Orgulje konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla obnovljene su u suradnji Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Đakovačko-osječke nadbiskupije i osječke Župe sv. Petra i Pavla, apostola te je blagoslovu i kolaudaciji nazočila ministrica kulture i medija u Republici Hrvatskoj Nina Obuljen Koržinek. Za posao obnove zaslužna je orguljarska radionica Škrabl iz Rogaške Slatine, a prisutan je bio vlasnik radionice te orguljarski majstor Anton Škrabl.

Obredu i programu nazočili su i: pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, nadbiskup metropolit u miru Marin Srakić, domaći konkatedralni župnik Adam Bernatović, svećenici grada Osijeka te svećenici koji djeluju u središnjim ustanovama Đakovačko-osječke nadbiskupije, kao i gradonačelnik grada Osijeka Ivan Radić sa svojim zamjenicima i predsjednikom Gradskog vijeća, zamjenik župana Osječko-baranjske županije Mato Lukić i ostali predstavnici Osječko-baranjske županije, pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku Ivana Sudić, rektor osječkog Sveučilišta J. J. Strossmayera – prof. dr. Vlado Guberac i profesori Sveučilišta, kao i profesori i studenti Akademije za umjetnost i kulturu osječkog Sveučilišta, srednje i osnovne Glazbene škole u Osijeku, članovi svih pet zborova osječke konkatedralne župe sa svojim voditeljima – a na čelu sa s. Brankom Čutura i župnim orguljašem Daliborom Ratićem. Moderator programa bio je Ivan Birkić, voditelj Ureda za projekte Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Tijek obnove „devedesetogodišnje dame“

Uvodeći u program, I. Birkić opisao je tijek projekta obnove osječkih orgulja ističući kako „Đakovačko-osječka nadbiskupija zahvaljuje Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske i svim suradnicima koji su se ugradili u temeljitu i veoma zahtjevnu obnovu orgulja – devedesetogodišnje dame – koja je prije toga skoro deset godina bila izvan liturgijske uporabe“. Orgulje osječke konkatedrale – sada temeljito obnovljene, izradila je 1933. tvrtka Mauracher sa sjedištem u Salzburgu. Posljednji puta bile su temeljito obnovljene 1980. godine, a obnovu je radila tvrtka Walcker-Mayer. Godine 2010. tadašnji đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić u svojoj molbi za pomoć u obnovi konkatedralnih orgulja u Osijeku, dobrotvornoj ustanovi njemačke biskupske konferencije za Srednju i istočnu Europu Renovabis napisao je: „Poslije Domovinskog rata na osječkim su konkatedralnim orguljama, tada već jako oštećenom instrumentu, rađeni tek parcijalni zahvati. Orgulje su sada u veoma lošem stanju i nikako ne mogu zadovoljiti današnje liturgijske potrebe, a kamo li potrebe za izvođenje koncerata. Dotrajale električne instalacije i kablovi prijete požarom, što bi imalo nesagledive posljedice.“ Ti donatori, koji su inače u poratnoj obnovi Đakovačko-osječke nadbiskupije puno pomogli, s usmenim obrazloženjem da oni takve projekte ne pomažu – nisu htjeli ni primiti nadbiskupovu molbu za pomoć u obnovi orgulja. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2017. godine pokazalo je svoju spremnost da pomogne obnovu orgulja u katedrali sv. Petra u Đakovu, no nadbiskup Hranić je odgovorio da mora jednako brinuti o svoje dvije crkve – katedrali u Đakovu i konkatedrali u Osijeku u kojoj su orgulje u potpunosti umuknule, te da bi prednost trebalo dati osječkim orguljama. Tada je ministrica Obuljen Koržinek prihvatila obnovu i jednih i drugih. Temeljita obnova osječkih konkatedralnih orgulja ukupno je koštala 4.840.000 kn. Ministarstvo kulture i medija izdvojilo je ukupno 2.530.000 kn, Đakovačko-osječka nadbiskupija sudjelovala je s 1.810.000 kn, a Župa sv. Petra i Pavla pokrila je trošak u visini od 500.000 kn.

