Misu je predslavio umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, a propovijedao je umirovljeni vojni ordinarij Juraj Jezerinac. Suslavili su umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan i umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, glavni postulator Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja te tridesetak svećenika, a sudjelovao je brojni Božji narod.

Mons. Jezerinac je, citiravši bl. Alojzija Stepinca i sv. Alfonza Mariju Liguorija, na početku homilije istaknuo da se Blaženu Djevicu Mariju s pravom imenuje Kraljicom. „Naš odnos s Marijom je kristovski. Mi kroz njega razumijemo i nju, prihvaćamo nju, častimo nju i dajemo joj naslove ukoliko ona po njemu sudjeluje u njegovoj ljudskoj i božanskoj stvarnosti. Zato je i briga prvih navjestitelja, kao što su evanđelisti, bila skrenuti pozornost mlade Crkve na stvarnost osobe Isusa Krista i čuvati cjelovitost njegove ljudske i božanske istine“, dodao je.

Povezavši tu istinu s naviještenim Evanđeljem, rekao je da sv. Marko Evanđeljem čini sve da mladoj Crkvi „pomogne razumjeti istinu o Isusu Kristu, Sinu Marijinu i Sinu Božjemu“. U tom smislu, ukazao je na Isusovu postojanost u naviještanju evanđelja unatoč odbacivanjima koje je doživio.

„Isus odgaja svoje učenike za te i slične situacije te im savjetuje da, ukoliko ih ljudi ne prime – to jest ne povjeruju, neka iziđu van iz tih kuća i otresu prah sa svojih nogu njima za svjedočanstvo (Mk 6,11). Kao da želi reći: ostavljamo vam trag da smo bili, da smo vam navijestili, da ste mogli prihvatiti. Prisjetite se našega boravka među vama, jer on nije nevažan. Istovremeno, njihov navještaj mora biti samo ponuda, gola istina Isusa Sina Božjega, bez ikakvih primjesa nasilja ili laskanja. U konačnici: vjera je dar. Nema evanđelja na silu. Ono se radosno prihvaća ili odbija. Ovisi o čovjeku hoće li prihvatiti Riječ Božju ili neće. Hoće li joj povjerovati i ukazati joj svoje povjerenje, ili će se okrenuti k sebi i svojoj samodostatnosti. Bog sve prepušta čovjekovoj slobodnoj volji. Ukoliko ga čovjek odbije, snosit će posljedice vlastitog stava“, kazao je biskup Jezerinac. Dodao je da su djela prvih navjestitelja očitovala da je na svijet došlo kraljevstvo Božje.

„Povjerovati evanđelju početak je čovjekove novosti i vremena u kojemu živi kao i društva koje gradi i stvara. To je ustvari i sadržaj obraćenja na koje Isus poziva. Crkva je uvijek čvrsto stajala uz te jedincate novosti u svijetu, novosti evanđelja“, ustvrdio je, osvrnuvši se potom na stanje u današnjoj Europi.

Naglasio je da je Europa, kao i Hrvatska, nezamisliva bez kršćanskih korijena. Toga su bili svjesni i osnivači Europske unije te su na njezinu zastavu ugradili dvanaest zvijezda – simbol Blažene Djevice Marije. „Isus je, umirući na križu, predao svoju majku učeniku Ivanu, a time i cijeloj Crkvi. … Uzeti Isusovu majku za svoju majku i predati se njezinoj pedagogiji Isusove braće i sestara – dar je i zahtjevan zadatak“, poručio je mons. Jezerinac, podsjetivši na stoljetnu povezanost hrvatskoga naroda s Isusovom Majkom.

Još jednom citiravši bl. Alojzija Stepinca, posvijestio je da je Marija Kraljica mira. Za posjedovanje mira Božjega ključno je moliti i slaviti sakramente, istaknuo je. „Mi kao vjernici znamo da se ljudska povijest, povijest mira i rata, tolerancije i prezira, ljubavi i mržnje, mira i nemira, radosti i sreće, odvija u ljudskom srcu. Kakvo je srce takav je i čovjek. Stoga je veoma važno svakodnevno se pitati što se to događa u našem srcu i savjesti? Stoga je veoma potreban ‚odgoj savjesti‘. … Do mira se dolazi otvaranjem srca i pameti vrijednostima života i zaštitom ljudskog bića, a ne predlaganjem zakona koji omogućuju prolijevanje nevine krvi, posebno dječje, kao što smo imali prilike nedavno čuti“, upozorio je propovjednik.

