Slavlje mlade mise Velikogoričana vlč. Mateja Zakanja

Slavlje je započelo u dvorištu mladomisnikove kuće gdje su mu roditelji Zora i Željko udijelili roditeljski blagoslov. Prije blagoslova majka Zora uputila je sinu jedincu riječi ohrabrenja.

„Dragi sine Matej, nebrojeno smo Te puta dočekivali i ispraćali iz roditeljskog doma, a danas te na pragu tvoje rodne kuće ispraćamo s roditeljskim blagoslovom. Ovu si kuću i našu malu obitelj, po mnogočemu sličnu onoj Nazaretskoj, obogatio svojom tihom, staloženom, poslušnom i poniznom osobnošću. Veselit ćemo se svakom tvome povratku na ovo mjesto u kojem si rastao, boravio i živio obiteljsko zajedništvo, a danas odlaziš u svijet, svjedočiti poslanje na koje si pozvan. I ja tebi danas, dragi sine, upućujem riječi koje je majka uputila sv. Franji dok ga je blagoslivljala: ‘Idi i napuni zemlju Božjim mirom!’ Svjestan turbulentnih vremena u kojima živimo, neka te nikada ne napušta nada da je moguće graditi bolji svijet. Dragi sine, kako ćeš graditi bolji svijet? Budi nenadmašan u ljubavi, ponizan u uspjesima, u neuspjesima hrabar, u milosrđu velikodušan, u molitvi postojan, u križevima strpljiv. U žalostima nemoj očajavati, nego neprestano oživljuj nadu i povjerenje dobrome Bogu. U čemu si prokušavan trpio, nastoj prokušavanima pomoći. Tvoje oružje neka budu: mač Duha Svetoga, krv Krista i križ Isusa Krista. Naša roditeljska ljubav i molitva pratit će i dalje svaku tvoju stopu kojom ćeš čvrsto kročiti u Kristovu poslanju i u svome životu. Na tvome putu neka te prati zagovor Blažene Djevice Marije, sv. Mateja i našega hrvatskog mučenika bl. Alojzija Stepinca.”

Nakon roditeljskog blagoslova mladomisnika krenula je procesija do župne crkve. Vjernici su se nakon dolaska do crkve uputili u crkvu, a svećenici i ministranti do župnog pastoralnog centra ‘Nazaret’ od kojeg je formirana procesija s pristiglim svećenicima, bogoslovima i brojnim ministrantima. Prije početka euharistijskog slavlja prisutne vjernike, mladomisnika i njegovu obitelj pozdravio je župnik Norbert Ivan Koprivec, naglašavajući kako, kada se u naše vrijeme govori o svećenicima, čini se to samo zato da bi ih se preziralo, da bi se izložile njihove stvarne i izmišljene nedosljednosti.

„Čak i sitna nesavršenost na licu Crkve mnogima priječi da vide dobrotu kojom zrače mnogi svećenici razasuti po čitavom svijetu da donesu radosnu vijest. Teško je danas biti svećenik u svijetu koji nas ne ljubi, i koji nas ne može ljubiti jer ne ljubi našeg Gospodina Isusa. Ali biti odsjaj Kristova svećeništva i donositelj spasenja braći i sestrama – to je radost mnogo veća od žrtava koje Gospodin od nas traži. Danas Crkva treba svećenike koji će hrabro naviještati istinu Isusa Krista. Zato je potrebno moliti. Naočigled neizvjesne budućnosti i za naše vrijeme i za tebe Matej vrijede riječi psalma 37. ‘U Gospodina se uzdaj i čini dobro. Sva radost tvoja neka bude Gospodin: on će ispuniti želje tvoga srca! Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi.’ Ne boj se Matej! Gospodin i Blažena Djevica Marija, sveci i svetice Božje i anđeli čuvari uvijek će biti uz tebe. Uz tebe će biti tvoj biskup, braća svećenici, Božji narod koji će za tebe moliti. Želimo ti svako dobro i obećavamo ti svoju molitvu a ti moli za sve nas i u ovoj svetoj misi koju ćeš sada započeti“, istaknuo je.

Božju je riječ na euharistijskom slavlju protumačio vicekancelar pri Nadbiskupskom duhovnom stolu Zagrebačke nadbiskupije vlč. Dario Kral. Govorio je o pozivu, Isusovom pozivu upućenom Mateju cariniku, Mateju mladomisniku i svima nama.

