Proslava je bila znaku 15. obljetnice (2006.–2021.) posvete crkve Bezgrješne Djevice Marije i samostana te 50. obljetnice  (1971.-2021.) „Karinskog slučaja 1971.“.

Svečano misno slavlje u punom dvorištu samostana predvodio je mr. sc. fra Ivan Režić, magistar bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, koji je na početku pred slikom Čudotvorne Gospe od Anđela svečano postavljenoj ispred oltara predmolio Gospine litanije i posvetnu molitvu.

Prisjećanje na tragediju 2. kolovoza 1971. za hodočašća Majci Božjoj Gospi od Anđela u Karin

U koncelebraciji i u sakramentu ispovijedi sudjelovalo je petnaest biskupijskih i redovničkih svećenika. Sve je na početku pozdravio gvardijan i karinski župnik fra Petar Klarić, koji je podsjetio kako je kroničar pok. fra Leonardo Buljan u samostansku kroniku 2. kolovoza 1971. zapisao kako je tad bio ponedjeljak te da je dosta svijeta hodočastilo Majci Božjoj Gospi od Anđela u Karin iz Ravnih kotara, Bukovice i šire, a tadašnji magistar bogoslova pok. fra Celestin Belamarić je predvodio misno slavlje.

U koncelebraciji je bilo oko petnaest svećenika i mnoštvo naroda. Sve je bilo mirno do 13.30 kada je nastao metež u blizini samostana kod mosta kada su naši mladići iz Pridrage, Kruševa i ostalih naših sela pjevali hrvatske domoljubne pjesme, a tadašnja je milicija uzela palice i rastjerala to silno mnoštvo. Mnogi su tada bili pretučeni, a Branko Perica iz Ribnice u župi Kruševo je tako jako bio pretučen da je kasnije preminuo od rana. O tom događaju mogu svjedočiti i živi svjedoci koji su među nama na ovom misnom slavlju, kazao je fra Petar.

Kroničar fra Leonardo dalje piše da su franjevci, kad su čuli što se događa, izašli vani iz samostana i pobunili se protiv milicije prosvjedujući zašto tuku nevini hrvatski narod koji se okupio na proslavu Gospe od Anđela. Tada je uhićen i fra Milan Ujević koji je odveden u Benkovac, kao i drugi naši mladići, a koji je zajedno s njima bio osuđen na montiranom procesu.

Dan zahvale Gospodinu i Gospi za sva dobročinstva kroz stoljeća

To je taj tragični, Karinski slučaj koji se dogodio na današnji dan prije točno 50 godina, podsjetio je fra Petar, dodavši kako se danas slavi i 15. obljetnica posvete samostanske crkve Bezgrješne Djevice Marije i blagoslova samostana.

“Neka današnji dan bude dan zahvale Gospodinu i Gospi za sva dobročinstva koja smo doživjeli kroz stoljeća. Ovdje se stoljećima slavlja Gospa od Anđela. Ovdje su dolazili brojni naši djedovi i pradjedovi, ovdje su se činili mnogi zavjeti. Bog je uslišao mnoge naše molitve i zavjete, a u ovoj prigodi pozdravljam najstariju našu hodočasnicu Gospi od Anđela u Karinu Peku Zelić iz Popovića kod Karina, koja je zakoračila u 101. godinu”, kazao je fra Petar Klarić.

U misnom slavlju sudjelovala je u narodnoj nošnji, a pozdravljena je gromkim pljeskom. I ona je živi je svjedok, kao i mnogi drugi događaja u Karinu iz 1971. Ujedno je fra Petar pozdravio predstavnike Hrvatske vojske i policije, gradonačelnika Benkovca Tomislava Bulića i dogradonačelnika Obrovca Slobodana Jurjevića te sve hodočasnike pristigle iz bliza i izdaleka.

Franjevački blagdan 

U nadahnutoj prigodnoj riječi mr. sc. fra Ivan Režić istaknuo je kako smo se danas sastali da bismo proslavili franjevački blagdan Gospe od Anđela, kada je sv. Franjo pobožan prema Blaženoj Djevici Mariji isprosio od Gospodina ono isto što je on iskusio da mu je oprošteno, a to je da će ići u raj, da mu je Gospodin otpustio sve njegove grijehe iz prošlosti, iz mladosti, a bilo ih je.

“Tada je u mističnom doživljaju zamolio od Gospodina preko Gospe koja je bila okružena anđelima da isprosi tu milost svakom grešniku koji se iskreno pokaje, ispovijedi, pričesti i izmoli molitvu na nakanu Svetoga Oca, kako bi svatko takav raskajan nakon smrti otišao u raj. To je Porcijunkulski oprost po kojemu do dana današnjega po zagovoru sv. Franja Asiškog dobivamo milost oproštenja vremenitih kazni za naše grijehe”.

Bog želi biti utjelovljen u našem životu, u našim riječima i djelima

“Kao što je porcijunkula komadić zemlje na kojemu se utjelovilo franjevaštvo i donijelo mnogo rodova u povijesti Crkve, tako je i srce svakoga od nas komadić zemlje na kojemu izrastaju prolodovi onoga što se na njemu sije. A u srcu svakoga od nas Bog želi biti utjelovljen u našem životu, u našim riječima i djelima, On se želi utjeloviti u našim međuljudskim odnosima, On želi da za njega svjedočimo. Danas kad slavimo Gospu od Anđela, Majku lijepe ljubavi, valja se upitati što to raste na tom komadiću našeg srca”.

