Na početku predavanja profesorica Buljan Flander istaknula je kako covid-kriza utječe na sve aspekte našega života. Krizu je pospješilo njeno neočekivano dugo trajanje te neizvjesnost oko njenog prestanka. Financijska kriza, poteškoće s mentalnim zdravljem, nasilje u obitelji te već postojeće bolesti, sve je to sada dovedeno u fokus – naime, postajemo svjesni da nismo hodali kroz život sa sviješću da smo ranjivi. Covid kriza pogađa kako tjelesno, tako i mentalno zdravlje. Istaknula je kako je covid sam po sebi potencijalno traumatski događaj, odnosno, on ima obilježja traumatskog događaja poput izvanrednosti te univerzalne emocionalne reakcije. Ipak, naglasila je kako su ljudske reakcije na traumu normalne i očekivane, te da svako reagira na svoj način. 

Što se tiče stigmatizacije oboljelih od covida i osoba koje rade u zdravstvenom sustavu, ključno je razvijati i poticati empatiju, budući da kada govorimo o covidu, govorimo o gubitku, istaknuto je. Svi se suočavamo s kolektivnim gubitkom svijeta kakvog smo poznavali. Gubimo socijalne odnose, apstraktne stvari poput osjećaja sigurnosti i slobode te materijalne vrijednosti – dom i financijsku stabilnost. Ovdje dajemo mjesto tugovanju, primijetila je izlagačica te iznijela šest faza tugovanja: negiranje, ljutnja, depresija, pregovaranje, prihvaćanje te pronalaženje značenja. Sukladno tome, navela je i faze ponašanja ljudi u krizi: faza udara, faza herojstva, faza gubitka iluzija – gdje se, po njenom mišljenju, upravo nalazimo; faza ponovne gradnje i obnove te faza mudrijeg življenja. 

Karantena će psihološki utjecati na mnoge, te nam tako jedan umbrella review (sistematični prikaz meta analiza) donosi da će čak 25% osoba pokazati kriterije za zadovoljenje dijagnoze PTSP-a. Faktori otpornosti su ovdje različiti, a ukupni rizik ovisi o ranim iskustvima stresa i podrške tijekom života. Ovdje je naglasila – Svi smo u istoj oluji, ali nismo u istom brodu. Ipak, pružila je i konkretne primjere jačanja same otpornosti. Vrlo je bitno voditi računa o samome sebi, u što je uključena zdrava prehrana, vježbanje te higijena sna. Najsnažniji faktor same psihološke otpornosti su socijalni kontakti. Važno je jačati veze s drugima – to donosi psihološku dobrobit. Potiče se aktivno suočavanje, samoučinkovitost te osjećaj kontrole nad situacijom. Ne možemo imati sve pod kontrolom, ali ono što možemo jest kontrolirati brigu o sebi, empatičnost, pridržavanje mjera, izloženost informacijama te brigu o odnosima. Sama svjesnost o vlastitim osjećajima te empatija prema samome sebi dovodi do veće otpornosti, istaknula je.

Za čovjeka je bitno i ono duhovno, ukazala je prof. dr. Buljan Flander te iznijela podatak analize Google tražilice koji pokazuje da su u čak 95 zemalja ljudi pretraživali molitve više nego što je to ikad zabilježeno. Tri temeljna benefita religioznosti u covid krizi su: direktna pomoć, pružanje nade te pozitivan autoritet. Religioznost i duhovnost može ponuditi smisao i nadu i zbog toga smo mi, vjernici, pozvani javno govoriti o benefitima religioznosti, istaknula je, dodavši kako vjerske institucije trebaju vjernike poticati na odgovorno ponašanje te kako je internalizacija vjere ključna za vjernika, osobito u kriznim vremenima. Naime, što je internalizacije vjere više prisutna, sama je lječidbena moć vjere jača. 

Predavanje je profesorica zaključila ponovnom sviješću brige o samome sebi: Ne trebamo brinuti za sve, već učiniti koliko možemo. Trebamo brinuti o sebi da bi mogli brinuti o drugima.