Misno slavlje osmog utorka u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu predvodio je apostolski administrator Križevačke eparhije mons. Milan Stipić, a u koncelebraciji bili su župnik župe i svetišta Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu fra Roko Bedalov, župni vikar župe i svetišta fra Ivan Marija Lotar te odgojitelj Provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca fra Stjepan Brčina.

Tijekom misnog slavlja mons. Stipić posebno je istaknuo i izrazio radost što nakon dugog vremena može vidjeti kršćansku zajednicu okupljenu na misnom slavlju. “Velika me radost obuzela zbog toga što sam ovdje danas s vama i što zajedno svetkujemo ovu misu i trinaest utoraka. Može čovjek i čitati sveto Evanđelje i moliti se, ali ipak snaga i duh zajednice koja se osjeti na zajedničkoj Euharistiji je nezamjenjiva i ona ima posebnu radost i ima posebnu čar jer nas podsjeća na onu nebesku Kristovu Crkvu koja će biti jednog dana u vječnosti”, rekao je.

Mons. Stipić na početku homilije osvrnuo se na činjenicu da u urbanoj sredini današnjice mnogi ljudi ne znaju što znači biti pastir ovcama, ali je podsjetio da analogija sa stadom ovaca nije samo zato što su ljudi u ono vrijeme bili većinom stočari, već i zato što ovcama treba puno vremena kako bi svladale strah i prilagodile se svome pastiru. “One trebaju vrijeme kako bi zadobile povjerenje. Kada se naviknu na svog pastira idu same za njim jer imaju povjerenje u osobu pastira. To je ono što Isus Krist želi i čini u svojoj Crkvi. Da Crkva ima povjerenje u svoga pastira, u svoga spasitelja i u svoga učitelja”, rekao je mons. Stipić te istaknuo da oni koji su upoznali pastira Krista, upoznali su Boga Oca.

“I sv. Ante bio je čovjek koji je upoznao Krista i njegovo Evanđelje i odlučio ga nasljedovati u svom životu. Isto tako i mi danas slušajući Božju riječ dobivamo od Boga poziv da nasljedujemo Evanđelje kako znamo”, naveo je mons. Stipić podsjetivši da je sv. Ante aktualan i gotovo tisuću godina nakon svoga vremena te je primjer i zagovornik kod Boga. “Kao mladić na poseban način zavolio je Evanđelje i dao se, na neki način, zavesti od Božje riječi, Božje ljubavi, od Krista te je na poseban način Krista odlučio i slijediti. On se već za mladosti ostavlja planova svojih roditelja i okruženja te, odlučivši slijediti Krista, odlazi u samostan (…) Slijedeći primjer sv. Franje, sv. Antun želio je postati mučenik za Krista propovijedajući njegovo Evanđelje po svijetu. Pokušamo li svijetlom koje dolazi od Riječi Božje iz života sv. Antuna promatrati vrijeme u kojem živimo uočavamo kako je i nama samima itekako potrebna Božja milost i njegovo oslobođenje”, istaknuo je mons. Stipić podsjetivši da mnogi mladi danas nemaju hrabrosti odgovoriti na poticaje Duha Božjega koji ih poziva da se ne zadovolje prosječnim stvarima i površnim životom, već da slijede onoga koji je svojom ljepotom i ljubavlju oduševio i sv. Antuna. “To je mladima poručio i papa Ivan Pavao II. rekavši da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što radi, što posjeduje ili kolika mu je imovina. Odaberite stoga, mladi kršćani, Gospodina Isusa Krista kojeg ćete slušati i slijediti kao učitelja života.”

Mons. Stipić napomenuo je da se obitelji danas često boje riskirati krenuti u život ili prihvatiti novi život. “Biti slobodan znači uvijek birati dobro. Opredijeliti se uvijek za dobro je uvijek i zahtjevno, ali nemojmo se umoriti u nastojanju i trudu da živimo i protiv struje koju  nam nameće i javno mnijenje i trenutni mentalitet svijeta. Trebamo iz dana u dan izrastati u čvrste i stabilne ljude koji imaju kičmu i karakter”, naveo je mons. Stipić te napomenuo da Bog uvijek ima svoje planove, vrijeme i nacrte za svakoga te često oslobađa od loših planova koji se čovjeku čine plemeniti i dobri. “Velike ambicije u sekundi se rasprše i Bog pokaže sasvim drugi put koji mi jesmo ili nismo spremni prihvatiti.”

Podsjetio je mons. Stipić na prisni odnos sv. Antuna s Bogom koji je njegovao kroz molitvu. “Takav odnos čovjekovoj duši donosi neizrecivu radost. Mi grkokatolici to stanje nazivamo umiljenjem. To je ono stanje kada je ljudska duša toliko preplavljena Božjom ljubavlju i milinom. Za takvu molitvu je potrebno ozračje tišine i prostor sabranosti kako bismo ispraznili iz srca sve ono što nas mori i tišti i kako bismo mogli u srce primiti beskrajnu Božju milost. Molitva je za svakog kršćanina neophodna kao disanje. Bez nje nitko ne može živjeti kao vjernik i kršćanin. Nitko nije izuzet od neophodne potrebe za molitvom. Ona je važna u obitelji jer je stup i oslonac skladnog rasta svakog pojedinog člana obitelji, ali i obitelji kao cjeline”, rekao je mons. Stipić pozvavši i mlade bračne parove i obitelji današnjice da njeguju obiteljsku molitvu te da stvore prostor kućne Crkve gdje djeca i obitelj mogu ostvarivati zajedništvo i sredinu. Istaknuo je također da vjernički život i prakticiranje molitve smanjuje rizik od rastave braka što upućuje da je svetost sakramenta braka i obitelji utemeljena na Božjem korijenu.

Homiliju je mons. Stipić završio podsjetivši da je sv. Antun želio propovijedati vjernicima koji su se udaljili od ispravnog kršćanskog života i nauka te da mu je u molitvi Bog dao spoznati kako je žrtvovanje svoje volje na oltaru Božje volje životni doprinos. “Život sv. Antuna nas podsjeća da je važno srce imati u Bogu i promatrati druge s ljubavlju i poštovanjem. Srce u kojem se nastanio Krist je ono srce koje drugog gleda Božjim očima. Čovjek koji je istiniti kršćanin u kojem se nastanio Krist u svakom drugom čovjeku gleda sliku Božju i prema svakom drugom čovjeku se odnosi kao što bi se odnosio prema Kristu samom. Draga braćo i sestre, oslonimo se poput sv. Antuna Padovanskog na Isusa Krista, njemu predajmo svoj život, uspone i padove, nadanja i stradanja te cijelu društvenu situaciju u kojem se kao narod nalazimo u ovim trenucima.”