U liturgijskom zajedništvu s nadbiskupom Puljićem bili su zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić, čuvar svetišta sv. Šime mons. Josip Lenkić, kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije i drugi zadarski svećenici.

Uočnica svetkovine u čast „tom osobitom Božjem miljeniku“ počela je pjevanom molitvom Himna proroka Šimuna: „O proroče, pravedniče, veliki naš zaštitniče. Ti si ponos Zadra grada, u tebi je svaka nada. Slomi snagu dušmaninu, brani našu Domovinu. Pravedniče, sveti Šime, slavimo ti sveto ime.“

„Žitelji grada Zadra i Zadarske nadbiskupije više od sedam stoljeća nerazdvojivo su povezani sa svetim Šimom kojega s pravom nazivamo svojim Pokroviteljem i na njegov blagdan hrlimo iskazati mu poštovanje. Jer Šime je na svojim svetim rukama držao sveto Tijelo Isusovo. Mi zapravo niti nismo dovoljno svjesni kakvu milost i privilegij imamo, da u gradu imamo tijelo svetoga Šimuna koji je Isusa držao u svojim rukama“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

Slaveći spomen sv. Šimuna, sjećamo se dana kada je Isus po Mariji stigao među ljude. „Na dan prikazanja u jeruzalemskom hramu, Isusa je dočekao starac Šimun. Svetkovina sv. Šime podsjeća nas kako su se u tom trenutku susreta Šimuna i Isusa susreli Stari i Novi zavjet, prošlost i budućnost, u osobi starca Šimuna i djeteta Isusa“, istaknuo je mons. Puljić. Rekao je da se u tom otajstvenom događaju povezuju i gradovi Betlehem i Jeruzalem.

„Dok se u Betlehemu Isus rodio i ondje postao stanovnik zemlje u Jeruzalemu gdje je Šimun dočekao Isusa i primio ga u naručje Isus je podnio muku, umro, uskrsnuo i uzašao na nebo“, rekao je mons. Puljić.

Uz svetkovinu sv. Šime obilježavamo i važne spomendane iz naše narodne povijesti – rekao je zadarski nadbiskup. Naglasio je da su zahvalni Božjoj Providnosti za sve što im je i Šime priskrbio, zajedno s Marijom, majkom Isusovom.

„U Gospinom mjesecu listopadu, a uz svetkovinu osobitog Pokrovitelja grada
Zadra, svetoga Šime, želimo zahvaliti Gospi i sv. Šimi za sve što su učinili našem narodu, gradu i nadbiskupiji tijekom prošlih stoljeća. Posebice što su učinili u danima Domovinskog rata, jer uz njihovu pomoć i zagovor, u znaku krunice, prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu“, poručio je mons. Puljić.

Podsjetio je da su 7. listopada 1991., na uočnicu sv. Šime,
izvršeni srbijanski zračni napadi na Banske dvore s nakanom da se ubije hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i njegove bliže suradnike, „i na taj način obustavi proces radosti, slobode i neovisnosti kojim smo bili obuhvaćeni“.

„Taj barbarski čin granatiranja Banskih dvora ubrzao je donošenje odluke o
raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s tadašnjom Jugoslavijom, a to se dogodilo sutradan, 8. listopada 1991., na blagdan sv. Šime. Primijetio sam kako je sada na taj datum u izvještaju o tom događaju u medijima bila tako štura informacija – niti znaš tko je bombardirao, otkud je to došlo, nije to tek tako palo. U vijestima je samo rečeno, “Bombardirani su Banski dvori.“

Ne znam tko je od mlađih ljudi koji su slušali te vijesti razumio o čemu se tu radi. Bojim se, olako zaboravljamo naše povijesne datume i reći povijesne činjenice. A mi smo tada bili nemoćni, napušteni od cijelog svijeta, prepušteni sami sebi. Sada se cijeli svijet digao pomoći Ukrajincima. Mi smo tada bili sami, prepušteni svojim vlastitim snagama i uz Božju pomoć ishodili smo slobodu. Pa mi je žao da se to ne objasni mladima. Starijima je to još i jasno, ali kako će mladi znati što to znači, ako se samo kaže, „bombardirani Banski dvori“ – naglasio je nadbiskup Puljić u potrebi pojašnjavanja povijesnog konteksta da bi se još više zahvalilo Božjoj zaštiti što je brojčano maleni hrvatski narod ishodio slobodu u srazu s mnogo nadmoćnijim srbijanskim neprijateljem i u okolnostima kada svjetske sile nisu željele neovisnu, samostalnu državu Hrvatsku.