‘Nama okupljenima, i svećenicima i vjernicima, to je prilika da i sami osvijestimo činjenicu da smo svi pozvani i da smo se ovdje okupili kako bi se i naše ‘evo me’ razgorilo i zasjalo novim sjajem. U Evanđelju, znakovito je to, nailazimo na poziv upućen Mateju. I njemu je Božji poziv stigao nenadano, neočekivano i ničim uvjetovano. Mi tog Mateja danas poznajemo kao svetog, kao apostola, kao onog čije stranice Evanđelja čitamo ne bismo li i sami pronašli volju Božju za svoj život, ne bi li i mi osjetili Božju blizinu i milost. Međutim, u trenutku kad je na njega pao Kristov pogled i do njegovih ušiju dopro glas, Matej nije bio ni svet, ni apostol, ni evanđelist nego carinik. Poziv je zatekao neočekivanu osobu – carinika, u neočekivano vrijeme – dok je sjedio u carinarnici. Biti carinik u ono vrijeme značilo je imati novac, i otprilike samo to, jer je to zvanje u židovskom narodu donosilo prijezir budući da je podrazumijevalo suradnju s rimskim okupatorom. Biti carinik u svim vremenima znači sjediti u svom malom svijetu izvjesnosti i komfora u kojem vodimo kalkulacije sa životom vodeći se jednadžbom što mi se isplati, a što ne. Biti carinik znači voditi se računicom što od života mogu zgrabiti za sebe, a da istovremeno od sebe dajem što manje“, istaknuo je propovjednik.

„Ako smo ikad mislili da poziv dolazi samo snažnim i vrlim ljudima, onda poziv upućen Mateju razbija svaku našu iluziju o tome i ukazuje: Božji poziv svakoga zatiče upravo dok sjedi u svojoj osobnoj carinarnici vlastite ograničenosti, slabosti i nedostojnosti. Ali, ako odgovori na glas Kristova poziva, mijenja se sve. Na glas tog poziva Matej ustaje i kreće. Pogledajmo taj kontrast – moment prije sjedio je, a to je slika obamrlosti, a sad, dajući odgovor vjere, Matej ustaje i kreće, dobiva život, dobiva polet jer život je uvijek put, hod, nasljedovanje. Sjediti znači umirati, krenuti za Kristom znači živjeti“, dodao je.

U nastavku je propovjednik naglasio kako se, baš kao i onda, i danas prigovara Isusu da je trebao pozvati dostojnije, pravednije i sposobnije, te u suprotnom kad Isus nekog zove, da se taj poziv odnosi na nekog drugog, a ne na pozvanog. A pozvane su i majke koje unatoč umoru idu redovito na misu i umirovljenici koji kleče na bolesnim koljenima pred svetohraništem i mladići koji odluče ući u bogosloviju, premda im često oni oko njih govore da što će im to. Pojasnio je, kako premda se naoko kod Mateja carinika ništa nije promijenilo, on ima novi sjaj u očima, novu melodiju u riječima, hitriji korak.

„Stol carinarnice koji odvaja i zarobljava biva zamijenjen stolom Gospodnjim koji okuplja, otvara i liječi. Carinik Matej postaje apostolom, evanđelistom i svecem, a mi sol zemlje i svjetlo svijeta, braća i sestre i svećenici Gospodnji, svatko već prema Božjem promislu i tako se ponovno, iznova pokazuje da je Božje ludo mudrije od ljuske pameti“, istaknuo je. Na kraju se vlč. Kral obratio i mladomisniku, istaknuvši da mlada misa koju sada slavi, možda jasnije nego što je do sada imao prilike vidjeti, ukazuje na stvarnost te promjene koja se događa kad se na Božji poziv odgovara vjerom.

„Svojim ‘evo me’ dopustio si Gospodinu da i preko tebe izvlači ljude iz njihovih carinarnica, povede ih na put i okuplja oko stola Riječi, koja daje izlječenje i žrtve koja daje život. Budi uvijek svjestan da ti je poziv upućen kao dar, a Gospodinu trajno zahvaljuj što je svojom milošću podržao tvoj odgovor vjere. Budi uvijek svjestan da tvojem ‘evo me’ prethodi odaziv apostola i tolikih onih čiji su nam primjeri ukazali kolika je snaga vjere koja vjeruje u nadi protiv svake nade. Uz tebe su danas oni koji su se odazvali na poziv da upoznaju bolje svog Gospodina, oni koji su ustali od stola učmalosti da bi se okupili oko stola života koji ujedinjuje, otvara i liječi. Svojim smo te molitvama pratili do stola svećeništva i svojim ćemo te molitvama uvijek pratiti“, zaključio je propovijed vlč. Kral.

Na kraju euharistije vlč. Mateju se uime čitave župne zajednice s nekoliko riječi zahvale i podrške obratio njegov susjed i školski kolega od najranijih dana Jakov Kordić.

