U broju 280 nove enciklike nalazi se citat iz Zajedničke izjave pape Franje i patrijarha Bartolomeja I. od 25. svibnja 2014. koji glasi: „premda smo još na putu prema punom zajedništvu, već smo sada dužni zajednički svjedočiti Božju ljubav prema svim ljudima, surađujući u služenju ljudskom rodu“. „Za kršćane – istaknuo je patrijarh Bartolomej I. u intervjuu – braća nisu samo članovi Crkve, već i svi narodi. Riječ Božja preuzela je na sebe ljudsku narav i sve u sebi ujedinila. Kao što su sva ljudska bića Božja stvorenja, tako su i svi uključeni u naum spasenja… Crkva svojim životom u ovim okolnostima nudi zaokret prema onom ‘jedno je potrebno’, a to je ljubav, otvorenost prema drugome i kultura solidarnosti“.

„Potpuno se slažemo s pozivom-izazovom pape Franje“ da „napustimo ravnodušnost ili čak cinizam koji upravlja našim ekološkim, političkim, ekonomskim i društvenim životom općenito, kao neko jedinstvo gdje smo usredotočeni na same sebe i nezainteresirani za drugoga, te da sanjamo o našem svijetu kao ujedinjena ljudska obitelj, u kojoj smo svi braća bez iznimke“, rekao je u razgovoru Bartolomej I. Izrazio je pritom nadu da će „nova Papina enciklika biti izvor nadahnuća i plodnog dijaloga kroz poduzimanje odlučnih inicijativa i transverzalnih djelovanja na međukršćanskom, međureligijskom i općeljudskom planu“.

Papa Franjo potpisuje encikliku Fratelli tutti na grobu sv. Franje Asiškoga. Foto: Vatican Media

Svojim dubokim humanističkim, socijalnim i duhovnim osjećajem, primijetio je u razgovoru patrijarh, papa Franjo razaznaje i imenuje „sjene“ u suvremenom svijetu. Govorimo o „suvremenim grijesima“, čak i ako nam se sviđa naglasiti da se istočni grijeh nije dogodio u naše vrijeme i u naše doba. Nikako ne idealiziramo prošlost. Međutim, s pravom nas uznemiruje činjenica da su suvremena znanstvena i tehnička dostignuća ojačala čovjekov „hybris“. Dostignuća znanosti ne odgovaraju niti su uklonila naša temeljna egzistencijalna traganja. Konstatiramo također da znanstvena saznanja ne poniru u dubine ljudske duše. Čovjek to zna, ali ponaša se kao da to ne zna.

Na novinarevu konstataciju da „Papa u enciklici govori o postojećem jazu između malobrojnih koji posjeduju mnogo i mnogobrojnih koji posjeduju malo ili ništa“, patrijarh Bartolomej je primijetio kako „ekonomski razvoj nije smanjio jaz između bogatih i siromašnih“. „Umjesto toga, na prvo je mjesto stavio profit na štetu zaštite slabih te doprinosi pogoršanju ekoloških problema. A politika je postala sluškinja ekonomije. Ljudska prava i međunarodno pravo razrađeni su i služe u svrhe koje nisu povezane sa pravdom, slobodom i mirom. Problem izbjeglica, terorizam, nasilje države, ponižavanje ljudskog dostojanstva, moderni oblici ropstva i epidemija Covid-19 sada postavljaju politiku pred nove odgovornosti i brišu njenu pragmatičnu logiku“, rekao je carigradski ekumenski patrijarh u razgovoru za vatikanske medije.

Papa Franjo i ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. Foto Vatican Media

Ono što Crkva svojim životom u takvim okolnostima nudi jest zaokret prema onom „jedno je potrebno“, a to je ljubav, otvorenost prema drugome i kultura solidarnosti. Pred modernim arogantnim „čovjekom-bogom“ propovijedamo „Bogočovjeka“. Suočeni s ekonomicizmom, otvaramo prostor ekološkoj ekonomiji i ekonomskoj aktivnosti koja se temelji na socijalnoj pravdi. Politici „prava jačega“ suprotstavljamo načelo poštivanja neotuđivih prava građanâ i međunarodnog prava. Kao odgovor na ekološku krizu pozvani smo poštivati stvorove, pozvani smo na jednostavnost i svijest o svojoj odgovornosti predati netaknutim prirodni svijet sljedećem naraštaju. Naš je napor da se uhvatimo u koštac s tim problemima prijeko potreban, ali znamo da je onaj koji djeluje kroz nas Bog koji je prijatelj ljudi, poručio je patrijarh.

Na kraju razgovora patrijarh Bartolomej se još jednom vratio temi enciklike, a to je bratstvo. Kršćani su u prvoj Crkvi nazivali jedni druge „braćom“. To duhovno i na Krista usredotočeno bratstvo dublje je od prirodnog srodstva. Međutim, za kršćane braća nisu samo članovi Crkve, već i svi narodi. Riječ Božja preuzela je na sebe ljudsku narav i sve u sebi ujedinila. Kao što su sva ljudska bića Božja stvorenja, tako su i svi uključeni u naum spasenja. Ljubav vjernika nema granica. Naime, obuhvaća sav stvoreni svijet, to je „izgaranje srca za sva stvorenja“ (Isaac Sirin). Ljubav prema braći uvijek je nenadmašna. To nije apstraktni osjećaj suosjećanja s čovječanstvom, koji obično ignorira bližnjega. Dimenzija osobnog zajedništva i bratstva ono je po čemu se kršćanska ljubav i bratstvo razlikuju od apstraktnog humanizma, rekao je patrijarh.

Andrea Tornielli. Foto: Ured za komunikacije