Orgulje i pjevački zbor – paradigma Crkve

Obraćajući se prisutnima na početku obreda blagoslova, nadbiskup Hranić rekao je kako su ovaj obred i kolaudacija organizirani nakon četverogodišnje detaljne i temeljite obnove orgulja te nakon godinu i pol dana od završetka obnove, i to iz trećega pokušaja zbog epidemiološke situacije. Upućujući kako po pratnji orgulja i pjevanju liturgijsko slavlje dobiva na ljepoti i svečanije se obavlja, a upotreba glazbene umjetnosti u svetim činima ide u prvom redu za proslavom Boga i posvećenjem ljudi, nadbiskup Hranić je rekao: „Obnovom konkatedralnih orgulja puno je dobio i glazbeni, kulturni, umjetnički život grada Osijeka i čitave ove sredine. Obnovom ovih orgulja, kao i katedralnih orgulja u Đakovu, a započela je i obnova orgulja u župnoj crkvi sv. Mihaela u Osijeku, te još kojih orgulja o čemu se razmišlja i dogovara – Osijeku se otvara mogućnost da postane orguljaški centar – uvažavajući činjenicu da u sastavu svoga Sveučilišta, ima i Akademiju za umjetnost i kulturu, s odsjecima za glazbenu umjetnost, za instrumentalne studije i drugim odsjecima te zajedno s nekoliko drugih gradova u Slavoniji i nekoliko osnovnih i srednjih glazbenih škola. Grad Osijek i Slavonija te mladi umjetnici ovim orguljama dobivaju izvrstan instrument, a onda i druge instrumente – nove mogućnosti, velike izazove za svoje umjetničko djelovanje i stvaralački rad te postaju sposobni ugostiti i najzvučnija orguljaška imena Europe i svijeta te organizirati orguljaške festivale i koncerte na najvišoj razini.“

U svom nagovoru nakon svetopisamskog čitanja, ističući da Crkva i glazba, Crkva i orkestar idu zajedno – a orgulje su instrument koji je u sebi orkestar te ih nazivamo kraljicom svih glazbala, nadbiskup je uputio: „Kada se s tim orkestrom združe i svi glasovi, kada se udruže orgulje i pjevački zbor – onda je to paradigma Crkve, koja je slika, ikona Presvetoga Trojstva, vječnost u vremenu, sakrament utjelovljenja Sina Božjega… Onda je Crkva glazba koja nas vodi k Bogu i uvodi u ono Trojstveno zajedništvo s Bogom koje se ostvaruje ovdje na zemlji.“ Završavajući nagovor mons. Hranić uputio je riječi zahvale svima upućenima u projekt obnove, napose ministrici Obuljen Koržinek te majstorskoj radionici Škrabl.

Osijek – nezaobilazno mjesto hrvatskog orguljaškog opusa

Gradonačelnik Radić poručio je kako su orgulje kulturna baština i vrijednost svih Osječana te rekao: „One simbolično slijede sudbinu Osijeka. U vrijeme kada su nastale, bile su najveće na području tadašnje države s početka 20. stoljeća. U Domovinskog ratu teško su oštećene, a sada su opet zasjale u punom sjaju. Siguran sam da će na njima svirati najbolji orguljaši, čime će se Osijek još jednom potvrditi kao kulturno središte Istočne Hrvatske. To kulturno bogatstvo itekako zaslužuje biti predstavljeno široj hrvatskoj javnosti. Iskrene čestitke Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji na ovako velikom i uspješnom pothvatu.“ Dožupan Lukić istaknuo je kako orgulje u Osijeku, s obzirom na njihovu veličinu, ljepotu i snagu zvuka koju proizvode, uistinu jesu kraljica svih glazbala te nastavio:  „Neponovljivi zvuk moćnih orgulja opet odjekuje našom monumentalnom crkvom na čemu se svim dionicima ovoga projekta uistinu zahvaljujem. Osijek je uvijek bio centar kulturnog života i kulturnih događanja istočne Hrvatske, današnjim danom on postaje nezaobilazno mjesto hrvatskog orguljaškog opusa i očuvanja razvijanja hrvatske nacionalne glazbene baštine. Ne samo danas i sutra, nego i za mnoga desetljeća.“

