Istina je prava novost.

Svečana Večernja uz svetkovinu sv. Šime, zaštitnika grada Zadra

Svetkovina sv. Šime, zaštitnika grada Zadra kojega puk Zadarske nadbiskupije časti već osam stoljeća, počela je svečanom Večernjom koju je u crkvi sv. Šime u petak 7. listopada 2022. predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.

U liturgijskom zajedništvu s nadbiskupom Puljićem bili su zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić, čuvar svetišta sv. Šime mons. Josip Lenkić, kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije i drugi zadarski svećenici.

Uočnica svetkovine u čast „tom osobitom Božjem miljeniku“ počela je pjevanom molitvom Himna proroka Šimuna: „O proroče, pravedniče, veliki naš zaštitniče. Ti si ponos Zadra grada, u tebi je svaka nada. Slomi snagu dušmaninu, brani našu Domovinu. Pravedniče, sveti Šime, slavimo ti sveto ime.“

„Žitelji grada Zadra i Zadarske nadbiskupije više od sedam stoljeća nerazdvojivo su povezani sa svetim Šimom kojega s pravom nazivamo svojim Pokroviteljem i na njegov blagdan hrlimo iskazati mu poštovanje. Jer Šime je na svojim svetim rukama držao sveto Tijelo Isusovo. Mi zapravo niti nismo dovoljno svjesni kakvu milost i privilegij imamo, da u gradu imamo tijelo svetoga Šimuna koji je Isusa držao u svojim rukama“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Slaveći spomen sv. Šimuna, sjećamo se dana kada je Isus po Mariji stigao među ljude. „Na dan prikazanja u jeruzalemskom hramu, Isusa je dočekao starac Šimun. Svetkovina sv. Šime podsjeća nas kako su se u tom trenutku susreta Šimuna i Isusa susreli Stari i Novi zavjet, prošlost i budućnost, u osobi starca Šimuna i djeteta Isusa“, istaknuo je mons. Puljić. Rekao je da se u tom otajstvenom događaju povezuju i gradovi Betlehem i Jeruzalem.

„Dok se u Betlehemu Isus rodio i ondje postao stanovnik zemlje u Jeruzalemu gdje je Šimun dočekao Isusa i primio ga u naručje Isus je podnio muku, umro, uskrsnuo i uzašao na nebo“, rekao je mons. Puljić.

Uz svetkovinu sv. Šime obilježavamo i važne spomendane iz naše narodne povijesti – rekao je zadarski nadbiskup. Naglasio je da su zahvalni Božjoj Providnosti za sve što im je i Šime priskrbio, zajedno s Marijom, majkom Isusovom.

„U Gospinom mjesecu listopadu, a uz svetkovinu osobitog Pokrovitelja grada
Zadra, svetoga Šime, želimo zahvaliti Gospi i sv. Šimi za sve što su učinili našem narodu, gradu i nadbiskupiji tijekom prošlih stoljeća. Posebice što su učinili u danima Domovinskog rata, jer uz njihovu pomoć i zagovor, u znaku krunice, prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu“, poručio je mons. Puljić.

Podsjetio je da su 7. listopada 1991., na uočnicu sv. Šime,
izvršeni srbijanski zračni napadi na Banske dvore s nakanom da se ubije hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i njegove bliže suradnike, „i na taj način obustavi proces radosti, slobode i neovisnosti kojim smo bili obuhvaćeni“.

„Taj barbarski čin granatiranja Banskih dvora ubrzao je donošenje odluke o
raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s tadašnjom Jugoslavijom, a to se dogodilo sutradan, 8. listopada 1991., na blagdan sv. Šime. Primijetio sam kako je sada na taj datum u izvještaju o tom događaju u medijima bila tako štura informacija – niti znaš tko je bombardirao, otkud je to došlo, nije to tek tako palo. U vijestima je samo rečeno, “Bombardirani su Banski dvori.“

Ne znam tko je od mlađih ljudi koji su slušali te vijesti razumio o čemu se tu radi. Bojim se, olako zaboravljamo naše povijesne datume i reći povijesne činjenice. A mi smo tada bili nemoćni, napušteni od cijelog svijeta, prepušteni sami sebi. Sada se cijeli svijet digao pomoći Ukrajincima. Mi smo tada bili sami, prepušteni svojim vlastitim snagama i uz Božju pomoć ishodili smo slobodu. Pa mi je žao da se to ne objasni mladima. Starijima je to još i jasno, ali kako će mladi znati što to znači, ako se samo kaže, „bombardirani Banski dvori“ – naglasio je nadbiskup Puljić u potrebi pojašnjavanja povijesnog konteksta da bi se još više zahvalilo Božjoj zaštiti što je brojčano maleni hrvatski narod ishodio slobodu u srazu s mnogo nadmoćnijim srbijanskim neprijateljem i u okolnostima kada svjetske sile nisu željele neovisnu, samostalnu državu Hrvatsku.

