Uvodeći u slavlje biskup Škvorčević kazao je sudionicima da je početnim pozdravom: „Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga“, sebe i njih htio podsjetiti kako su, dolazeći u crkvu na svetu misu ušli u Božji svijet. Ustvrdio je da se osobito raduje što će Filip po svetom krštenju sakramentalno ući u zajedništvo Isusa Krista, u vazmeno otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća.

Još je rekao da se raduje što Bog i tim svetim slavljem svjedoči da nas voli, ali i stoga što sudionici slavlja Bogu svjedoče da ga vole i da računaju s njime. Osobiti pozdrav uputio je roditeljima Josipu i Nevenki, te drugim članovima njihove obitelji čestitavši im i zahvalivši na njihovu opredjeljenju za peti život, za novo ljudsko biće.

U homiliji, požeški biskup upitao je sudionike slavlja jesu li čuli da će uskoro u hrvatske škole kao alternativa konfesionalnom vjeronauku biti uveden novi predmet „Kritičko razmišljanje“. Kazao je da bi, kad bi to značilo da će roditelji koji žele da se njihova djeca nauče kritičkom razmišljanju odabrati taj predmet, a oni kojima nije stalo do kritičkog razmišljanja njihove djece odabrati katolički vjeronauk, odmah i s radošću pozdravio uvođenje toga predmeta.

Međutim, napomenuo je da bi se iz uvođenja spomenutog predmeta moglo pogrešno zaključiti da su kršćani i kršćanska vjera protivni kritičkom razmišljanju. Upravo suprotno, ustvrdio je, potkrijepivši svoju tvrdnju činjenicom da sva tri naviještena biblijska čitanja potiču na kritičko razmišljanje s obzirom na neka temeljna pitanja ljudskog života. Rekao je da djeca i mladi na vjeronauku u školi uče kritički razmišljati, ali ne tek po ljudskim, nego po Božjim mjerilima. Kršćanski roditelji koji bi za svoju djecu birali učenje kritičnosti koja se svodi na ljudske sposobnosti ograničenih mogućnosti, ne vodeći pritom računa o onome što je Bog u Isusu Kristu objavio i učinio za naše spasenje, loše bi izabrali – upozorio je mons. Škvorčević.

Polazeći od naviještenog Evanđelja, u kojem Isus kritički pristupa pitanjima materijalnog posjedovanja, propovjednik je kazao da je evanđelist Luka bio majstor pera. Naime, čovjeka koji je zamolio Isusa da presudi u sporu oko baštine između njega i brata namjerno je ostavio anonimnim nazvavši ga „netko“, da bi se svatko od budućih slušatelja i čitatelja njegova evanđelja prepoznao u tom čovjeku, osobito s obzirom na neurednu težnju za posjedovanjem materijalnih dobara.

Isusov kritički odgovor na pitanje toga bezimenog čovjeka uči da je pogrešno pristupati materijalnim dobrima kao stvarnostima o kojima ovisi čovjekova konačna sudbina i u kojima je sav smisao. Istaknuo je kako i u aktualnom društvenom trenutku u Hrvatskoj, u kojem se kao jedina i najvažnija vrijednost zastupa gospodarski napredak i rast BDP-a, treba imati na pameti da su materijalna dobra od drugotne važnosti u odnosu na najvažnije životne vrijednosti, a tiču se čovjekova „biti“ i to u punini i zauvijek.

Na temelju prvog čitanja iz knjige Propovjednikove, požeški biskup kazao je da su vjernici od davnine kritički razmišljali o vrijednosti posjedovanja materijalnih dobara. Na temelju vlastitog iskustva dolazili su do zaključka kako na koncu života moraju sve imanje koje su teškom mukom stekli ostaviti drugima, i da ono ne može čovjeka iznutra ispuniti nego uvijek u njemu ostavljaju prazninu. Propovjednik za sve to upotrebljava riječ „ispraznost“, koja se može prevesti i kao „besmislenost“ ili „besmisao“.

