Istina je prava novost.

U Krašiću predstavljena knjiga mons. Batelje o župniku Vranekoviću

O stotoj godišnjici rođenja krašićkog župnika Josipa Vranekovića u nedjelju 21. ožujka, u Krašiću je predstavljena knjiga prof. dr. sc. Jurja Batelje „U Gospodina polažem svoje nade“ – prilozi za životopis svećenika Josipa Vranekovića.

Predstavljanje knjige održano je u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva. Predstavljači su bili autor – postulator kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca mons. Batelja i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu Josip Šimunović. Nova knjiga donosi prinose za životopis svećenika Vranekovića koji je bio župnik krašićke župe Presvetog Trojstva u vrijeme zatočeništva bl. Alojzija Stepinca, te mu je u tomu bio suputnik i supatnik.

Na početku je krašićki župni upravitelj vlč. Ivan Vučak pozdravio umirovljene biskupe, domaće sinove, Josipa Mrzljaka, Jurja Jezerinca i Nikolu Kekića, kao i sve prisutne svećenike, redovnice, pjevače, vjernike, hodočasnike, hrvatske branitelje, predstavnike vlasti i predstavljače knjige.

Zatim je voditeljica programa Tanja Maleš okupljene u crkvi i gledatelje Laudato televizije uvela u predstavljanje. Rekla je da je autor knjizi naslov dao s razlogom. Naime, naslov prve takve knjige o vlč. Vranekoviću njegovo je mladomisničko geslo, a te je riječi čuo od bl. Stepinca možda već u sjemeništu na Šalati. O 100. godišnjici njegova rođenja knjiga je svojevrsna hvala što je bl. Stepincu bio Šimun Cirenac, ali i kroničar njegovoga tihog života i svetosti.

Knjiga na 324 stranice donosi devet poglavlja, popis svjedoka, literaturu i neobjavljene izvore iz državnih i crkvenih arhiva.

U knjizi je očito i nezaobilazno ispreplitanje života bl. Stepinca i vlč. Vranekovića te je umirovljeni biskup Ratko Perić svoj predgovor knjizi naslovio Stepinčevim riječima o krašićkom župniku: „Nikoga nemam tako srodne duše.“

Mons. Perić napisao je da je životopis pisan „mudro i s ljubavlju. Iz njega ižaruje ne samo anima candida Josipa Vranekovića nego i duša bl. Stepinca.“

Od predstavljača prigodnu riječ prvi je uputio Prof. Šimunović. Napomenuo je da je 2021. u Hrvatskoj proglašena Godinom čitanja. „Knjige su melem i utjeha, a onda i nadahnuće“ u trenutnom neizvjesnom vremenu u kojem pate sve dimenzije življenja, istaknuo je.

„Čitajući knjigu stalno su mi odzvanjale riječi koje je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić izgovorio ovdje u krašićkoj crkvi prigodom 30. obljetnice Vranekovićeve smrti“, rekao je na početku, posluživši se njegovim riječima. Kardinal Kuharić tada je rekao da mlađi više ne pamte što se događalo u Krašiću, ali „mi to znamo jer smo doživjeli i dobro je da u ovom susretu, vama dragi Krašićanci, dozovem u pamet vrijednost koju ste imali u svojoj sredini.“

Prof. Šimunović potom je predstavio sadržaj knjige. Na početku je predgovor mons. Ratka Perića u kojem je prikazano što čitatelja očekuje u knjizi, motivirajući ga na čitanje. Slijede uvodne misli koje otkrivaju autorovu motivaciju za pisanje knjige. Potom je u devet poglavlja opisan sam Vranekovićev život. Prvo poglavlje opisuje življenje od rođenja, obrazovanja, doprinosa u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, pastoralnom djelovanju, do dana u vojsci i zatvoru.

Prva asocijacija na svećenika Vranekovića, rekao je prof. Šimunović, jest da je bio krašićki župnik, što je opisano u drugom i trećem poglavlju. U sljedećim poglavljima opisuje se njegova zauzetost u katehiziranju, promicanju svećeničkih zvanja, građenju crkve i Crkve, njegova blizina narodu i odnos prema siromasima i potrebitima, obitelji, svećenicima i redovnicama. Posljednje poglavlje govori o njegovim posljednjim danima te otvara pitanje šutnje o njemu i mogućnost pokretanja postupka za njegovo proglašenje blaženim i svetim.

