Prisjetivši se svoga prethodnika – pape Benedikta XV., osnivača Kongregacije za Istočne Crkve, papa Franjo je podsjetio da je tadašnji Sveti Otac osudio nečovječnost rata govoreći da je to beskorisni masakr. Nažalost, njegovo upozorenje nisu poslušali poglavari naroda koji su sudjelovali u Prvom svjetskom ratu, a neodgovoren je ostao i apel pape Ivana Pavla II. da se spriječi sukob u Iraku.

Vezani smo za ratove. Čovječanstvo, koje se ponosi napretkom u znanosti, mislima, tolikih lijepih stvari, ali ide unatrag u tkanju mira. On je prvak u ratovanju – rekao je papa Franjo. To nas sve rastužuje, moramo moliti i tražiti oprost za takav stav – dodao je.

Prijeteći vjetrovi

Nadali smo se da neće biti potrebe ponavljati slične riječi u trećem tisućljeću – kazao je Papa, spomenuvši se masakra i sukoba na Bliskom istoku, Siriji i Iraku, u etiopskoj regiji Tigre. Prijeteći vjetrovi i dalje pušu u stepama istočne Europe; nastavlja se drama u Libanonu koja mnoge ostavlja bez kruha – dodao je.

Mnogi napuštaju te zemlje, koje su domovina Istočnih katoličkih Crkvi, a čiji su žitelji i prisutni na audijenciji – primijetio je.

Na tim se mjestima spaja sjaj prošlosti i svjedočanstva junačke vjere mnogih u sadašnjosti, s „blatom bijede“ za koje smo također odgovorni i boli koje im nanose vanjske sile. Istočni su katolici poput sjemena na stabljikama i granama stoljetnih biljaka, nošene vjetrom do nezamislivih granice – dodao je Sveti Otac, podsjetivši na uspostavljanje eparhija diljem kontinenata.

Iskustvo liturgije

Papa se zatim dotaknuo teme evangelizacije, koja je obrađena na liturgijskoj konferenciji povodom 25. obljetnice Upute o primjeni liturgijskih propisa Zakonika kanona istočnih Crkava, koju je Kongregacija upravo zaključila. Poslanje Crkve, zahtijeva, prema Papinom mišljenju, da više slušamo bogatstvo različitih tradicija.

Postoji iskustvo u kojem se „glina“ našeg čovječanstva dopušta oblikovati, ne promjenom mišljenja ili čak nužnim sociološkim analizama, već Riječju i Duhom Uskrsloga. Ovo je iskustvo liturgija – istaknuo je.

To potiče na razmišljanje o sinodskom hodu – nije to sabor, već zajednički hod pod vodstvom Duha Svetoga. Vi koji imate drevne sinodske tradicije, svjedoci ste toga – poručio je.

Liturgija je raj na zemlji, kao što istok posebno voli ponavljati –ustvrdio je Papa. No, ljepota orijentalnih obreda daleko je od toga da bude oaza bijega ili očuvanja. Zajednica vjernika prepoznaje se kao takva ne zato što se okuplja, nego zato što sluša glas Drugoga, usmjerena je na njega, i upravo zbog toga osjeća žurnu potrebu da navijesti Krista bratu i sestri.

Jedna i simfonijska Katolička Crkva

Papa je zahvalio prisutnima na radu proteklih dana, što je bila i prilika da se međusobno upoznaju u okviru liturgijskih povjerenstva različitih Crkava i poziv da zajedno s Dikasterijem i njegovim savjetnicima hode putem koji je naznačio Drugi vatikanski sabor. Na tom putu, vrlo je dobro da svaki član jedne i simfonijske Katoličke Crkve uvijek sluša druge tradicije, njihove istraživačke i reformske itinerare, čuvajući pritom svatko svoju originalnost. Uz to, Sveti Otac je istaknuo da je, kada je riječ o formi slavlja, potrebno živjeti jedinstvo prema onome što je ustanovila Sinoda i odobrila Apostolska Stolica, izbjegavajući liturgijske partikularnosti koji u stvarnosti očituju podjele druge vrste unutar dotičnih Crkvi.

Svjedočanstvo jedinstva

Svjedočanstvo jedinstva potrebno je i s obzirom na braću Pravoslavnih i Istočnih pravoslavnih Crkvi s kojima, kako je rekao, čak i ako ne možemo biti za istim euharistijskim stolom, gotovo uvijek slavimo i molimo iste liturgijske tekstove.

Stoga je papa Franjo zaključio upozorenjem: budimo pažljivi s eksperimentima koji mogu naštetiti putu prema vidljivom jedinstvu svih Kristovih učenika. Svijetu je potrebno svjedočanstvo zajedništva: ako liturgijskim sporovima sablažnjavamo, igramo se s onim koji je gospodar podjela.