Hrvatski narod pod vodstvom predsjednika Tuđmana prepoznao je povijesni trenutak za stvaranje hrvatske države.

Šimun je prepoznao Mesiju u djetetu Isusu i svijetu je navijestio njegovo poslanje Spasitelja, prorokujući i bol majke Marije koju će podnijeti zbog mučenja njenog Sina.

„Sv. Šime bio je izabran. Nije to njegovo, njegov dar, nego Bog ga je izabrao. U zahvalnosti za taj veliki i milosni dar, uskliknuo je: ‚Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodaru, jer vidješe oči moje‘ ono što je čovječanstvo čekalo, Spasitelja. Možemo samo zamisliti kako je Šimunovo srce kucalo od radosti i zahvalnosti što je to dočekao, po Božjem proviđenju“, poručio je mons. Puljić.

U zadarskom svetištu sv. Šime kroz stoljeća se svečanom Večernjom objavljivalo gradu i nadbiskupiji da započinju svečani dani Pokrovitelja Šime.

„Na takve svečanosti osobito se pazilo u prošlosti, pa se za bolju pripravu činilo trodnevnice ili devetnice koje su završavale svečanim pohvalama uoči samoga blagdana svecu u čast“, rekao je zadarski nadbiskup.

U želji da se osjeti ozračje svečanog duha iz prošlosti putem pohvala i zahvala,
izrekao je drevnu molitvu nastalu na kršćanskom Istoku u 6. stoljeću. Ta se molitvena pjesma na grčkom jeziku naziva Akatist, a znači himan, pohvala.

„Posebnost tih pohvala je što dobro spajaju biblijske i dogmatsko-teološke sadržaje s osobnom molitvom čovjeka grešnika. Tu je snaga tih himana, molitava, jer pomažu i nama da razmišljamo staviti se u ulogu grešnika, ali čovjek nije sam u tome. Imamo naše zaštitnike, svece, imamo nekoga tko bdije nad nama. Grešnik se postavlja pred sveca i moli. To čini takve pjesme i pohvale vrlo prikladnima za tihu osobnu meditaciju i razmatranje“, dodao je mons. Puljić.

Taj Akatist glasi: „Izabran si za blagovjesnika, sveti pravedni starče Šimune, kako bi objavio Krista ljudima. Prinosimo ti pohvalne pjesme jer uživaš posebnu naklonost Gospodina kojeg si u naručju svome nosio. Moli za spasenje onih koji ti s ljubavlju kliču ‚Raduj se, pravedni starče Šimune‘.

Raduj se, jer si u svojim staračkim sjedinama istinsku mudrost sjedinio te kao muž pravedan i bogobojazan Duhom Božjim svjedočio.

Raduj se, jer si prema Božjim zapovijedima neporočno hodio te cijelim svojim
životom Gospodinu ugodio.

Raduj se što te sila Duha Božjega ponukala da dođeš u hram baš kada su roditelji Isusovi tamo stigli da izvrše ono što je propisivao Zakon.

Tada si uzeo dijete i u Duhu spoznao da je to Krist, obećani Spasitelj svijeta.“

„Zadivljeni ozračjem susreta u Jeruzalemskom hramu i mi od srca kličemo: Raduj se, preblaženi i pravedni starče Šimune, što si uz pomoć Duha Božjeg prepoznao Krista ne samo tjelesnim, nego umnim i duhovnim očima te kao vjerni stražar između Staroga i Novoga zavjeta, bdio i iščekivao Spasitelja. A onda mu ususret pohrlio.

Raduj se, preblaženi starče Šimune – čuvaru svetoga hrama, naša utjeho i naša nado. Veliki naš Pokrovitelju, moli za nas“, zaključio je nadbiskup Puljić.

Nakon bogoslužja, predslavitelj, suslavitelji i puk iskazali su čašćenje pred
škrinjom sv. Šime koja se nalazi iznad oltara u prezbiteriju crkve, u kojoj se nalazi neraspadnuto tijelo proroka čiji je susret s Isusom opisao evanđelist Luka.