Prije mladomisničkog blagoslova, vlč. Matej je prvo zahvalio prisutnim vjernicima koji su ga nekoliko puta tijekom zahvale hrabrili pljeskom. Zahvalio je Bogu koji ga je stvorio i pozvao na ovaj fascinantan poziv, na svećeništvo; papi Franji koji je blagoslovio štolu koju kao mladomisnik nosi na misi; svećenicima koji su ga pratili na putu svećeništva – župnicima pokojnom mons. Josipu Frkinu kojemu je ministrirao još kao mali dječak, vlč. Vladi Razumu, koji je ujedno i mladomisnikov duhovnik i vlč. Norbertu Ivanu Koprivcu koji mu je bio molitvena podrška i davao mu savjete kojima je pokazao da mu je stalo do Mateja kao čovjeka i budućeg svećenika. Zahvalio je svim kapelanima i đakonima koji su djelovali na župi, svim odgojiteljima, rektorima, prefektima i duhovnicima u bogosloviji, župnicima mentorima, kolegama svećenicima s kojima je dijelio studentske klupe, posebno vlč. Antoniju Kovačiću koji je svojim pjevanjem navijestio evanđelje, mladima i župljanima župa koje je susretao na mjestima svojeg đakonskog praktikuma u Malešnici, Lučkom, Mariji Bistrici i Vrbanima.

Zahvalio je redovnicama Družbe sestara Kraljice svijeta koje djeluju U župi Navještenja, a posebno s. Matiji Popović koja je vlč. Mateja pripremala za prvu pričest; svim zborovima koji su animirali dane trodnevne priprave i slavlje mlade mise te, kako je mladomisnik naglasio, svojim pjevanjem spojili nebo i zemlju; članovima župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća za koje je naglasio da ‘u suradnji s župnikom rade na tome da u ovoj župi bude jedan zdrav duh, da se gaji zdrava duhovnost, pobožnost i vjera za sve generacije koje ovdje dolaze i susreću Boga. Zahvalio je učiteljima i profesorima koji su se u njega trudili usaditi ljudske i božanske vrijednosti, prijateljima, baki Anki, ujaku Duji, pokojnoj baki i djedovima te roditeljima Zori i Željku na prihvaćanju života i što su mu prenijeli dar vjere.

„Mama i tata, hvala vam što ste me pratili kroz život, što ste mi usadili vjeru, želju za molitvom, iskrenu predanost radu, što ste mi svojim primjerom posvjedočili da vjera u Krista i trpljenje nepravde idu zajedno, da treba činiti dobro pa makar i onda kada to dobro nije prihvaćeno i prepoznato, da se treba iz dana u dan truditi biti bolji vjernik, sve više ponirati u to otajstvo Kristova križa zato da bi po meni, po nama, do drugih došla Božja ljubav i Božje milosrđe“, istaknuo je.

Na kraju je zahvalio svojim župljanima župe Navještenja. „Svi koji me poznaju znaju da sam jako ponosan što sam iz ovoga grada, iz Velike Gorice, iz ove Župe Navještenja Blažene Djevice Marije i ja se ne sramim to reći i svojim primjerom pokazati“. Na slavlju mlade mise, u vjernicima do posljednjeg mjesta ispunjenoj župnoj crkvi, pjevala su tri župna zbora – mješoviti zbor te zbor mladih Navještenje i Vokalisti sv. Josipa u kojima je nekad i mladomisnik pjevao, a koje je za ovu prigodu objedinio maesto Dražen Kurilovčan.

Uz mladomisnika su suslavili mladomisnikov ujak župnik Župe sv. Franje Ksvarskog u Karlovcu vlč. Duje Kurtović, ravnatelj Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik, rektor kapele Corpus Domini u Zagrebu vlč. Vlado Razum, duhovnik u Zagrebačkoj bogosloviji vlč. Ivan Grbešić, voditelj Duhovnog centra na Veternici u Varaždinskoj biskupiji vlč. Damjan Koren, župnik Župe sv. Nikole Tavelića u zagrebačkoj Kustošiji vlč. Ljubomir Vuković, župnik Župe Blagovijesti – Navještenja Gospodinova u Vrbanima vlč. Slavko Kresonja, župni vikar u Župi sv. Martina Biskupa u Dugom Selu i u Župi Isusova Uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu vlč. Matija Slišković, fra Jude Okoroji, mladomisnici Petar Tisaj i Sebastijan Valjavec te župnik Norbert Ivan Koprivec i župni vikar Antonio Kovačić.

Za slavlje mlade mise župljani su se pripremali trodnevnicom. Na euharistijskim slavljima propovijedali su župnik Župe bl. Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici vlč. Luka Brešić, mladomisnikov ujak vlč. Duje Kurtović, župnik Župe sv. Franje Ksvarskog u Karlovcu koji je prije dvadeset godina slavio mladu misu u Župi Navještenja i župnik Župe Presvetog Trojstva u Krašiću vlč. Ivan Vučak.