Sudjelovali su prof. dr. sc. Niko Zurak koji je govorio o „Prizivu savjesti u edukaciji zdravstvenih djelatnika“; umirovljeni zagrebački pomoćni biskup dr. Valentin Pozaić s temom „Ćudoređe u ljekarništvu i priziv savjesti“ te Marija Šaler, mag. pharm., koja je govorila o „Prizivu savjesti u ljekarništvu: jučer, danas, sutra. Webinar, organiziran preko društvenih mreža Zoom i YouTube, moderirali su Andrea Koščec, mag. pharm., i doc. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med.

U pozdravu predsjednik HKLD-a dr. Čivljak najavio je temu, istaknuvši važnost priziva savjesti kod zdravstvenih djelatnika, koje se kod nas često osporava, a jedno je od temeljnih ljudskih prava, osvrnuvši se i na pravne temelje priziva savjesti u svijetu i kod nas, dok je magistra Koščec predstavila predavače, doajene HKLD-a u ovoj godini kada društvo slavi 30. obljetnicu djelovanja.

Dr. Zurak osvrnuo se na institut priziva savjesti, posebno njegovu primjenu u praksi zdravstvenih djelatnika. Kao dekan Medicinskoga fakulteta osvrnuo se na potrebu definiranja priziva savjesti i njegova ukorjenjivanja u studenata ne samo Medicinskoga fakulteta već i drugih fakulteta zdravstvene struke. Upozorio je na često zanemarenu činjenicu da je izvorište instituta priziva savjesti Hipokratova zakletva i Hipokratova medicinska etika koja je istovjetna s etikom života kako ju tumači Papinska akademija za život. Hipokratova zakletva nastala prije 2500 godina, prvi je kodeks liječničke etike u kojem se prvi puta utemeljuje liječništvo kao profesija s određenim etičkim obvezama liječnika prema osobi kojoj se pomaže kao pacijentu. Ženevska liječnička prisega, suvremena je inačica Hipokratove zakletve, a prihvaćena je 1948. godine na II. skupštini Svjetskog liječničkog udruženja (World Medical Association – WMA) u Ženevi u Švicarskoj. WMA se tada odlučuje za drugačiju inačicu tradicionalnih medicinskih zakletvi i tako nastaje prisega usmjerena i humanitarnim ciljevima medicine. Ona je i jedna od rijetkih koja izričito navodi da se prema svim ljudima treba jednako postupati bez obzira na njihovu rasnu, vjersku, socijalnu ili političku pripadnost, te spolnu orijentaciju. Dopunjavana je i revidirana u više navrata, kao 1968. godine, 1983, 1994, 2006. te posljednji put krajem 2017. godine prihvaćanjem na generalnoj skupštini WMA (Chicago, SAD).

Na početku je dr. Zurak definirao pojmove priziva i savjesti, osvrnuvši se i na njihovu povijest, posebno istaknuvši definiciju Aurelija Augustina – savjest je unutarnji svjedok Božjeg prisustva u čovjeku. Premda imamo pravo priziva savjesti koji jamče zakoni, dr. Zurak upozorio je na vladajući etički relativizam te neizvjesnost budućnosti te istaknuo potrebu da se ono što je Hipokrat dao medicinskoj struci proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom.

Biskup Pozaić govorio je o savjesti i prizivu savjesti na razini struke i na osobnoj razini, polazeći od osobnog dostojanstva i temeljnih prava iz kojih proizlazi i pravo na priziv savjesti magistara farmacije. Kao i svaka druga znanost, i ljekarništvo ima svoj smisao i vrijednost samo u mjeri u kojoj uspijeva služiti boljitku ljudskog života. Kako su na području ljekarništva u pitanju najviše osobne i društvene vrednote – istina, ljudski život, sloboda i dostojanstvo čovjeka – svijest odgovornosti i solidarnosti, to je svako ljudsko djelovanje na tom području izrazito etičko-moralnih dimenzija, istaknuo je biskup. Spomenuo je kako i upozorenje na uputi o lijeku “upitajte svoga liječnika ili ljekarnika” govori o značenju i važnosti tih stručnjaka.

I današnje stanje pandemije covida 19 upućuje nove zahtjeve ljekarništvu i suvremenoj medicini za pronalaženje novih djelotvornih rješenja. Farmaceutska industrija ostala je najprivlačnija za ulaganje, jedna je od najunosnijih u svijetu, i moglo bi se steći dojam da se zdravstvena politika većinom zanima za novac, rekao je biskup i podsjetio na naše dugove u milijardama u zdravstvu. Da bi industrija lijekova opstala mora se služiti sredstvima i metodom tržišta. Ali, da bi bila i opstala kao industrija zdravstvenoga umijeća u prvom redu mora biti usmjerena boljitku ljudskoga života i zdravlja, boljih tjelesno-duševnih uvjeta za ljudski život i rad, upozorio je biskup Pozaić.

Svaki napredak treba ljudski život na zemlji činiti uistinu više ljudskim, da ide u korak s duhovnim i moralnim napretkom čovjeka. Svaki je lijek u nekom smislu eksperiment. Da bi ciljana istraživanja uistinu bila etički i moralno prihvatljiva moraju biti u skladu sa strogim zahtjevima znanstvenih postupaka, očuvanja i poboljšanja ljudskog okoliša i prvenstveno sa zahtjevima koji proizlaze iz naravi i dostojanstva nepovredivosti ljudske osobe, istaknuo je biskup.

