Jubileje redovničkih zavjeta proslavile su s. Blaženka Bobaš, s. Celestina Beljo, s. Ljubomira Lešić, s. Nikodema Stojak te s. Dobroslava Mlakić koja je ujedno i vrhovna predstojnica Družbe te postulatorica kauze za proglašenje blaženom službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić, utemeljiteljice Družbe. Svečano liturgijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić u zajedništvu s gospićko-senjskim biskupom mons. Zdenkom Križićem i mnogobrojnim svećenicima.

U propovijedi koja se oslanjala na čitanja dana (Ez 18, 1-10.13b.30-32; Ps 51, 12-15.18-19; Mt 19,13-15) te ulomka iz Prve poslanice sv. Ivana apostola o Bogu koji je Ljubav, nadbiskup Uzinić je na početku podsjetio da je Bog taj koji je najprije ljubio nas, a zatim nas pozvao i poslao da i mi ljubimo druge. Od Boga koji je Ljubav, zahvaljujući toj ljubavi kroz ovih 50 godina su zagledane u Presveto Srce Isusovo, sestre mogle odgovoriti na tu ljubav konkretnim poslanjima u ljubavi, rekao je nadbiskup.

Govoreći o pročitanom tekstu Knjige proroka Ezekiela o upozorenjima Izabranom narodu posebno se osvrnuo na rečenicu: „Odbacite od sebe sva nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh!“ Pojasnio je kako je riječ o starozavjetnom čovjeku, ali i pozivu koji je aktualan i za Crkvu.  Taj se poziv uvijek ponovno događa po svojevrsnim prorocima. U povijesti naše riječke Crkve takav primjer je službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić koja je u svome vremenu, zagledana u Presveto Srce Isusovo i nadahnjujući se s tom Ljubavi, i danas poziv suvremenicima, a po sestrama svoje zajednice i generacijama nakon toga, kao i nama danas da i mi danas zagledani u Isusovo Presveto Srce i s ljubavlju kojom smo ljubljeni, načinimo novo srce i novi duh, poručio je mons. Uzinić.

U nastavku je kazao kako se u pročitanom evanđeoskom ulomku i njegovim porukama otkriva poslanje Majke Marije Krucifikse Kozulić, njezine redovničke zajednice, ali i života i poslanje pet sestara koje su 50 godina ugradile u istu tu ideju i karizmu. Evanđeoski ulomak donosi tekst o susretu Isusa s djecom. Nadbiskup ga je povezao s tri bitna naglaska Isusova odnosa s djecom. Prvo – kraljevstvo Božje pripada djeci. Podsjetio je da smo zato i mi pozvani postati ‘djeca’ želimo li biti dionici kraljevstva nebeskoga. Dijete nema jasnu spoznaju o Bogu, ali ima povjerenje. Dijete ne može živjeti bez povjerenja u stariju osobu, a Bog želi da mi imamo to ‘dječje’ povjerenje u odnosu prema Bogu. Ona su nam primjer  kako živjeti i biti dionici kraljevstva. Drugo što je mons. Uzinić naveo jest da su djeca u Isusovo vrijeme bila isključena iz društva. Apostoli su im zato priječili doći do Isusa. Smatrali su da bi mogla onečistiti Isusa. Ovdje se radi o svima isključenima s kojima se Krist često susreće i prelazi granice: djeca, grešnici, gubavci, carinici..  Isus u susretu s njima prelazi granice koje ih dijele i isključuju, pojasnio je propovjednik.

Kao treće Isusovo upozorenje odraslima istaknuo je da moraju paziti da ne sablazne jednog od malenih. Problem sablazni je što onaj tko sablažnjava uništava ono što djecu čini posebnima i prikladnima za Božje kraljevstvo, a to je njihovo povjerenje koje imaju u Boga. Trebamo zato dobro paziti da svojim neautentičnim životom i lošim primjerom ne uništimo to povjerenje koje oni imaju prema Bogu, a što lako možemo učiniti našim neautentičnim kršćanskim životom.

Navodeći misli s. Dobroslave Mlakić o karizmi Družbe Presvetog Srca Isusova, poručio je da je Riječka Majka, zagledana u Kristovo srce koje za nju bilo škola kontemplacije i ljubavi prema bližnjemu, od Isusa učila na pravi način služiti malenima, ali i svima isključenima na način kako je on to činio. Zagledanost u Božje srce omogućila joj je imati Isusov pogled i Isusov stil. Od njega je naučila primjećivati isključene i marginalizirane. I u njeno vrijeme to su bila djeca. Htjela im je pomoći i uključiti ih na način kako je to Isus činio. Istovremeno, bio je to poticaj da i sama postane ‘dijete’ s povjerenjem u Isusa, rekao je mons. Uzinić.

