Knjigu su uz urednika akademika Kuzmu Kovačića predstavili dr. sc. Dragica Hammer-Tomić te akademici Nenad Cambi i Radoslav Tomić. Knjigu su sa španjolskog preveli Marta Tomić i Matija Janeš.

Akademik Tomić obrazložio je kako je knjiga nastala te da je prevedena prvi put na hrvatski jezik. „Na ideju se došlo, kada je 2017. godine postavljen Kupareov spomenik u Čileu, na Papinskom katoličkom sveučilištu u Santiagu, mjestu u kojemu je živio i djelovao dva desetljeća i gdje je ostavio veliki trag. Na prijedlog da se napravi bista odazvao se kipar Kuzma Kovačić koji je inače u Rajmundovoj poeziji pronalazio nadahnuća za svoja umjetnička djela i utočišta za svoja vlastita razmišljanja i poglede na umjetnost…“

Dragica Hammer-Tomić je u svom izlaganju naglasila da je „cijeli Kupareo ponikao i stasao okružen toplinom Hvara, ljupkošću njegova krajobraza i očaravajućom je ljepotom mora. Kupareo umjetnik, zaljubljenik u umjetnost, katolički svećenik, dominikanac i Kupareo osoba, kako ga u istini svega navedenog možemo lijepo doživjeti na ovoj portretnoj bisti, djelu kipara Kuzme Kovačića, poziva nas na sebi svojstven, ali tihi i ustrajni način da kročimo smjerom Tome Akvinskog i njegovog velikog prethodnika sv. Augustina, jer ona poznata rečenica najbolje ocrtava taj smjer, a ona glasi: ‚Za sebe si nas Gospodine stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.‘ U današnjim okolnostima najveća vrijednost knjige koju večeras predstavljamo, osim ove primarno edukativne komponente zacijelo se krije u ovom pozivu koji nama danas može zvučati ujedno kao i upozorenje“, zaključila je Hammer-Tomić.

Akademik Kovačić je kazao da knjiga vraća „Izvoru i izvorištu umjetnosti, Tvorcu svega vidljivoga i nevidljivoga, i umjetniku ponovna otvara pogled ‚s onu stranu‘, ondje gdje je pogled umjetnika upućen od početka, a osobito otkad je Bog u svome Sinu objavio čovjeku. Rajmund Kupareo dijete je našeg zavičaja, potomak drevne hvarske obitelji, rođen na našem otoku, u Vrboskoj, a u gradu Hvaru u djetinjstvu je pohađao školu. Kao čovjek koji je u dalekom svijetu duboko u srcu nosio zavičaj i domovinu Hrvatsku, zaslužio je svojim djelom svu našu zahvalnost i ljubav, koju mu iskazujemo i činimo objavljivanjem ove knjige, njezina prvog prijevoda na hrvatski jezik. U knjigu je uvršten i izvorni tekst na španjolskom. Njegova riječ otvara srca novih hrvatskih naraštaja za ljubav prema umjetnosti, prema Domovini i Prvome umjetniku!“, poručio je urednik knjige.

U proslovu knjizi fra Domagoj Augustin Polanšćak zapisao je: „Hrvatska katolička baština dvadesetog stoljeća plod je višestrukih nastojanja da se modernom čovjeku približi kršćanski svjetonazor kao temelj duhovnog preporoda i stvaralačkog susreta sa svijetom razmjerno neprijemčivim za tradicionalne istine i vrijednosti. Nezaobilazna je dio spomenute baštine i hrvatska neoskolastika koja u kritičkom dijalogu s modernizmom obnavlja misao srednjovjekovne filozofije i teologije, pri čemu u većini slučajeva kao polazište uzima filozofske i teološke postavke Tome Akvinskog. Istaknuto mjesto u neoskolastičkom mišljenju zauzima Rajmund Kupareo, jedan od najuglednijih hrvatskih katoličkih književnika i mislilaca XX. stoljeća. Bogato životno iskustvo i humanističko obrazovanje prepoznatljivi su u umjetničkom i znanstvenom radu Rajmunda Kuparea. U interdisciplinarnom istraživanju umjetnosti i iscrpnim raščlambama djela književnosti, kiparstva, slikarstva, glazbe i filma Kupareo nezaobilazno govori o Bogu te o estetskim i moralnim vrijednostima, pri čemu se suprotstavlja materijalističkoj, marksističkoj, pozitivističkoj i empirističkoj degradaciji duha, odbacivanjem metafizike i prekomjernog naglašenoj socijalnoj funkciji umjetnosti.“

Knjiga „Estetička aksiologija“ sadrži dva poglavlja. U prvom, „Utemeljene vrijednosti“, autor Kupareo piše o metafizičko-psihološko utemeljenju moralnih vrijednosti, prirodnim sklonostima, ulozi volje, moralnoj svijesti i ljestvici moralnih vrijednosti te zaključak o metafizičko-psihološkom utemeljenju estetskih vrijednosti (ljepota i priroda, problem ružnoga, uloga mašte, estetska spoznaja, ljestvica estetskih vrijednosti). U drugom poglavlju „Prožimanje i sukob vrijednosti“ piše o umjetnosti i znanosti, umjetnosti i filozofiji, umjetnosti i moralu, problemu ugode u umjetnosti, problemu grijeha u umjetnosti, problemu golotinje u umjetnosti, razdvajanju vrijednosti, problemu razdvajanja kod umjetnika i primatelja. Knjiga uz zaključke sadrži bibliografiju i španjolski izvornik.

Dominikanac Rajmund Kupareo, hrvatski književnik i estetičar, rodio se u Vrboskoj na Hvaru 1914., a umro u Zagrebu 1996. Teologiju je diplomirao u Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 1937. Godine 1947. napustio je domovinu. Doktorirao je 1951. u Čileu, na Katoličkomu sveučilištu u Santiagu, gdje je bio profesor estetike i aksiologije (te neko vrijeme prorektor). Osnovao je visokoškolsku ustanovu Instituto de Estética i postao član čileanske akademije Instituto de Chile. U domovinu se vratio 1971. Bio je član Čileanske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1995.

Kao gimnazijalac s kolegama je pokrenuo đački list Plantae virentes, a kao student a D. Baračem je obnovio časopis dominikanskih studenata Akvinac. Za Drugoga svjetskog rata uređivao je glasnik Gospina krunica te je upravljao Dominikanskom nakladom Istina. U Santiagu je uređivao katolički tjednik El mundo católico, a osnovao je i uređivao časopis za istraživanja iz estetike Aisthesis. Objavio je zbirke pjesama Pjesme i psalmi (1939.), Nad koljevkom srdca (1945.), Na rijekama (1948.), Blagoslov zvijezda (1961.), Creaciones humanas (1965.), Pjesme (1980.), Svjetloznak (1994.), knjige drama biblijskoga nadahnuća Pasión de Cristo (1948.), Creaciones humanas (1966.), Prebivao je među nama (1985.), romane U morskoj kući (1940.), Baraban (1943.), Sunovrati (1960.), te knjige novela Balada iz Magallanesa (1978.) i Čežnja za zavičajem (1989.). Oglede iz estetike objavio je u knjigama na španjolskome (Estetička aksiologija – Axiología estética, 1954.; Vrijednost umjetnosti – El valor del arte, 1964) i na hrvatskome (Umjetnik i zagonetka života, 1982.; Govor umjetnosti, 1987.).