Uoči izlaganja fra Darka Teperta o temi “Božja riječ u posvećenom životu”, u pozdravnom govoru dominikanac fr. Slavko Slišković, potpredsjednik Hrvatske redovničke konferencije, istaknuo je da su ove godine povezali Dan posvećenog života i novoustanovljenu Nedjelju Božje riječi koja je poticaj pape Franje na novo i snažnije otkrivanje Bogatstva sadržaja u Riječi Božjoj.

“I sami smo se prepoznali da trebamo više otkrivati snagu i ljepotu Božje riječi ali, jednako tako, nadamo se te želimo biti i svjedoci da se ta Božja Riječ i danas može utjeloviti u našem vremenu i po nama u ovom svijetu.”

fr. Slavko Slišković

“Poziv Božji nije nešto u što starozavjetni proroci lako utrčavaju”, podsjetio je predavač dr. Tepert, no poziv isto tako – rekao je također – uključuje poslanje drugima, kao i da Božja Riječ u pozivu ima nutarnju moć.

Ona mijenja čovjeka, nema neutralnosti, sredine, jer ravnodušnost je neprihvaćanje, a s druge strane Riječ nam omogućuje da rastemo, sazremo kao osobe i postanemo sve sličniji slici Božjoj, po kojoj smo sazdani.

“Zato je početak slušanja Riječi nešto što ne možemo odgađati.”

Riječju su pozvani i prvi apostoli. Kod svetog Pavla je, pak, važno naglasiti da njemu poziv nije došao posredstvom ljudi, dodao je nadalje fra Darko, uz napomenu da se proročki odgovor ne može dogoditi bez ljubavi prema Gospodinu.

Iznio je jedan vrlo snažan primjer iz kršćanskih vremena – svjedočanstvo poziva sv. Antuna Opata, pustinjaka, po zapisu sv. Atanazija. Ovaj svetac je doživio da – dok je slušao Riječ Božju – kao da je bila izrečena upravo njemu osobno, kao poziv.

To, inače treba biti uvijek dok posvećena osoba sluša Riječ. Toliko ju je sv. Antun pamtio da mu je postala vlastita, što je i kod mnogih drugih svetaca i utemeljitelja redovničkih zajednica slučaj, podsjetio je.

Usmjerio je fra Darko Tepert pozornost i na neke redovničke zajednice iz kasnijih vremena, napose na Zapadu, koje su dale veliki obol u razvoju i shvaćanju – kako se izrazio – “neprestanoga življenja u prisutnosti Božjoj, kako to pokazuje Sveto pismo”.

To su benediktinci, zatim augustinac sv. Hugo od sv. Viktora u 11. stoljeću i u 12. stoljeću kartuzijanci u osobi Guida II. te baš njemu dugujemo one korake iz umijeća ‘lectio divina’ koji su već ustaljena praksa kada se pojavljuju prosjački redovi.

“I ne treba čuditi što takva prisutnost Božje riječi u 12. i 13. stoljeću potiče pojedinca i čitave pokrete koji se žele odvažiti na evanđeoski način života u kojem se od školskoga i teorijskoga tumačenja želi prijeći u tumačenje života.”

“Papa Ivan Pavao II. potiče i na zajedničarsko razmatranje Božje riječi, razmatranje Biblije, kako bi se došlo do – kaže – radosnog dijeljenja s drugima bogatstava stečenih iz Riječi Božje”, nastavio je, napominjući da zahvaljujući tome braća i sestre rastu zajedno i pomažu se u napredovanju u duhovnom životu.

“Možda je i poticaj pape Franje” – rekao je dr. Tepert u tom kontekstu – “da se svake godine obilježava Nedjelja Božje Riječi zgodna prilika da se unutar ustanova posvećenog života nastoji započeti ili obnoviti praksa čitanja Božje riječi i razmatranja Božje riječi u zajednici”.

Fra Darko Tepert je i posvjedočio okupljenima: “Ja mogu reći da je nama u mojoj zajednici u Pazinu to onako vrlo dobro iskustvo – zajedničko čitanje i dijeljenje onoga što proizlazi iz čitanja Svetoga pisma – jer neke situacije koje bi mogle možda postati konfliktne rješavamo kroz čitanje Božje Riječi.”

“Može zvučati ovako idealistički kada kažem ali u stvarnosti funkcionira, jer ipak Božja riječi daje taj neki autoritet, ima u sebi autoritet, naravno, ako se čita sa željom da se ‘ja’ mijenjam, a ne da ‘onoga drugoga’ mijenjam”, posvijestio je i nastavio u istome tonu:

Većina zajednica obvezna je održavati mjesečni duhovne obnove i slične oblike susreta. U praksi to se često svede na govore i predavanja, a možda bi bilo dobro koji puta pokušati osmisliti takvu mjesečno duhovnu obnovu u zajednici u obliku jednog zajedničkog čitanja nekog odlomka iz Svetoga pisma.

“Meni se čini da bi to moglo biti čak puno plodnije, nego samo slušanje, jer te onako aktivno uključi, moraš razmišljati”, poručio je zaključno.

Proslava Dana posvećenog života ima i svoju liturgijsku dimenziju, kako u nedjelju 2. veljače kroz središnju svečanu euharistiju u Stepinčevoj katedrali, tako i u svim drugim biskupijama gdje će mjesni ordinariji zajedno s redovnicima i redovnicima obilježiti Dan posvećenog života, najavio je fr. Slišković.