Knjiga potiče čitatelja da sam postane bolji, iskustvo je prof. Šimunovića koje je doživio pri čitanju knjige. „Ova knjiga ima misiju da se o svećeniku Vranekoviću prestane šutjeti“, što je, prema autoru, slučaj u hrvatskoj javnosti, o čemu svjedoči činjenica da za njega nije bilo mjesta u hrvatskoj Enciklopediji.

Stoga je knjiga zahvala župniku Vranekoviću o 100. obljetnici njegova rođenja u Godini sv. Josipa čije je ime nosio, te o 75. godišnjici nepravedne osude bl. Alojzija, zaključio je prof. Šimunović.

Na knjigu se zatim osvrnuo sam autor prof. dr. Batelja.

Na početku je rekao da je pripremajući knjigu govorio s barem dvadeset i dvoje Krašićanaca, svećenicima, nekoliko vjernika iz Pribića i Gornjega Prekrižja od kojih je nekoliko upamtilo da je vlč. Vraneković volio, prije njegova izlaganja izvedenu, pjesmu Majko zar danas ti se drijema koju je ispjevao svećenik Dragutin Birt koji je zbog poslušnosti biskupima i služenja hrvatskom narodu prošao kroz strahote logora u Staroj Gradiški, a po povratku kući zatekao prazan i zapušten dom. To iskustvo logora prošao je i vlč. Vraneković i ostali svećenici koji su „sačuvali kičmu hrvatskoga naroda“ od 1945. do 1990. godine, rekao je mons. Batelja koji se Vranekovića sjeća iz dječačkih dana.

Poticaj za pisanje knjige bila mu je i spoznaja koju je prenio jaskanski župnik Rudolf Kadlec kad je na groblju na oproštaju od Josipa Vranekovića rekao: „Prisutnošću bl. Stepinca i vlč. Vranekovića Krašić je bio svjetionik – žarište vjerskog života, a krašićki župni dvor u godinama Jožina župnikovanja škola svetaca.“

„Želio sam pisanjem ove knjige prekinuti šutnju o njemu. Naime, Vranekovićeva svećenička ljubav usavršavala se u školi Stepinčeve žrtve“, rekao je mons. Batelja.

Osvrnuvši se na njegov uzoran svećenički život ustvrdio je da je živio i kretao se „u Božjoj blizini što su osjećali svi koji su ga susretali. Sve je to bio plod njegove žive vjeru u euharistiju u koju je vjerovao, koju je slavio i blagovao na tako zoran način da su vjernici u njemu prepoznavali pravog i uzornog svećenika.“

Autor je rekao da je u knjizi detaljno opisan i progon koji je vlč. Vraneković doživio od komunista od kojih je jednom prilikom pobjegao gol jer su ga nakanili ubili.

„Njegova poruka svećenicima u odnosu na vlastitog biskupa glasi: ‚Svećenici nemojte nikada kritizirati i napadati svoje crkvene poglavare‘“, istaknuo je nadalje.

Naveo je i da knjiga opsiuje i njegov odnos prema drugim svećenicima, obitelji i bližnjima. Iz tog dijela podijelio je riječi mons. Jezerinca: Župnik Vraneković poticao je vjernike na molitvu i molitva je oživjela u mnogim obiteljima. Potaknuti župnika Vranekovića u našoj se obitelji svakog dana redovito molilo. Mama bi po njegovom savjetu na kraju naše zajedničke molitve znala nadodati još jedan Očenaš za neprijatelje vjere.“

„Želio bih da svima vama bude na radost ova knjiga i da ona bude na ponos svakom hrvatskom katoliku i vjerniku, osobito pak nama svećenicima koji možemo u vlč. Vranekoviću doista imati uzor u nasljedovanju Krista Gospodina“, rekao je na kraju autor te je zaključio da „blizina Vranekovića u blizini Stepinčevoj otkriva blizinu Isusovoga srca koje zavrjeđuje biti škola i svećeničke i vjerničke ljubavi“.

Izdavač knjige je župa Krašić te se može nabaviti u župnom uredu.

Program je pjesmom pratio župni zbor te muški vokalni sastav Borsa iz Draganića pod ravnanjem vlč. Ivana Bingule.

Nakon predstavljanja knjige, u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak predslavio je misu zahvalnicu za dar života župnika Vranekovića.