U homiliji, čestitajući okupljenima svetkovinu Božića, biskup je govorio o sadržaju svetkovine Božića. „Prorok Izaija poziva na radost jer je Gospodin svim narodima donio spasenje: svi se ‘zajedno raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin’. Stoga neka ‘svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega’. Ovo proroštvo se ispunilo rođenjem Isusa od Djevice Marije u Betlehemu. On je kralj koji donosi mir i spasenje, stoga se svi trebaju radovati. On nije samo kralj izraelov, nego on svim narodima donosi spasenje. O tom događaju govori i Početak Poslanice Hebrejima: ‘Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu’. Ovo je veoma snažna izjava svetog pisca. Nasuprot svim prorocima Starog zavjeta, preko kojih je Bog ocima govorio, došao je sam Sin Božji koji nama progovara. I to se događa ‘u ove dane’. Mi smo dakle dionici tih događaja, te novosti. Novost koju nam donosi Sin Božji jest da on u sebi, u svojem čovještvu, u svojim riječima i djelima, nama progovara, nama govori i izriče Boga“, pojasnio je mons. Košić.

Govoreći o pročitanom Prologu Evanđelja po Ivanu, biskup je izdvojio sedam važnih poruka koje ono donosi. Kao sažetak svih biskup je istaknuo: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“. „Riječ je tijelom postala i prebivala među nama. Bog Sin, koji je Riječ Očeva, utjelovio se – učovječio se, postao je tjelesan čovjek, jedan od nas ljudi, živio je i prebivao među nama: verus Deus et verus homo – pravi Bog i pravi čovjek. Sveti Ivan kaže da je njegov dolazak nama ljudima prouzročio da ‘vidjesmo slavu njegovu’. Ali tko? Ne svi, nego oni koji povjerovaše, oni koji su postali djeca Božja“.

I mi smo, braćo i sestre, okupljeni danas na proslavu Isusova rođenja oni koji su postali djeca Božja. Postali smo to po vjeri u Isusa, kada smo kršteni. No da bismo vidjeli njegovu slavu, odnosno da bismo se uvjerili da je on naš Spasitelji koji nas izvodi iz zla i daje nam život, potrebno je da hodimo u ‘milosti i istini’. Milost je Božji dar. Ako smo shvatili i prihvatili da je naš život i sve što jesmo i imamo Božji dar, tada smo sposobni vidjeti ‘slavu njegovu’. Ako smo ljudi koji tragaju i nalaze istinu – koji mrze laž, a ljube istinu – tada smo također sposobni da nam on daruje svoga Svetog Duha koji je izraz Božje slave. Isus na oproštajnoj večeri u molitvi Ocu kaže za svoje učenike: ‘slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio’ (Iv 17,22-23).

Radujmo se, braćo i sestre, danas na svetkovinu Rođenja Spasitelja našega Isusa Krista! Njegovo je rođenje temelj našeg spasenja i uzrok mira među svim ljudima, jer bez njega mi se ne možemo Bogu svidjeti, a on ne samo da je došao među nas i bio jedan od nas, ljudi, nego je i dao sama sebe za nas te nas obdario svojim Svetim Duhom, slavom Oca i Sina. Velika je milost to što vjerujemo, braćo, jer je to put prema Betlehemu, prema špilji i jaslicama u kojima je bio položen naš Spasitelj. Bog je u sebi razgovor, komunikacija. I samu svoju vječnu Riječ, Sina svoga, on je nama dao. Znao je on da mi tog dara nismo dostojni i da ćemo ga odbaciti i da ćemo ga ubiti, ali on je svejedno došao, rekao je biskup te dodao kako već i Božić govori o tome, on jest radost, ali je i najava najveće žalosti na ovom svijetu – raspeće Boga koga ljudi nisu prepoznali ni zavoljeli, koga su odbacili i nisu prihvatili.

U nastavku biskup je rekao kako nama to izgleda nemoguće, posve nerazumno i neprihvatljivo, nelogično i dapače suludo, ali to je istina. „I to nije bila istina samo prije 2018 godina, to je istina i danas. Mi tu Božju Riječ ne slušamo, ne znamo ju čitati ni slušati, ona nas ne pogađa niti ju slijedimo. Mi smo ljudi sve učinili da Sina Božjega, Spasitelja svih ljudi, ušutkamo, da ne čujemo što nam on poručuje – jer on od nas traži da se mijenjamo, da ne ostanemo u svojim kaljužama, inertni na njegove poticaje.

Pa ipak, on nije oklijevao niti se uplašio doći i biti s nama, iznijeti nam svoj božanski nauk, pokazati nam svoje milosrđe, osobito prema bijednima, bolesnima i grešnima. Nije ustuknuo ni pred nepravednom osudom, pred bičevanjem, križem; nije pobjegao pred raspećem ni pred ostavljenošću od svih. On je ustrajao u svojoj ljubavi prema nama, donoseći nam i svjedočeći nam Svjetlo koje od Boga dolazi, da prosvijetli svakog čovjeka“, poručio je biskup Košić.

Zaključio je homiliju božićnom porukom bl. Alojzija Stepinca koju je uputio 1941. godine, a koja se, kako je istaknuo biskup, može primijeniti i na nas danas.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković, a na kraju svima okupljenima, a posebno biskupu Košić, obilje Božjeg blagoslova poželio je preč. Karača.