Kao predsjednik Vijeća za posvećeni život HBK srdačno pozdravljam sve nazočne nadbiskupe i biskupe, više poglavare i poglavarice na ovom godišnjem susretu biskupa i viših redovničkih poglavara i poglavarica Crkve u Hrvatskoj. Ovi susreti nisu i ne smiju biti samo formalnost, nego mjesto na kojem zajednički molimo i tražimo odgovore na mnoga važna pitanja za život naše Crkve i njezina djelovanja u našem narodu.

U Godini sv. Josipa htjeli smo organizirati ovaj susret u ovom Nacionalnom svetištu sv. Josipa i učiniti ga više molitvenim. Proseći sv. Josipa kao zaštitnika Crkve i našeg naroda da nastavi pratiti svojim zagovorom narod i Crkvu, da uvijek ostanemo vjerni Kristu i nikad se ne udaljimo od evanđeoskih vrijednosti.

Papa Franjo u svom pismu Patris Corde napisanom u prigodi Godine sv. Josipa stavlja naglasak na Josipovu poslušnost Bogu i njegovu ljubav prema povjerenoj mu obitelji te njegovu hrabrost kojom kao glava obitelji odvažno predvodi obitelj kroz teška životna iskušenja pred kojima nikad nije očajavao, nego se s njima suočavao s velikim pouzdanjem u Boga.

To je konkretna poruka za sve nas i nama je Bog povjerio obitelji vjernika i redovničkih zajednica sa željom da te obitelji predvodimo u vjernosti Bogu za dobro njegova Mističnog Tijela. Traži od nas da budemo više proroci nego službenici da budemo više svjedoci nego nadređeni. To je područje naše velike odgovornosti u ozračju nemalih kušnji koje nameće naše vrijeme. Znamo dobro kako se danas u Europi kršćanski život sve više vjernički i duhovno razvodnjava. Broj vjernika se sve više smanjuje, a broj duhovnih zvanja drastično opada. Toga nije pošteđena ni naša Domovina. Ne možemo ne postaviti pitanje koje nas se itekako tiče: „Je li danas više u krizi vjera naroda ili vjera redovništva i klera?”

Svima nam je poznato koliko je štete nanijela Crkvi nevjernost onih koji su od Boga pozvani da joj budu pastiri. Koliko je to proizvelo razočaranja kod vjernika i dalo povoda nevjernicima da Crkvu blate i prikazuju štetnom za društvo.

Papa u svojim porukama poziva najodgovornije u Crkvi da idu ususret tom svijetu − da mu budemo svjetlo i sol, da mu se ponude evanđeoske vrijednosti koje mu fale, zbog čega trpi, a da toga nije niti svjestan. U jednom nagovoru talijanskim biskupima papa Franjo kaže ovako: Promičite redovnički život u svojim biskupijama ako jučer njihov identitet usko vezan uz djela danas je redovnički život dragocjena zaliha za budućnost pod uvjetom da se pokazuje kao vidljiv znak koji će biti poticaj svima da žive po evanđelju.

To je poziv redovništvu, ali i svima nama da budemo vidljiv znak koji će biti drugima poticaj. Ivan Pavao II. u pobudnici Novo Millennio Ineunte stavio je naglasak na duhovnost bez koje nema autentičnog svjedočenja i plodnoga pastoralnog djelovanja. Duhovnost se više ne gleda u terminima stupnjeva vlastite savršenosti nego u sadržajima koji se pružaju drugima. Ljudi žele duhovnost koja ima tijelo, koja se utjelovila u ambijent kakav jest, ali je u njemu svjetiljka koja daje svjetlo i toplinu. Ljudi žele duhovnost koja ima miris ljubavi i dobrote. U tom smislu Papa govori o pastirima koji trebaju imati miris ovaca zbog blizine ljudima.

Neka nam svima pomogne zagovor sv. Josipa da mi kojima je Bog povjerio velike odgovornosti nikad ne razočaramo Boga u njegovu povjerenju.