Na kraju homilije podsjetio je na riječi bl. Alojzija: „Kad bi se svake večeri molila zajednička molitva Bogu i majci Božjoj, možete biti sigurni da bi brzo zavladao mir Božji u svakoj obitelji, bila ona mala ili velika. Marija, majka Isusova, bila je onaj čudesni vez, koji je sva srca, makar kako oprečna karaktera, slijevao u jednu skladnu, svetu cjelinu.“ „Da bi se Bog mogao približiti čovjeku dolazi mu sa srcem svoje majke. Vi svi znate što znači dobra i plemenita majka. Plemenit čovjek nikada ne zaboravlja svoju majku, njezinu ljubav i brige. Eto, takva plemenita majka je majka našega Spasitelja Isusa Krista. To je Marija. Zato joj je Bog namijenio tu službu da nam daruje Spasitelja i po njemu mir, koji ozdravlja svijet i otvara ruke za djela mira“, zaključio je biskup Jezerinac.

U kapelu, koju je prije 25 godina blagoslovio blagopokojni zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, položene su moći bl. Augustina Kažotića, bl. Alojzija Stepinca i bl. Miroslava Bulešića. Moći bl. Augustina Kažotića darovao je biskup Lucere–Troije Giuseppe Giuliano, a bl. Miroslava Bulešića vicepostulator u kauzi za njegovu kanonizaciju preč. Ilija Jakovljević.

Tom prigodom mons. Milovan ponovio je riječi kardinala Kuharića iz 1997. godine, kojima je, kako je rekao, na najljepši način povezao dvojicu hrvatskih blaženika – mučenika komunizma: „Kada sam sada malo čitao životopis sluge božjega Miroslava Bulešića, u njegovim nekim izjavama, tvrdnjama, ispovijestima vjere vjernosti, osjećao sam: pa to je isti duh tog mladog svećenika kojim je disao, vjerovao i živio sluga Božji Alojzije Stepinac.“

Potom je umirovljeni porečki i pulski biskup naveo tri događaja koja izravno povezuju blaženike Bulešića i Stepinca. Prvi kontakt bio je 1939. godine kada je biskup poslao bogoslova Bulešića u Rim na studij. On se ondje zatekao u financijskim poteškoćama zbog troškova smještaja i studija pa mu je posredstvom isusovca Stjepana Sakača nadbiskup Stepinac poslao financijsku pomoć.

U kolovozu 1946. blaženici su se i osobno susreli. Na kraju tečaja boljeg upoznavanja hrvatskog jezika i kulture za 22 bogoslova i 10 mladih svećenika održanog u Pazinskom kolegiju, organiziran je izlet u Zagreb. Među polaznicima je bio i bl. Miroslav. Između ostaloga, primio ih je i nadbiskup Stepinac, pritom izrazivši radost što je Istra ušla u sastav Hrvatske. Na Bulešićevu molbu, nadbiskup je njega i još dvojicu svećenika primio u posebnu audijenciju. Bulešić je tom prilikom zahvalio Stepincu za prethodnu financijsku pomoć te ujedno izložio trenutni položaj Crkve u Istri.

Treći događaj koji povezuje tu dvojicu blaženika dogodio se 16. kolovoza 1953. Kardinal Stepinac iz kućnog pritvora u Krašiću poslao je Bulešićevom prijatelu i zagovorniku mons. Ivanu Paviću pismo u kojem piše o ubijenom Bulešiću: „Sa velikom boli saznao sam nakon svog dolaska iz tamnice, da je ubijen vlč. g. Bulešić, taj dobri i idealni mladi svećenik. To umorstvo neće donijeti blagoslova ubojicama niti onima, po čijim su direktivama izvršili to gadno umorstvo. Žao mi je da je jedan dobar radnik manje na njivi Gospodnjoj u dragoj Istri. Uz pozdrav i sveti blagoslov – Alojzije, nadbiskup“, naveo je biskup Milovan.

Tijekom slavlja mise, postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, sluge Božjega Josipa Langa i sluge Božjega Franje Kuharića – mons. Batelja spomenuo se 30 godina obnašanja te odgovorne službe. Zahvalio je svima koji su materijalno i duhovno pomagali kauzu, a to čine i danas. Želio je ohrabriti sve da ne klonu u beznađe nego da imaju puno pouzdanje u Svetoga Oca i u asistenciju Boga Duha Svetoga koji neće dopustiti da Božje djelo propadne. Pozdravio je i nazočne svjedoke čuda koje se dogodilo po zagovoru bl. Alojzija Stepinca, koje je odrednica za njegovo proglašenje svetim.

Na proštenju su se okupili članovi obitelji i roda Batelja koji su rodom iz tog kraja. Pjevanje su predvodili KUD Sveta Jana, HPKD Bosiljak iz Čučerja i KUD Lipa iz Slavetića te puhački orkestar iz Gornje Stubice.