Važnost i vrijednost kulturne baštine

„Zaista mi je veliko zadovoljstvo da mogu podijeliti s vama radost zbog ovako svečanog događaja jer radost je zaista velika kada se završi velik i važan projekt“, naglasila je ministrica Obuljen Koržinek obraćajući se prisutnima te nastavila: „Drago mi je da smo na početku našeg mandata, uz veliku pomoć stručnjaka, pokrenuli projekt obnove ovog instrumenta, đakovačkog instrumenta, ali moramo spomenuti i mnoge druge orgulje u Hrvatskoj koje su u ovom trenutku u procesu restauracije ili će biti restaurirane – kako bismo posvjedočili koliko je važna i vrijedna naša kulturna baština upravo kada govorimo o tim velebnim instrumentima.“ Zaključujući svoj govor, ministrica je poručila: „Od izgradnje do danas, vaših prethodnici brinuli su o ovom instrumentu. Meni je drago i veseli me da sam imala priliku, zajedno s mojim kolegama, pomoći da se obnovi, a sada ga ponovno stavljamo na dušu i vama vjernicima, svim glazbenicima koji će ga oplemenjivati svojim umijećem, i vama, naravno, župniče i svima koji će vam pomagati da ga čuvate, da ga po potrebi redovito obnavljate i naravno da se svi zajedno veselite i radujete ne samo što će vas pratiti u liturgijskim slavljima, nego što će, sasvim sigurno, omogućiti i vrhunce orguljske umjetnosti na brojnim koncertima koji će se ovdje odvijati.

Instrument sadrži od 450.000 većih i manjih dijelova

Uslijedilo je predstavljanje dispozicije obnovljenih orgulja Antuna Škrabla u suradnji s prof. Knešaurekom. Instrument je u cijelosti rekonstruiran, kućište je originalno, a dijelovi su konzervirani. Konkatedralne orgulje imaju 63 samostalna svirajuća registra, 3 manuala i pedal te samostalan sviraonik. Tijekom obnove nacrtano je više od 900 kvadratnih metara crteža, a za cijeli instrument izrađeno je i ugrađeno više od 450.000 većih i manjih dijelova orgulja različitih materijala. Vanjske mjere kućišta iznose u širinu 14.5 metra, u dubinu 4.2 metra, a u visinu 9,7 metara. Instrument u sebi sadrži točno 4268 svirala, od toga je 246 drvenih te 4022 metalnih. Svirale su međusobno potpuno različite. Svaka je unikat, za sebe je intonirana i podešena, a sve se međusobno nadopunjuju i slijevaju u ugodnu harmoniju. Istaknuto je kako najmanja svirala u registru mjeri samo 5 milimetara, a najveća svirala skoro 6 metara. Potom je profesor Knešaurek predstavio prisutnima pojedine „obitelji“ registara, a A. Škrabl zahvalio je na povjerenju Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji te  župniku Bernatoviću predao ključ novih orgulja koji otvara sve registre.

U svom govoru A. Škrabl citirao je i violinista Yehudija Menuhina koji je zapisao – nakon četvrt sata slušanja orguljske glazbe slušatelj postane bolji čovjek – te je time dao najbolji uvod za svečani koncert, tijekom kojega je prof. Knešaurek izveo: Toccatu u F-duru, BWV 540/1 J. S. Bacha; Melodiju op. 129, br. 4 M. Regera; Preludij i fugu u d-molu, BWV 539, J. S. Bacha; Les enfants de Dieu O. Messiaena; Toccatu i fugu u d-molu, BWV 565 J. S. Bacha te vlastitu Improvizaciju na gregorijanski napjev Orbis Factor (Kyrie eleison XI).

Svoju zahvalu na kraju programa uputio župnik Bernatović, a ministrici, nadbiskupu, izvođaču radova te prof. Knešaureku uručeni su i prigodni darovi zahvalnosti.