Tijekom hodočašća sudionici su se zaustavili u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Diklu gdje ih je dočekao o. Franjo Kowal koji je kod Gospinog kipa predvodio molitvu za hodočasnike. U dikljanskoj župnoj crkvi pokorničko bogoslužje predvodio je župnik Korlata don Ivica Bašić. U pripremi za ispovijed don Ivica je potaknuo na temeljito preispitivanje savjesti u svjetlu deset Božjih zapovijedi i sedam glavnih grijeha. „Ne bojte se da će vas svećenik drugačije gledati nakon ispovijedi. Sve predajemo Božjem milosrđu. Gospodin nama svećenicima čisti sjećanje i ne opterećuje nas da trajno nosimo i mislimo na grijehe koje smo čuli“, ohrabrio je don Ivica mlade. Sudionici su se putem zaustavili i kod crkve Sv. Petra u Kožinu gdje je bila nekadašnja granica između Zadarske nadbiskupije i Ninske biskupije koja je ukinuta 1828. g. bulom Locum Beati Petri pape Leona XII. Na tom su se mjestu mladi pomolili za apostolske nasljednike svetoga Petra, za papu Franju i njegovo upravljanje Katoličkom Crkvom.

U župnoj crkvi Sv. Ivana i Pavla u Petrčanima euharistijsko klanjanje predvodio je petrčanski župnik don Ante Sorić, a u župnoj kući mladi su počašćeni slasticama i sokovima što su im priredile tamošnje župljanke. Putem su mladi pjevali u slavu Gospodina i Majke Božje, molili su radosna otajstva Gospine krunice i pjevanu krunicu Božjeg milosrđa. „Hodočašće je osobita prigoda koja omogućuje i trenutke tišine. Tišina je blaženi trenutak u kojem smirujemo srce od buke i moderne tehnologije. Tako dopuštamo da nam Bog govori i možemo bolje čuti ono što u buci svakodnevice teže čujemo. Na hodočašću mladi osjete i šutnju kao važnu pretpostavku da se povuku u svoju nutrinu i čuju govor savjesti koja je glas Božji“, rekao je don Zvonimir. Na putu do Nina mladi su se zaustavili i pokraj ranoromaničke crkve Sv. Nikole (11. st./12. st.) do čijeg bi brežuljka u prošlosti dojahali hrvatski kraljevi nakon što su u Ninu bili okrunjeni te bi se s toga mjesta također predstavili hrvatskom narodu.

„Hodočašće je izvrstan oblik pobožnosti, prilika za produbljenje vjere i učvršćenje zajedništva s drugima. To je prekrasna pobožnost izlaska iz svakodnevnice. Činimo napor i žrtvu, ali kroz to je moguće produbiti vjeru, ojačati zajedništvo, povezati se. Ako otvorimo srce, hodočašće nas uistinu može dotaknuti i dati plodove u našem životu“, rekao je don Zvonimir, istaknuvši da je mladima hodočašće privlačno. Osjeti se pokret i djelovanje Duha tijekom te pobožnosti. Mladi koji se odazivaju svjedoče kako su doživjeli osnaženje u odnosu s Gospodinom. Hodočašće ostavlja na njih dojam i trag, rekao je don Zvonimir, dodavši da je hodočašće i slika hoda našeg zemaljskog života, kako se čovjek upućuje u hod prema cilju, a to je vječna domovina.

„Hodočašće smo organizirali i kao znak zajedničkog hoda u vjeri za blagoslov na početku nove školske i akademske godine, noseći osobne te nakane našeg naroda i Crkve. Nalazimo se u mjesecu listopadu koji je na osobit način posvećen Gospi. Gospa od Zečeva štuje se u Ninu koje je središnje marijansko svetište Zadarske nadbiskupije i jedno od najstarijih Gospinih svetišta u Hrvatskoj. Želimo se uteći Majci Božjoj. Ona je naša majka, da idemo za njom. Marija je uzor vjere, naša zagovornica“, pojasnio je don Zvonimir.

Istaknuo je da je Nin važno mjesto za povijest Crkve u Hrvatskoj i našeg naroda. Podsjetio je kako se prije 40 godina u Ninu okupilo 250 000 Hrvata iz domovine i svijeta na proslavi 1100 godina od pokrštenja Hrvata. Bilo je to sjećanje na povijesni događaj kada je 879. g. papa Ivan VIII. blagoslovio hrvatski narod, vladare i zemlju. „To je bila potvrda ulaska hrvatskog naroda u zajednicu naroda Europe. Prije 40 godina, 1979. g. u Ninu se slavila velika obljetnica vjernosti Kristu, Crkvi i Gospi. Stoga hodočastimo i u spomenu na 40. obljetnicu proslave Branimirove godine u Ninu. Nin je mjesto osobite Gospine prisutnosti po više od pet stoljeća dugom štovanju Gospe od Zečeva. To je grad od velike povijesne važnosti. Nin kao mjesto govori o vjeri svih onih koji su bili prije nas. Jer vjeru smo od nekoga primili. Vjera nije počela s nama. Primili smo je kao nasljeđe i dar, zahvaljujući generacijama koje su živjeli prije nas. Zahvalni smo što smo upoznali Isusa Krista, što smo dio Katoličke Crkve i molimo za Gospinu pomoć i zagovor. Nin je tako znakovito mjesto za identitet našeg naroda i Crkve. Hodočastili smo i u želji da idemo stopama tolikih generacija koje su živjele vjeru prije nas, koji su hodočastili u Nin i da nasljedujemo vjernost Kristu po primjeru naših hrabrih predaka koji su to potvrdili u mnogim povijesnim nedaćama i kušnjama“, rekao je don Zvonimir.

U Ninu je za mlade priređen ručak u župnoj dvorani. Hodočašće je završeno misnim slavljem koje je u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu predvodio fra Jurica Galić, župni vikar zadarske župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja. U propovijedi je fra Jurica govorio o važnosti križa. „Mi smo na hodočašću hodili za križem koji je bio na čelu naše kolone. Križ je bio putokaz na našem hodočašću. Cijeli naš život je hodočašće na kojem, međutim, često nismo spremni primiti svoj križ i nositi ga. Kad dođu patnje, bolesti i teškoće bježimo od križa, od puta Isusa Krista“, rekao je fra Jurica, potaknuvši mlade na nasljedovanje Krista u ljubavi i predanju prema Bogu i drugima.

Studentica Katarina Knežević sabrala je dojam sudionika, rekavši zašto je privlači sudjelovati u hodočašću. „U hodočašću sam kao znaku žrtve za Boga i zahvali Bogu na svemu što nam je omogućio; što smo živi, što imamo toliko dobra u životu, obitelj, prijatelje. Što možemo otići u crkvu i uopće pomoliti se Bogu. To je dar, jer u mnogim dijelovima svijeta naša braća kršćani to ne mogu činiti, progonjeni su i trpe u javnom ispovijedanju vjere zato što su kršćani. Na hodočašću se osjeti zajedništvo, ljubav koja cirkulirala kroz nas. Kilometri se uopće nisu osjetili, sve je bilo u zajedništvu i radosti“, poručila je Katarina.