Ovom prvom danu 333. zavjetnog hodočašća odazvali su se brojni vjernici grada Varaždina, sa svih gradskih župa, a ove je godine organizator hodočašća bila Župa sv. Josipa na Banfici.

Hodočasnici pješaci, ali i biciklisti krenuli su uobičajenim putem prema Belskom dolu, pa preko Podruta i Konjščine do Vinskog Vrha odakle je u 14:00 sati krenula zajednička procesija prema svetištu Majke Božje Bistričke.

Nakon odmora i prilike za sakrament pomirenja u večernjim su se satima hodočasnicima pješacima pridružili i brojni Varaždinci, ali i hodočasnici iz Župe Novo Selo na Dravi, Ljubešćica, i Remetinec koji su ispunili prostor crkve bl. Alojzija Stepinca na otvorenom gdje je biskup Radoš u zajedništvu s petnaestak svećenika predslavio euharistijsko slavlje.

Uvodeći u misno slavlje biskup Radoš je podsjetio da je hodočasnička kolona toga dana iz Varaždina nastavak kolone koja je već 333 godine iz grada Varaždina ide u ovo marijansko svetište te svjedoči kako su vjernici svjesni svojeg hodočasničkog proputovanja zemljom prema vječnoj domovini.

Na početku homilije, govoreći i o osobnom iskustvu ovog hodočašća, biskup Radoš je rekao da je primijetio kako su svi za hodočašće izabrali društvo u kojem se osjećaju dobro; obitelj, rodbina, prijatelji, ali da su kao društvo na ovom hodočašću izabrali i Onu kojoj su pošli moleći otajstva krunice. „Želimo da ovaj put bude blagoslovljen i zabilježen u našoj duši, da Marijino društvo bude naša svakodnevica kako bi osjećali da je ona Majka koja želi biti stalno sa svojom djecom“, rekao je biskup te nastavio promišljati evanđeoski ulomak Lukina Evanđelja o Marijinu pohodu Elizabeti.

Marija polazi na put kako bi susrela Elizabetu, ali i kako bi joj donijela Onoga u čijem je društvu krenula na put. Ne samo da ona nosi Njega, nego i On nosi nju, a tako je i sa svakim onim tko poželi i odluči Boga povesti na put svojega života, tada osjećamo njegovu snagu da nas Bog vodi i nosi kroz život, pojasnio je biskup.

Marija dolazi u kuću Zaharije čije ime znači „Bog se sjeća“, sjetio ga se u njegovoj starosti, ispunio je i čuo molitve koje je mnogo puta izrekao Gospodinu u hramu, u svetištu za vrijeme svoje svećeničke službe. Zaharija je slika svakoga od nas koji smo mnogo puta došli u ovo svetište sa svojim žarkim molitvama i čini nam se ponekad da nas Gospodin ne čuje. Upravo nam lik Zaharije govori kako trebamo ustrajati u molitvi, „Bog se sjeća svake izgovorene riječi, svakoga toplog pogleda prema Njemu i srca koje mu se približilo“, ohrabrio je biskup hodočasnike potičući ih na ustrajnu molitvu.

U nastavku je biskup promišljao o liku Elizabete koja se krije od ljudi, ne zna kako bi objasnila što joj se događa, veliku radost nosi u sebi ali je ne može podijeliti s drugima. Marija ulazi i pozdravlja Elizabetu i donosi joj mir, onaj koji nosi u sebi. Radost susreta pokreće čitavu njezinu nutrinu, radost osjeća i Ivan kojeg nosi pod srcem i Elizabeta izgovara prvu molitvu, prvo blaženstvo. Ona blagoslivlja Mariju, blagoslivlja Onoga kojeg Marija nosi. I naša hodočašća trebaju biti prožeta promjenom govora, trebamo blago sloviti, lijepo govoriti, dobro govoriti. Vjerujem da je put koji smo prošli danas bio ispunjen lijepim govorom, dijalogom, susretom, rekao je biskup Radoš i nastavio: „Vjerujem da takav govor želimo ponijeti s ovog hodočašća onima s kojima živimo, da im želimo donijeti riječ koja je Božja Riječ, onaj koji je s nama i kojeg nosimo jedni drugima.“

Trenutak susreta Marije i Elizabete je i prvo ispovijedanje vjere, naime Elizabete govori: „Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ „Vjera je dar, dolazak koji ne možemo sami ugrabiti, ne možemo ga ni zaslužiti. Neka Gospodin na ovome svetom mjestu taj dar vjere daruje onima koji osjećaju slabost u svojoj vjeri, da osjete da je Bog došao, da je prisutan“ poželio je hodočasnicima biskup Radoš.

Zanimljivo je kako Marija ne odgovara Elizabeti, ne obraća se ni Zahariji već zahvaljuje i slavi Boga: „Veliča duša moja Gospodina“. To je ono što želimo ponijeti s ovog hodočašća u život, rekao je u nastavku biskup, da Bog ovdje ispuni našu dušu sobom kako bismo ga veličali u našem životu. „Neka Gospodin dadne milost svima nama da ga večeras poput Marije veličamo, poput Elizabete lijepo govorimo o Bogu i ispovijedamo Boga i da budemo hodočasnici, putnici koji gdje god idu nose Boga, putnici koje Gospodin na ovom zemaljskom putu nosi kako bi pošli i prošli kroz ovaj život tako da Boga upoznaju, uzljube, Njemu se raduju i k Njemu dođu“, završio je molitvom biskup Radoš svoju homiliju.

Nakon svete mise u 21 sat započela je pobožnost „Put svjetla“ uz procesiju sa svijećama na kalvariji, a pobožnost su animirali župni zbor i suradnici Župe sv. Josipa iz Varaždina.

Glavni hodočasnički dan u nedjelju 3. srpnja započet će pobožnošću križnoga puta na kalvariji s početkom u 9 sati, a Zavjetna sveta misa vjernika grada Varaždina slavit će se u crkvi na otvorenom u nedjelju u 11 sati.