U propovijedi je preč. Kovač najprije iznio biografske podatke o bl. Ivanu Merzu koji je rođen istoga dana 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci i koji je imao veliku ulogu kada je nakon 27 godina toga istoga dana  16. prosinca 1923. „rođen“ Hrvatski orlovski savez. Toj novoj organizaciji bl. Merz, koji je tada već bio profesor na Nadbiskupskoj gimnaziji i angažirani katolički laik, dao je pravo crkveno  usmjerenje, postavivši je na temelje Katoličke akcije koju je godinu dana ranije pokrenuo Papa Pio XI. svojom enciklikom Ubi arcano Dei.

Nadalje, komentirajući evanđelje 3. adventske nedjelje, čije je središte bio sv. Ivan Krstitelj i njegovo poslanje, propovjednik je povezao poslanje i djelovanje bl. Ivana Merza sa sv. Ivanom Krstiteljem po kojem je bl. Merz i dobio ime na krštenju.

Preč. Kovač propovijed je nastavio govoreći o sadržajima i porukama stogodišnjica koje su se toga dana slavile. Spomenuo je kako je Ivanu Merzu prigodom osnivanja Hrvatskog orlovskog saveza, koja je bila središnjica i vodstvo cijele Orlovske organizacije a koja je imala svoja društva-ogranke po mnogim župama, bio povjeren zadatak da pripremi hrvatsko izdanje „Zlatne knjige“, duhovno-moralnog priručnika Orlovske organizacije. Svoj predgovor u ovoj knjizi, rekao je dalje propovjednik, Ivan Merz je završio ovim riječima: „Dao dobri Bog da Zlatna Knjiga u ovome obliku odgoji vojsku apostola, vojsku svetaca, koja će se razletjeti diljem hrvatske domovine i osvajati poput katoličkih vitezova carstvo ljudskih duša. Neka i ona nešto pridonese da posvuda kod nas zavladaju načela svete Rimokatoličke Crkve i da na taj način Presveto Srce Isusovo privine što veći broj naše braće u svoj božanski zagrljaj.“

U nastavku je preč. Kovač citirao riječi Ivana Merza iz Zlatne knjige kojima Merz objašnjava orlovsku lozinku koju je on dao cijeloj organizaciji prigodom njezina osnivanja: „Lozinka Orla glasi: Euharistija, apostolat i žrtva. Orao je odabrao ovu lozinku jer svaki čovjek mora vršiti dužnost prema Bogu, prema bližnjemu i prema samomu sebi. U osobitom štovanju prema presvetoj Euharistiji Orao iskazuje kao katolik čast Bogu, djelujući apostolski radi za bližnjega, a svladavajući se žrtvovanjem samoga sebe vježba se u kršćanskomu savršenstvu“.

Preč. Kovač spomenuo je i činjenicu da je u svojoj mladosti Alojzije Stepinac bio član Orlovske organizacije u kojoj je dobio puno poticaja za svoj duhovni život i za svoje životno usmjerenje. A u jednom pismu nazvao je mladi Stepinac  orlovski priručnik Zlatnu knjigu, što ju je priredio Ivan Merz, riječima „Suho zlato“ jer daje mladićima-orlovima jasne i prave moralne i vjerske smjernice za ispravan kršćanski život.

„Tijekom svoga postojanja i djelovanja Orlovska je organizacija do 1929., kad ju je ukinuo beogradski diktatorski režim, odgojila i formirala brojne hrvatske katoličke laike koji su kasnije u javnom životu hrabro svjedočili katoličku vjeru i radili za njezino očuvanje i učvršćenje u hrvatskom narodu. Iz nje su proizašle i brojne dobre i zdrave katoličke obitelji koje su svojim potomcima prenosili one vrijednosti koje su dobili u Orlovskoj organizaciji  i Katoličkoj akciji. Proizašla su i brojna duhovna zvanja od kojih je svakako najvažniji bl. kardinal Alojzije Stepinac. Orlovstvo je dalo i dva blaženika: kard. Alojzija Stepinca i bl. Ivana Merza. A tu su i dvoje hrvatskih mučenika s kojima se Orlovstvo, a i cijela Crkva i hrvatska domovina ponosi:  dr. Ivan Protulipac, predsjednik Hrvatskog orlovskog saveza, ubijen od jugoslavenskog komunističkog režima 1946. u Trstu, i službenica Božja Marica Stanković osuđena na petogodišnju robiju te je od posljedice i umrla po izlasku iz logora; za nju je pokrenut postupak za proglašenje blaženom.“

Propovjednik je potom naglasio kako je cijela Orlovska organizacija nakon ukinuća 1929. od strane tadašnjeg beogradskog režima nastavila djelovati, ali pod drugim imenom kao Križarska organizacija sve do 1945. kada je i nju dokinuo jugoslavenski komunistički režim. Ona je ostavila duboki pozitivan trag u povijesti Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Što su katoličke organizacije za mladež  značile i kakvu su imale ulogu za Hrvatsku, to je izrekao dugogodišnji urednik Glasa Koncila  don Živko Kustić koji je i sam bio u svojoj ranoj mladosti član iste katoličke organizacije, rekao je preč. Kovač.