Hrvatski narod pod vodstvom predsjednika Tuđmana prepoznao je povijesni trenutak za stvaranje hrvatske države.

Šimun je prepoznao Mesiju u djetetu Isusu i svijetu je navijestio njegovo poslanje Spasitelja, prorokujući i bol majke Marije koju će podnijeti zbog mučenja njenog Sina.

„Sv. Šime bio je izabran. Nije to njegovo, njegov dar, nego Bog ga je izabrao. U zahvalnosti za taj veliki i milosni dar, uskliknuo je: ‚Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, jer vidješe oči moje‘ ono što je čovječanstvo čekalo, Spasitelja. Možemo samo zamisliti kako je Šimunovo srce kucalo od radosti i zahvalnosti što je to dočekao, po Božjem proviđenju“, poručio je mons. Puljić.

U zadarskom svetištu sv. Šime kroz stoljeća se svečanom Večernjom objavljivalo gradu i nadbiskupiji da započinju svečani dani Pokrovitelja Šime.

„Na takve svečanosti osobito se pazilo u prošlosti, pa se za bolju pripravu činilo trodnevnice ili devetnice koje su završavale svečanim pohvalama uoči samoga blagdana svecu u čast“, rekao je zadarski nadbiskup.

U želji da se osjeti ozračje svečanog duha iz prošlosti putem pohvala i zahvala,
izrekao je drevnu molitvu nastalu na kršćanskom Istoku u 6. stoljeću. Ta se molitvena pjesma na grčkom jeziku naziva Akatist, a znači himan, pohvala.

„Posebnost tih pohvala je što dobro spajaju biblijske i dogmatsko-teološke sadržaje s osobnom molitvom čovjeka grešnika. Tu je snaga tih himana, molitava, jer pomažu i nama da razmišljamo staviti se u ulogu grešnika, ali čovjek nije sam u tome. Imamo naše zaštitnike, svece, imamo nekoga tko bdije nad nama. Grešnik se postavlja pred sveca i moli. To čini takve pjesme i pohvale vrlo prikladnima za tihu osobnu meditaciju i razmatranje“, dodao je mons. Puljić.

Taj Akatist glasi: „Izabran si za blagovjesnika, sveti pravedni starče Šimune, kako bi objavio Krista ljudima. Prinosimo ti pohvalne pjesme jer uživaš posebnu naklonost Gospodina kojeg si u naručju svome nosio. Moli za spasenje onih koji ti s ljubavlju kliču ‚Raduj se, pravedni starče Šimune‘.

Raduj se, jer si u svojim staračkim sjedinama istinsku mudrost sjedinio te kao muž pravedan i bogobojazan Duhom Božjim svjedočio.

Raduj se, jer si prema Božjim zapovijedima neporočno hodio te cijelim svojim
životom Gospodinu ugodio.

Raduj se što te sila Duha Božjega ponukala da dođeš u hram baš kada su roditelji Isusovi tamo stigli da izvrše ono što je propisivao Zakon.

Tada si uzeo dijete i u Duhu spoznao da je to Krist, obećani Spasitelj svijeta.“

„Zadivljeni ozračjem susreta u Jeruzalemskom hramu i mi od srca kličemo: Raduj se, preblaženi i pravedni starče Šimune, što si uz pomoć Duha Božjeg prepoznao Krista ne samo tjelesnim, nego umnim i duhovnim očima te kao vjerni stražar između Staroga i Novoga zavjeta, bdio i iščekivao Spasitelja. A onda mu ususret pohrlio.

Raduj se, preblaženi starče Šimune – čuvaru svetoga hrama, naša utjeho i naša nado. Veliki naš Pokrovitelju, moli za nas“, zaključio je nadbiskup Puljić.

Nakon bogoslužja, predslavitelj, suslavitelji i puk iskazali su čašćenje pred
škrinjom sv. Šime koja se nalazi iznad oltara u prezbiteriju crkve, u kojoj se nalazi neraspadnuto tijelo proroka čiji je susret s Isusom opisao evanđelist Luka.