Obitelji su se susrele s varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom i vodstvom Caritasa, mons. Antunom Perčićem, generalnim vikarom i predsjednikom Caritasa Varaždinske biskupije, mr. Antom Šolom, ravnateljem Caritasa, a kratko im je izlaganje pod nazivom „Da radost vaša bude potpuna“ održao vlč. Leonardo Šardi, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije.

Nakon pozdravne riječi mr. Ante Šole biskup Mrzljak je pozdravio sve okupljene izrazivši podršku ovakvom okupljanju mnogobrojnih obitelji gdje, uz kratki duhovni nagovor i poticaj, Caritas Varaždinske biskupije brine i o onom materijalom, jednako potrebnom podrškom mnogobrojnim obiteljima. Podsjetio je biskup kako se danas u tri grada Hrvatske održava „Hod za život“.

Ja bih rekao da je ovaj naš susret nastavak današnjeg „Hoda za život“, i mi smo ovdje okupljeni jer smo za život. Vi ste već posvjedočili za život rodivši svoju djecu i na tome vam čestitam, ali znamo da nakon rođenja slijedi daljnji hod, slijedi svagdanja briga za rođenu djecu, odgojiti ih, hraniti, školovati. Crkva prepoznaje vaš, nazovimo to tako ‘hod za život’ i želi vam u tome biti podrška – rekao je biskup Mrzljak.

Po uzoru na prvu Crkvu o čijim počecima slušamo u misnim čitanjima u ovom uskrsnom vremenu, i današnja Crkva želi graditi prije svega zajedništvo, zajedništvo u vjeri u Isusa Krista, ali i zajedništvo u suživotu i međusobnoj brizi jednih za druge kao braće i sestara u Kristu, istaknuo je u uvodu biskup.

Nakon pozdravne riječi mons. Mrzljaka, kratko i poticajno izlaganje okupljenim roditeljima i djeci održao je vlč. Leonardo Šardi. Krenuvši od evanđeoskog teksta iz Ivanova Evanđelja (15, 1-12) o trsu i lozi, vlč. Šardi je progovorio o važnosti zajednice i zajedništva. Već na prvim stranicama Biblije spoznajemo Boga koji, stvorivši muškarca i ženu za zajedništvo iz kojeg će rađati djecu i stvarati obitelj, ne želi da čovjek bude sam. Bog želi da mu se čovjek pridruži u njegovom stvarateljskom djelu. „Obitelj treba biti mjesto najveće sigurnosti za pojedinca: i onog tek začetog života, i onog tek rođenog djeteta, i za moje drugo, peto, sedmo dijete, i za majku i za oca. Obitelj jest, zapravo, dar našega Stvoritelja, a osobito je posvećena u onom trenutku kad je sam Bog ušao u obitelj Marije i Josipa. Bog izabire biti dionik obitelji – ne samo neke kraljevske obitelji, ne samo siromašne obitelji, ne samo obitelj s više djece ili bez ijednog djeteta, već dionik svake obitelji“, rekao je vlč. Šardi.

Svaka obitelj ima svoje prilike i neprilike, život je zahtjevan i težak, ali ni život Svete nazaretske obitelji nije bio jednostavan i lak: bijeg u Egipat kako bi spasili dijete, Isus izgubljen u jeruzalemskom hramu, protivnici Njegovog javnog nastupa, uvrede, izrugivanja, u konačnici Isusova muka i smrt na križu govore nam kako je život Svete obitelji bio težak. Sveta obitelj mogla se nositi s tako teškim trenucima života jer su gradili zajedništvo kako nam ga opisuje Isus slikom vinogradara, trsa i loze. – Loza koja nije na trsu i koja nije brižljivo njegovana od vinogradara, ne donosi nikakav ili pak slab urod. A s druge strane, njegovan trs po rukama marljiva vinogradara uzrokuje obilje radosti u vremenu prikupljanja jesenskih plodova. Isus cijeloj ovoj slici dodaje konkretne uloge: vinogradar je nebeski Otac koji ima preko sebe brigu za cijelo čovječanstvo koje se nalazi u velikom svjetskom vinogradu. Trs jest sam Isus koji je došao na ovaj svijet da nam vrati naše ljudsko dostojanstvo. Loza smo mi, ljudi, ljubljeni od samoga Gospodina, ali stvoreni da živimo u slobodi – s mogućnošću odabira. Jer, ljubav upravo podrazumijeva slobodu. Plodovi na lozi su naša djela učinjena u našoj slobodi. Isus napominje koliko je važno da budemo očišćeni kako bismo ostali uz trs i kako bi bio plodonosan naš urod. Po onome što je Krist učinio za nas, mi smo već očišćeni i sposobni da imamo udjela u Božjoj ljubavi. Ali, tu sposobnost potrebno je realizirati, odnosno odlučiti se da ćemo u svojem zvanju i staležu i dalje biti ukorijenjeni na istinskome trsu,Kristu Gospodinu, i da donosimo mnogo roda – objasnio je vlč. Šardi i postavio pitanje – kako da ja to učinim u svojoj svakodnevici: kao otac, majka, dijete?