“Dopuštamo li da na našem srcu raste trnje oholosti, nesloge, sijanja nepravde, trulih kompromisa, zavisti? Dopuštamo li da u našem srcu raste porok teške ovisnosti i da tako zarobljeni i druge oko sebe zabrobljavamo i zatvaramo u nevidljive zatvore, a da toga zapravo i nismo svjesni? Koliki ljudi od sebe prave žrtve, a nisu žrtve već su češće krivci obiteljskih svađa, seoskih svađa, svađa na poslu, bilo gdje se nalaze. Nisu svjesni koliko oni druge ljude opterećuju. Imamo li hrabrosti zagledati se u svoja srca i priznati pred Bogom? Imamo li hrabrosti zagledati se i u naše nacionalno biće? Imamo li hrabrosti priznati da pravo preporođenje na osobnoj i zajedničkoj razini počinje od osobne zauzetosti. U našem životu smo prije svega pozvani biti ljudi – čovjekoljubivi”.

“Potom u središtu svoga života imati Boga, a onda će sve stvari doći na svoje mjesto – to se zove bogoljublje. I ono što je jako bitno i bez čega ovo dvoje nije vidljivo – a to je imati ljubavi prema svom domu, domu svoga srca, domu svoje obitelji i domu svoje domovine. Imati ljubavi prema svojoj domovini krepost je koja se zove domoljublje. Domoljublje se najbolje svjedoči u teškim vremenima, a jedni od tih u tim teškim vremenima Hrvatskoga proljeća 70-ih godina prošloga stoljeća bili su neustrašivi franjevci i ovoga samostana Svete Marije ovdje u Karinu, a posebno hrvatski pjesnik, domoljub, student, uznik Branko Perica koji je žrtva toga progona Hrvata u ovim krajevima, koji je od posljedica premlaćivanja preminuo po izlasku iz zatvora”.

Nikad ne smijemo dopustiti da nas iznutra nagriza tumor nesloge, zavisti, podjela

“O svemu tome imamo očevice, a te slike ostaju duboko utisnute u pamćenje i svijest. Te slike ne smijemo zaboravljati. Ovdje nismo došli kao kršćani, kao katolici da bismo odavde poslali nekakvu poruku, ne daj Bože osvete, jer želimo biti Kristovi učenici, a On kaže kako će ljubav prema svojim neprijateljima i molitva za njih svjedočiti da smo njegovi učenici. Bez obzira što je ovaj samostan dva puta srušen, on je ponovno izgrađen i to još ljepši nego što je bio prije. To je mogla samo ljubav, požrtvovnost i žrtva koja je pala na plodno tlo. Ali to je žrtva koja nas i dalje odavde obvezuje da je ovaj ponosni čovjek Ravnih kotara i Bukovice, ovaj tvrdi kamen sivac, ovaj plemeniti čovjek očuvao tu snagu – čovjekoljublje, bogoljublje i domoljublje. To je čovjek koji i danas ima što poručiti”.

“Nikad ne smijemo dopustiti da nas iznutra nagriza tumor nesloge, zavisti, podjela. Ne dopustimo drugima da nas zavađaju, da sipaju otrov smutnje oni koji nas žele na svaki način smućivati iznutra. Znamo da imaju i medije u rukama, to moćno oružje, ali se ne smijemo dati. Naši velikani duha nas obvezuju da budemo vitezovi duha, ali i da se samokritično upitamo na ovom mjestu, imamo li pravo krizirati drugoga dok god sami nismo kadri ozbiljno poraditi na sebi, na svom srcu, na svojim riječima i djelima, na svojim međuljudskim odnosima”, istaknuo je propovjednik.

“Ako ulažemo trud na osobnom planu i kao narod da naša domovina po nama bude bolja, da naš hrvatski narod po nama bude čovječniji i bogoljubniji, onda ćemo sigurno, ako ne mi, onda sigurno naši naraštaji uživati plodove našeg nastojanja. Budimo otvoreni životu – mlade obitelji nemojte se bojati života. Život je prekrasan i životu treba dati priliku. Nek nam po Gospinu zagovoru Gospodin udijeli vitezove duha koji će nas povesti u sretniju i bolju budućnosti. Neka nam usliši molitve i neka nas povede na osobnom planu na putu svetosti do ostvarenog i mirnog srca, a to želim i sebi i svima vama”, zaključio je na kraju propovijedi mr. sc. fra Ivan Režić.

Procesija nakon mise

Na kraju misnog slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao karinski župni zbor pod vodstvom Ksenije Mutić, zahvalnu riječ svima koji su pomogli pri organizaciji slavlja, poglavito Hrvatskoj vojsci i policiji, uputio je gvardijan i karinski župnik fra Petar Klarić. Potom je Peki Zelić darovao Gospinu sliku za njezin skoro sto i prvi rođendan.

Nakon misnog slavlja išlo se u procesiji do ispred samostana sa slikom Čudotvorne Gospe od Anđela. Nakon procesije Gospina je slika vraćena u crkvu gdje su vjernici imali prigodu za svoje zavjete. Misno slavlje u popodnevnim satima je predvodio don Tomislav Baričević, župnik Pridrage, jer je najveći broj nastradalih u „Karinskom slučaju 1971.“ bio upravo iz tog mjesta.

Svečanoj je proslavi prethodila trodnevnica. U petak 30. srpnja misu je predvodio don Petar Ćorluka, župnik Vladislavaca, u subotu 31. srpnja don Tihomir Vulin, župnik Posedarja, a u nedjelju 1. kolovoza fra Ivan Šimunac, župnik Gračaca, Lovinca i Svetog Roka.