Potom je citirao don Živka: „Da nije bilo Katoličkog pokreta niti bi se naša domaća Crkva poslije rata tako mogla oprijeti komunizmu, niti bi se bila mogla provesti koncilska obnova. Pođemo li proučavati koja je bila temeljna snaga hrvatskog katolištva u stepinčevsko doba u poslijeratnim strašnim godinama, mislim da bi se moglo dokazati da su snaga Crkve u tim godinama ponajviše bile obitelji koje su bile odgajane u Katoličkom pokretu. Preživjeli članovi katoličkih organizacija i njihovi dobro odgojeni potomci, pomagali su svećenike, hranili ih, štitili, hrabrili, također su iz tih redova najviše dolazila nova duhovna zvanja. Tako je naš Katolički pokret premda toliko prorijeđen ratom i poslijeratnim terorom, postao polazište  i izvorište nove crkvene snage nakon rata.“

„I zato je ova stogodišnjica važna da je se obilježi, prisjeti  i da se ujedno svi zahvalimo Bogu što smo u našoj povijesti Crkve u Hrvata u prošlom stoljeću imali ovako divna svjedočanstva vjere i domoljublja koja su nam ostavili naši pređi svojim životom i djelovanjem u katoličkim organizacijama“, zaključio je propovjednik preč. Kovač.

Misno slavlje su, uz pratnju katedralnog orguljaša, animirali pjevači  koji redovno posjećuju bogoslužni prostor, a ministrirali su ministranti iz Bazilike Srca Isusova. Na misi su sudjelovali brojni štovatelji bl. Ivana Merza, a među njima je  bio i Damir Sančević, unuk prof. Dušana Žanka koji je bio bliski suradnik bl. Ivana Merza i član vodstva Orlovske organizacije.

Na kraju mise svima se obratio o. Božidar Nagy, postulator kauze bl. Merza i uime organizatora slavlja zahvalio predvoditelju preč. Marku Kovaču kao i svima nazočnima na sudjelovanju.

„Željeli smo ove značajne obljetnice iz povijesti Crkve u Hrvata završiti upravo zahvalnim liturgijskim slavljem u prvom redu za sva ona dobra koja su brojni katolički laici u prošlom stoljeću ostvarili u svome životu u okviru Hrvatskog katoličkog pokreta, a posebice unutar Orlovske organizacije, a za koju je bilo i rečeno i napisano da je to bio ‘najidealniji pokret mladeži što ga je hrvatski narod ikada imao’.  Sve to tada ostvareno i nama je danas veliki poticaj i ohrabrenje da one vrijednosti koje su oni živjeli i ostvarivali i mi danas nastavimo živjeti i usavršavati u današnjim okolnostima i prilikama našega suvremenog svijeta“, rekao je, između ostaloga, o. Nagy.

Postulator je potom naglasio kako sadašnji naraštaj hrvatskih vjernika katolika, pogotovo mlađe generacije, malo ili gotovo ništa ne znaju o bujnom i zauzetom djelovanju hrvatskih vjernika laika u Crkvi u Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća sve do 1945. kada su komunističke vlasti, istaknuo je, brutalno zabranile sve katoličke organizacije, progonili njihove članove, mnoge ubili poput dr. Ivan Protulipca, predsjednika Hrvatskog orlovskog saveza, a druge poslali u logore na dugotrajne robije, poput službenice Božje Marice Stanković i to samo zato što su bili angažirani vjernici katolici i iskreni rodoljubi, dodao je.

O. Nagy je potom spomenuo nedavno održani Međunarodni znanstveni simpozij posvećen ovim obljetnicama. „I da ove naše stote obljetnice ne ostanu samo na povijesnom sjećanju, na kraju toga znanstvenog skupa ponovno je bila spomenuta ideja koja nam je bila upućena još 2001. iz Vatikana. Bio sam svjedok i bio sam prisutan kada je jedan vatikanski službenik te godine došao u Zagreb, okupio katoličke povjesničare na sastanak i iznio prijedlog i ideju da se osnuje Institut za proučavanje Hrvatskog katoličkog pokreta i cijele naše bogate katoličke hrvatske baštine iz prve polovine 20 stoljeća. Ideja tada nije ostvarena jer smo bili još u teškim posljedicama neposredno nakon Domovinskog rata. Ali ta ideja nije zamrla i dalje živi, dapače ponovno je oživjela s ovim dvjema obljetnicima i želimo da se svakako ostvari“, naglasio je.

Postulator je potom, zahvalivši još jednom preč. Kovaču za sudjelovanje, zamolio ga da  pretpostavljenima prenese kao konkretan zaključak i prijedlog ovu ideju i poticaj „koji nam je još prije više od dvadeset godina došao iz Rima, iz srca Crkve o osnivanju Instituta za proučavanje Hrvatskog katoličkog pokreta, da bismo znali bolje cijeniti i proučavati našu bogatu katoličku baštinu prošloga stoljeća punu divnih svjedočanstva, ostvarene svetosti posvjedočene brojnim trpljenjima i mučeništvima. Time ova obljetnica neće ostati samo na pukoj komemoraciji i sjećanju na važne događaje od prije sto godina nego bi trebala donijeti i sasvim konkretan plod za budućnost“, naglasio je o. Nagy.

Na kraju se obratio i svim nazočnim vjernicima i štovateljima bl. Ivana Merza, zahvalivši za njihovo sudjelovanje. „Vašim sudjelovanjem na ovom slavlju pokazujete da znadete cijeniti našu bogatu kršćansku prošlost koju ne smijemo zaboravljati, nego je pamtiti i predavati budućim naraštajima“, završio je kratki nagovor o. Nagy.

Utemeljenje ove nove katoličke organizacije za mladež 1923., koja je bila nazvana „najidealniji pokreta katoličke mladeži što ga je hrvatski narod ikada imao“ (o. Josip Vrbanek, DI), održalo se u crkvenoj zgradi na Kaptolu 27, koja se nalazi odmah uz današnji katedralni bogoslužni prostor (Kaptol 28), izvijestila je Postulatura bl. Ivana Merza.