Predslavitelj je istaknuo da iskustvo ispraznosti čovjeka uvjerava koliko je potreban Bog, koji jedini može dati smisao postojanju, i bez kojega je isprazno i besmisleno gomilanje materijalnih dobara, a napose oružja, o čemu svjedoče posljednji mjeseci rata u Ukrajini. Na pitanje tko to ljude potiče da rade i žive isprazno i besmisleno, odgovorio je da to dolazi od Zloga, koji želi upropastiti čovjeka.

Biskup Škvorčević kazao je da je obitelj Kovačević s petim djetetom poslagala ljestvicu vrijednosti za koju će mnogi u Hrvatskoj pomalo podrugljivo reći da nije prihvatljiva, jer polaze od sebičnih, hedonističkih mjerila. Naime, po njihovu mišljenju već je previše imati jedno ili dvoje djece, a kamoli petero, te je važnije od rađanja djece i ulaganja sebe kroz žrtvu ljubavi u njihov odgoj stjecati materijalna dobra koja će im učiniti život ugodnijim i smislenijim.

Međutim, ne može „nešto“ biti važnije nego „netko“, ne može nešto materijalno biti vrjednije od osobe. Najveća vrijednost u Hrvatskoj jest novi čovjek i treba imati hrabrosti usprotiviti se idejama i inicijativama koje polaze od poremećene ljestvice vrednota koje to niječu – istaknuo je propovjednik. Pozvao je stoga sudionike slavlja da se s obzirom na novi ljudski život oduševe Isusovim „kritičkim razmišljanjem“ i njegovim programom „bogaćenja u Bogu“ na koji nas poziva u evanđelju.

Mons. Škvorčević napomenuo je da Isus nije protiv posjedovanja materijalnih dobara, jer je i njih Bog stvorio te se njima treba koristiti za što dostojanstveniji život, ali je protiv toga da im se robuje i da vlasnika u konačnici uguše.

„Kako raditi, a da ne izgubiš svoje dostojanstvo? Kako zaraditi, a da u tome ne izgubiš svoju dušu? Kako živjeti, a da se ponašaš onako kako te je Bog smislio? To su pitanja našeg kritičkog razmišljanja. Hoćemo li prepustiti drugima da o tome razmišljaju i oblikuju nam stavove koji nisu dovoljno utemeljeni, ili ćemo s Božjih polazišta imati hrabrosti reći: ‚Zna Bog najbolje – i ja s njime‘? Kad s Bogom razmišljam i kritički ispitujem sebe i stvarnost oko sebe, to je najbolji pristup kritičkom razmišljanju“, ustvrdio je požeški biskup.

Dodao je da kršćani za kritičko razmišljanje o svijetu i čovjeku imaju Sveto pismo i iskustvo Crkve koji s Božjih polazišta i na temelju višetisućljetnog iskustva čovječanstva promiču smisao ljudskog postojanja. Dok se u suvremenom društvu traži od ljudi da se slože s onima koji djeluju u politici, u gospodarstvu, u znanosti i u nekim drugim područjima, biskup Škvorčević podsjetio je da je najvažnije složiti se s Bogom.

Rekao je da kršćanin, dolazeći nedjeljom na svetu misu, uvijek iznova kritički ispituje svoje stavove i opredjeljenja, pazeći da se tako služi svojom slobodom da ga ona ne odvede u propast, nego dovede do punine, smisla i konačnosti života, koja se može ostvariti samo u Bogu. Ono što u Hrvatskoj treba najviše nastojati jest ostvarivati Božji program, služiti se njegovom mjerom u pristupu materijalnim dobrima i na drugim razinama stvarnosti, osobito pak zauzimati se za rađanje ljudskog života kao prvotne vrijednosti – ustvrdio je biskup.

