To je najstarija crkva koja se još koristi na otoku Ugljanu, a spominje se prvi put davne 1068. godine. Propovijedao je don Ivan Šarić, đakon iz biskupije Sankt Gallen u Švicarskoj. Don Ivan je na početku rekao da je rođen i odrastao u Švicarskoj pa zato njegov hrvatski izgovor nije savršen, a rječnik nije najbogatiji. Ukratko je predstavio svoj životni put od odrastanja u Švicarskoj, preko služenja u švicarskoj gardi, formacije u bogosloviji i pastoralne službe na župi, do đakonskog ređenja 25. lipnja ove godine.

Posebno se zaustavio na bolnom iskustvu gubitka majke koji se dogodio njenom preranom smrću u 55. godini tri tjedna prije njegova đakonskog ređenja. Ovaj kratki pregled životnog puta poslužio je don Ivanu da vjernike uvede u govor o Božjoj dobroti: „Ja duboko vjerujem da je Bog dobar i da on ima plan za svakog od nas. Mi smo kao obitelj bili uvjereni da će Bog nas sačuvati od boli, patnje i teških gubitaka kao što je bila smrt moje majke, zato što se molimo i idemo redovito u crkvu. Ali, Bog nam je kroz ovo iskustvo poslao poruku da to nije tako. Moja vjera da je Bog dobar natjerala me da tražim druga rješenja”, rekao je don Ivan i pozvao okupljene da se poput đakona Lovre prepustite u Božje ruke i puni vjere budu poput pšeničnog zrna koje umirući donosi mnogo roda.

Na kraju mise župnik Dokoza izmolio je s okupljenim vjernicima molitvu devetnice svetom Lovri i zazvao na njih Božji blagoslov.