– Ponajprije, svaki si od nas treba posvijestiti svoje dostojanstvo, a to je da smo ljudi, a kao ljudi stvoreni smo na sliku i priliku Božju. Zatim, iako smo, vjerujem svi, rođeni iz ljubavi naših očeva i majki, mi nismo ničije vlasništvo već dar jedni drugima. (…) Velika je stvar što ste u svojim životima otvoreni prihvaćanju novoga života. A kad se život rodi, pozvani ste istinski ljubiti svaki život i pomoći mu da svaki život postane „ono što jest”, dakle život koji je različit od našega roditeljskog identiteta. I ako na taj način promatramo svaki začeti život, kao jedinstven i kao priliku da se iz njega razvije pojedinac koji će izgrađivati u dobru, plemenitosti i ljubavi kako društvenu tako i crkvenu zajednicu, onda prepoznajemo i odgovornost roditeljskog odgoja, osobito u vjeri – istaknuo je vlč. Šardi.

Nadalje je predavač govorio o važnosti roditeljskog primjera jer djeca uče promatrajući svoje roditelje, slijedeći njihove korake. U obitelji se provodi prevencija raznih nepoželjnih ponašanja: od bulimije, anoreksije, samoozljeđivanja, ovisnosti o internetu, igricama, alkoholu, cigaretama itd. A prevencija se provodi istinskom komunikaciju koja se, slikovito rečeno, provodi slušajući očima. Iz iskustva u radu s mladima vlč. Šardi je rekao roditeljima da je mladima najpotrebnije da roditelji vide i slušaju svoje dijete. – Znam da ste, dragi roditelji, često i vi sami na mukama: i zbog financijske situacije, i zbog nezaposlenosti, i zbog raznih drugih egzistencijalnih pitanja. Ponekad se sigurno osjećate i sami i nekad je odgovornost na vašim leđima poput kamena koji pritišće. Možda vam je nekad teško uhvatiti se i za ono duhovno: molitvu i sakramente jer ne znate kako bi vam to moglo olakšati i pomoći. Isus u Evanđelju govori jednu važnu rečenicu: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.” A sad se postavlja pitanje: „A što mogu učiniti s Isusom?” Članovi obitelji su povezani poput trsa i loze i ovise o sličnim odnosima o kojima smo čuli u evanđelju. Mogli bismo reći kako je potrebno u obiteljskom zajedništvu graditi hijerarhiju odnosa koja nam je predočena i slikom iz Evanđelja: Vinogradar jest Bog/Presveto Trojstvo, trs je molitva/vjera/vrednote u obiteljskom životu, loza jest zajedništvo muškarca i žene, a plodovi su djeca. Djeca su potrebna ljubavi roditelja, njihove brige i pažnje te svega onoga što smo dosad rekli. Roditeljstvo, bračna zajednica, nosi svoje izazove te bez zajedništva u vjeri, uz pomoć molitve, nestaju i vrednote obiteljskoga života. A bez tog aktivnog kršćanskog i molitvenog života, gubi se nit prema Bogu – ne zato jer bi Bog od nas odustao, nego jer u svojoj slobodi ne dopuštamo da nas on oblikuje. Bez održavanja te isprepletene hijerarhije, sve se suši i propada, postaje bezvrijedno. Dok, s druge strane, Bogu predajem svoju obitelj, u toj istoj obitelji gajim i molitveni i sakramentalni život, jača se ljubav supružnika, a djeca – dar ljubavi – rastu u zaštićenoj i najvažnijoj zajednici našega društva. I što na kraju dobivamo? Obitelj čija je radost potpuna. Obitelj koja daje nove obitelji koje prenose obrasce ponašanja. Obitelji koje su svete. Obitelji koje svoje strahove, izazove, radosti i nadanja stavljaju u ruke Svemogućega Boga. Kršćanstvo nije nešto što je nespojivo sa svakodnevicom. Kršćanstvo je itekako životno danas. I ono se počinje živjeti u obiteljskoj zajednici – poručio je vlč. Šardi.

Na kraju svojeg izlaganja kao povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji vlč. Šardi se posebno osvrnuo i na obitelji koje nose teškoće invaliditeta istaknuvši njihovu posebnost i mjesto u zajednici i Crkvi: – ako jeste ili ako ćete biti darovani s djetetom koje treba više ljudske pažnje, znajte da ste u svoju obitelj dobili samoga Krista. I da ste izabrani jer ste posebna obitelj. Često ljudi pitaju: „Što smo Bogu skrivili?” Nema tu nikakve krivice. Pred nama je osoba, s jednakim dostojanstvom, s jednakim potrebama koje i mi imamo, a to je da budemo voljeni. Dijete s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom može samo ojačati i produbiti vašu ljubav – rekao je vlč. Šardi.

Pozivom na zajedništvo u molitvi, jer kao što je rekla sveta Majka Terezija: „Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. A ako ostanete zajedno, voljet ćete jedni druge, kao što Bog voli svakoga od vas“, vlč. Šardi je zaključio svoje izlaganje na kojem su mu sudionici javno zahvalili istaknuvši vrijednost ovakvog poticaja na zajedništvo i molitvu.

Susret je završio podijelom prigodnih obiteljskih paketa u Caritasovom centru na Banfici.