Pozvao je sudionike slavlja da se oduševe za taj Božji program onako kako je to bio sv. Pavao, koji u naviještenom drugom čitanju uvjerava Kološane da je Bog u vazmenom otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća pobijedio našu prolaznost i smrt. Podsjetio ih je da su u krštenju svukli starog čovjeka istrošenog zloćom, grijehom, prolaznošću i smrtnošću, i zaodjenuli se Kristovom milošću i besmrtnošću te postali novo stvorenje. Zbog toga im nije više težiti za zemaljskim, nego za nebeskim, gdje Krist sjedi s desna Bogu i gdje će jednom i oni s njime prebivati u slavi.

Predslavitelj je rekao da će mali Filip, koji se pojavio u prolaznosti našeg postojanja, biti u krštenju odjeven u odjeću besmrtnosti i u Isusu Kristu postati novo stvorenje za život vječni. Poručio je njegovim roditeljima da budu ponosni što nisu ostvarili tek nešto materijalno i prolazno, nego što su mu podarili život koji je za vječnost. Sve na zemlji je prolazno, a čovjek je biće za vječnost. Zašto ne bismo djelovali za svoju vječnost upitao je biskup nazočne, pozvavši svakog pojedinog sudionika slavlja da odgovori na to pitanje. Filipovim roditeljima zahvalio je što su prihvaćajući peto dijete, postali Božji suradnici na njegovu naumu o čovjeku kao biću određenom za zajedništvo s njime u vječnosti.

Nakon popričesne molitve požeški biskup podsjetio je da u svim župama Požeške biskupije započinje bliža priprava za slavlje njezine 25. obljetnice i uzdignuća voćinske crkve na dostojanstvo Manje bazilike, koje će se održati u nedjelju 21. kolovoza u Voćinu. Kazao je okupljenima da transparent iznad ulaza u kutjevačku župnu crkvu, plakat i neke druge naznake podsjećaju da pripadaju Isusu Kristu u njegovoj Crkvi katoličkoj po svojoj Požeškoj biskupiji. Dodao je da ih sve te naznake žele pokrenuti da ne ostanu u stanju mrtvila, nego se u ta događanja najprije duhovno uključe moleći zajedno na svršetku svake mise molitvu za Požešku biskupiju.

Napomenuo je da će u toj pripravi osobito biti snažne dvije točke: slavlje svetkovine sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa idućega 10. kolovoza u Požegi, te hodočašće i misno slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice – Velike Gospe, 15. kolovoza, napose s obiteljima s brojnom djecom u Voćinu, Pozvao je sudionike slavlja da u nedjelju 21. kolovoza u što većem broju dođu na spomenuto slavlje u Voćin.

Nakon što su nazočni izmolili Molitvu za Požešku biskupiju i zaključili pjevanjem poklika „Krist danas i uvijeke, aleluja!“, biskup Škvorčević čestitao je roditeljima Josipu i Nevenki za peto dijete rođeno, a u krštenju preporođeno. Poručio im je da u novokrštenom Filipu kući nose najveće blago, istaknuvši da najveće hrvatsko blago nije ništa materijalno nego čovjek.

Sudionike slavlja pozvao je da poštuju svaku obitelj s brojnom djecom i da im pružaju i duhovnu i materijalnu potporu te na taj način budu promicatelji kulture života. Zahvalio im je što su sudjelovanjem na tom slavlju posvjedočili da se žele bogatiti u Bogu, a ne biti siromašni u materijalnom. Župniku Ivanu Štivičiću i njegovim suradnicima zahvalio je na svemu onome što redovito nastoje činiti u kutjevačkoj župi, osobito u molitvenoj povezanosti s Marijom Isusovom Majkom, koja se u tom mjestu štuje od davnine. Na kraju je na novokrštenog Filipa i njegovu obitelj, kao i na sve sudionike slavlja zazvao Božji blagoslov.

Nakon svete mise biskup se u župnom domu susreo s članovima obitelji Kovačević, razgovarao o njihovu životu, predao im darove i novčani prilog.