepinca, kojega mi častimo i štujemo i svetim zovemo, ali još uvijek čekamo njegovo proglašenje svetim. Kakva onda sudbina čeka kardinala Kuharića, ista ili slična? Gledam i druge divne likove naše povijesti. Mi tuđu povijest učimo, tuđe svece znamo i štujemo, a svoju povijest i svoje svece zaboravljamo i sve prepuštamo zaboravu. A naš dragi papa Ivan Pavao II., poučio nas je da moramo pamtiti vlastitu povijest, nikako je ne prepustiti zaboravu i živjeti kulturu sjećanja i pamćenja, ali nikako kulturu zlopamćenja“, rekao je.

Autorica Iris Mihatov Miočić rekla je da ju za Split vežu drage uspomene jer je u vrijeme Domovinskog rata boravila kod svoje rodbine u Splitu. „Posebnu milost osjetila sam u trenutku kada me rektor Josipova svetišta mons. Antun Sente pozvao da naslikam hrvatske svece i blaženike. U tome prepoznajem još jednu veliku ulogu svetog Josipa u mome životu, kojemu i večeras zahvaljujem za obnovljenju plodonosnih odnose unutar obitelji. Isto tako, zagovor hrvatskih svetaca i blaženika osjećam kao nešto što posebno. Od kada sam počela slikati hrvatske svece i blaženike, pa sve do ovog vremena putovanja izložbe uistinu osjećam veliku pomoć naših blaženika i svetaca. Kao da sam s njima i sa svojim obitelji postigla neki dogovor. Moja je cijela obitelj sudjelovala u stvaranju ove izložbe. Moj je životni prostor ujedno i moj atelje. Suprug i djeca davali su mi sugestije, ali i pozirali za neke slike. Tu je uistinu bilo mnogo dirljivih trenutaka. Prije prianjanja stvaranju određene slike, proučila sam životopis blaženika ili sveca što je bila i dobra duhova pouka meni samoj. Ti su sveci ostavili na mene veliki trag, i na moje služenje mojoj Crkvi, župi i obitelji. Stoga osim što mi je drago da sam mogla naslikati hrvatske duhovne velikane preporučam i svima vama da ih zazivate i molite im se. Oni su meni otvorili mnoga vrata“, zaključila je slikarica.

Josip Botteri Dini je prilikom otvorenja izložbe rekao da su takva slavlja posebna, ali i rijetka. „Nekad toga uopće nije bilo. Prije ove izložbe nikada se hrvatskih sveci nisu tako detaljno, cjelovito, a napose zajedno prikazivali. Taj svijet hrvatskih svetaca nikad nam nije predočen ovako dokumentarno. Naša umjetnica Iris bavi se ozbiljnim slikarstvom u kojem je krenula od akademizma prema iluminizmu, prema osvjetljavanju mraka. Možda bi tema ove izložbe mogla biti ‘Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze’. Naime, to se može primijeniti na svakog sveca. Svaka ova slika je duhovni svjetionik. Slikarica je ovim likovima dala ljudske crte, ali one su sve produhovljene. Krenula je iz jednostavne tamne plohe u koju je unosila boje života, više života duše nego tijela. Donijela je lik likovnim sredstvima, ali ta likovna sredstva su ustupila pred svjetlošću. Stoga su sve te boje, boje svjetla. Želim da i svi vi sa sobom ponesete tu iskru svjetla koju ja iščitavam iz prezentiranih slika“, istaknuo je.