Sa svojom duhovnošću i uzorima koje je sebi uzela, a onda ih ponudila Družbi, uspjela je svoje poslanje živjeti tako da ne sablazni neko dijete svojim ponašanjem. Svi ti uzori su s jedne strane svjedočili djetinju predanost, povjerenje Bogu, malenost, a s druge strane i brigu da nitko ne bude isključen. Prvi uzor Riječke Majke rekao je mons. Uzinić, bila je Blažena Djevica Marija. Naveo je riječi Majke Krucifikse: ‘Tko ne štuje Majku, nije dostojan Sina.’ Svoj, ali i život djece stavila je pod njezinu zaštitu. Osim nje, kao uzore imala je i druge svece povezane s malim Isusom. Prije svega sv. Josipa, koji je bio s jedne strane osoba urešena poniznošću, a s druge onaj koji se brinuo za malog Isusa. Zatim je to bio i sv. Franjo koji se učinio ‘malim bratom’ i koji je imao takvo djetinje povjerenje da je Evanđelje doslovno shvaćao, poput djeteta. Njegova djetinja pobožnost nam je darivala i jaslice koje nas prisjećaju na poniznost i skromnost uvjeta u kojima nam se Isus objavio. Tu su zatim sv. Antun Padovanski koji drži dijete Isusa u naručju te sv. Margareta Marija Alacoque, koja je nadahnula pobožnost prema Srcu Isusovu.

Ono što je Riječka Majka započela prije više od 100 godina, posljednjih 50 godina su činile naše slavljenice. U duhu iste karizme, ali vođene potrebama Crkve svoga vremena, nastavile su kao i Majka Krucifiksa čitati znakove vremena i na njih davati odgovore koji su nadahnuti na istoj Božjoj ljubavi koja je najprije nas ljubila. Mons. Uzinić zahvalio je sestrama jubilarka i cijeloj Družbi na svemu što su činile i čine u traženju odgovora kako odgovoriti onome koji ih ljubi, ljubeći one koji su isključeni, pritom i same postajale ‘malene’, skromne i istovremeno pazeći da se ne sablazne one koji su maleni. Osim zahvalnosti za prošlost, nadbiskup je sestre potaknuo i na odgovorno življenje sadašnjosti koje treba nastaviti biti življeni u prihvaćanju potreba vremena, brizi za starije, bolesne, nemoćne, umiruće, nerođenu djecu, migrante, različite kategorije osoba koje procjenjujemo kao manje vrijedne. Sestre je potaknuo na traženje načina uključivanja svih isključenih te da to čine ponizno i skromno. Sve je prisutne pozvao na autentičan život kako druge ne bi sablaznili. Postali smo Crkva koja ima prošlost, slavimo jubileje, ali moramo se potruditi imati i budućnosti u koju danas želimo gledati s nadom. Budemo li autentični i živimo li ljubav imati ćemo budućnost. Bog nas je prvi ljubio i nastavlja nas ljubiti. To je nada koja nam omogućava lakše gledati naprijed, zaključio je mons. Uzinić.

Uime jubilarki, prigodnu riječ uputila je vrhovna predstojnica Družbe, s. Dobroslava Mlakić. Srž života Majke utemeljiteljice službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić bila je  žrtva – križ,  pred kojim je susrela Gospodina  i koji je usmjerio hod njezina života, a koji je utkan u hod sestara jubilarki i svih njezinih sljedbenica – znak da su na pravome putu. Bez žrtve nema ni istinskog predanja i ljubavi jer žrtva je srž svakog kršćanskog života i vjerovanja. Križ – žrtva spada u elementarnu strukturu redovničkog života i opredjeljenja, rekla je s. Dobroslava.  „Čestitam našim dragim sestrama jubilarkama, među kojima sam i ja, zahvaljujem vam drage sestre, što ste služile Bogu i bližnjemu u različitim službama, ponajviše u Riječkoj biskupiji i cijeloj metropoliji, ali i u drugim dijelovima naše domovine i inozemstva. Zato neka je hvaljen i slavljen Gospodin za svaku katehezu i nebrojnu vojsku djece i mladih koje ste pripremale za svete sakramente, za prvu sv. pričest i svetu krizmu,  za svaki okićeni oltar i uređenje Božjih hramova,  za mnoge ‘čaše vode’ i Martinom brigom poslužene objede, za svako bdijenje i obrisanu suzu u bolnici, u domu starih i nemoćnih, za svako prihvaćeno dijete, za sve molitve, za tiha pregaranja i žrtve, za  vjernost Gospodinu u zgodno i nezgodno vrijeme.“ Na kraju, sestre i sebe preporučila je u molitve vjernicima.