Postavlja se pitanje izvode li se pokusi na čovjeku ili s čovjekom, kada on postaje predmet nedopustivoga manipuliranja. Neosporno je da je čovjek kao osoba vrijednosna mjera svega što postoji na zemlji i svake znanosti, vrijednosno nadilazi sva znanstvena dostignuća, poručio je biskup, pitom spomenuvši eksperimentiranje s ljudskim zamecima koje je sv. papa Ivan Pavao II. najoštrije osudio.

Prva i temeljna vrednota je ljudska osoba i predstavlja se kao nepovrediva norma. Čovjek je jedinstveno tjelesno i duhovno biće. Pacijent može preuzeti dio rizika da bi pridonio napretku medicine. No, na snazi je uvijek pravilo da je društvo radi čovjeka a ne čovjek radi društva, upozorio je mons. Pozaić.

Kod bolesnoga čovjeka prvo je pitanje on sam i farmaceut ne može djelovati mehanički i automatski već treba dati dužnu pozornost i propisanom lijeku i samom pacijentu. Uloga ljekarnika za bolesnika postaje sigurnost da je dobio ispravno prilagođeni lijek za svoju bolest. Ideal za kojim farmaceut mora težiti je služenje integritetu i dobrobiti osobe. Čovjek je jedinstveno biće s jedinstvenom odlikom koja se naziva savjest. Čovjek ima u srcu zakon što mu ga je Bog upisao, pokoravanje tome zakonu jest čovjekovo jedinstveno dostojanstvo.

Ljekarnik nije neki „lijekomat“ koji na određeni pritisak izdaje zatraženu robu. Naprotiv, da bi ostao vjeran svome pozivu, ljekarnik mora djelovati savjesno, tj. u skladu sa svojim strukovnim etosom, koji se temelji na Hipokratu, Dekalogu i Evanđelju. Očito je da, poput ostalih zdravstvenih djelatnika, ljekarnik ne može djelovati protiv svoje savjesti, istaknuo je biskup Pozaić.

Svako društvo koje želi biti demokratsko i humano poštovat će ne samo fizički nego i moralni integritet svojih članova. U pluralističkom društvu mogući su sukobi zahtjeva klijenta i savjesti apotekara. Osnovno je načelo – farmaceut u klijentu treba gledati brata i prijatelja, a isto tako pacijent u farmaceutu – zacijelo se ne gazi dostojanstvo, ne vrijeđa se osoba, ne krše se prava brata i prijatelja, zaključio je biskup Pozaić.

Iz svoga dugogodišnjeg iskustva u ljekarništvu, aktivnog 40-godišnjeg djelovanja u Kursilju, kao i 30-godišnjega djelovanja u HKLD-u, magistra Šaler osvrnula se na ljekarništvo kakvo je bilo nekada, kako ga vidi danas, a kako misli da će se ljekarništvo razvijati u budućnosti. Istaknula je priziv savjesti u ljekarništvu i nužnost da se održi pravo ljekarnika na priziv. Posebno je važna dobro odgojena savjest, ispravna duhovna savjest. Za pravilan način da ljekarnik pomogne čovjeku bitno je ne da se samo stručno uzdiže nego i da se pridržava svih propisa koji su ispravni, i zato je potrebno izgrađivati i duhovnu i duševnu stranu čovjeka, rekla je predavačica.

Istaknula je “da kao ljekarnici prvo trebamo raditi na svojoj savjesti”, dobro oblikovana ljekarnička savjest razmatra svoje postupke i otvorena je prema bolesniku; ali važno je i stalno izgrađivati stručnost, “jer velika je pogreška propust i grijeh prema osobi s kojom smo razgovarali” ako to ne činimo. Kodeks ljekarničke prakse danas obvezuje ljekarnike da rade po propisima ali i dopušta priziv savjesti, istaknula je magistra Šaler, te izrazila nadu i uvjerenje da nas čeka bolja budućnost, “jer Bog ima zadnju riječ”.

O predavačima:

Prof. dr. sc. Niko Zurak, dr. med., specijalist neuropsihijatrije i umirovljeni profesor neurologije, usavršavao se u Rimu i Londonu, počasni je član Poljske medicinske akademije, član Royal Society u Londonu, a od 2005. do 2015. bio je i dopisni član Papinske akademije za život. Odlikovan je Redom Ruđera Boškovića i Redom kneza Domagoja kao i zlatnom medaljom Alberta Schweitzera Poljske medicinske akademije. Kao dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine je u nastavu uveo kolegij Medicinska etika, a koautor je i prvog udžbenika iz medicinske etike na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Aktivan je član HKLD-a od osnutka Društva i autor brojnih članaka i izdanja HKLD-a, a održao je niz predavanja iz medicinske etike u brojnim podružnicama HKLD-a.

Umirovljeni zagrebački pomoćni biskup dr. Valentin Pozaić, redoviti profesor moralne teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove i kršćanske etike, bioetike na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, u miru. Jedan je od osnivača HKLD-a i njegov prvi duhovnik, a dugi niz godina bio je duhovni asistent i Europske federacije katoličkih liječničkih društava (FEAMC). Izdao je niz knjiga i članaka iz područja medicinske etike.

Marija Šaler, 91-godišnja umirovljena magistra farmacije, majka šestero djece, uz dugogodišnju profesionalnu karijeru u ljekarništvu bila je veoma aktivna i angažirana vjernica: suosnivačica HKLD-a, jedna od osnivačica ljekarne Caritas – Diakonia te istaknuta članica Hrvatskoga farmaceutskog društva (HFD).