U petak poslijepodne i subotu ujutro 16 predavača, na temelju biblijskih tekstova govorilo je o teološkim porukama Svetog pisma o nepravednosti ili opravdanosti ratovanja, propagandi i religiji u službi rata, situaciji u Ukrajini te miru kao jedinom konačnom cilju čovječanstva.

Taj je konačni cilj potvrdio riječki nadbiskup Mate Uzinić obraćajući se sudionicima na početku simpozija. „Kako je moguće da dijete i zmija zajedno borave u gujinom leglu? Tako je Ivan Krstitelj nazvao svoje slušatelje. To je mjesto gdje je moguće da se dogodi opći mir. To je mjesto u kojem se Gospodin najprije trebao utjeloviti i biti Knez mira. Nadam se da ćemo u našim srcima i duhu stvoriti ozračje za mir, a onda da će se s tog mjesta iz našeg duha moći širiti oko nas i postati Kraljevstvo Božje. Za to nam je potrebno obraćenje. Nije mir nešto što možemo postići polazeći od drugih, nego nešto svatko od nas mora učiniti uvijek polazeći od sebe. S nadom da ćemo napraviti taj čin obraćenja, molitvu Oče naš namjenjujem za Ukrajinu i za mir u svijetu. Onaj mir koji mora započeti u svakom konkretnom čovjeku.“

Poruku je poslao i dekan zagrebačkog KBF-a Josip Šimunović. „Ovogodišnja je tema, nažalost, životno aktualna jer gotovo u neposrednom susjedstvu Hrvatske bijesni rat. Izbor teme simpozija daje prije svega nadu da se o ratu i miru neće samo promišljati već da je mir istinska želja i molitva svih nas. Dao dobri Bog da taj njegov predivan dar, mir, ponovno potpuno zavlada u našim srcima i našim životnim okruženjima“, navodi se u pismo koje je u ime organizacijskog odbora pročitao Božidar Mrakovčić.

Video-vezom se iz Lviva u Ukrajini javio se Anatolii Babinskyi s Instituta crkvene povijesti Ukrajinskog katoličkog sveučilišta i pridružio apelu za mirom.

„Termin pravednog rata potrebno je napustiti“, mišljenje je moralista Tončija Matulića koje je iznio u svom predavanju. Nema pravednog rata, jer na taj se način može opravdati svaki rat. Pomaci u razmišljanju tom smjeru događaju se sa sv. Ivanom XXIII. i Drugim vatikanskim saborom. „Ne gajimo iluziju da ćemo prekinuti sva ratovanja, karakteristična za povijest čovječanstva. Ali mi koji smo kršćani i primili smo Kristovu poruku mira, nenasilja, nesumnjivo da snagom nadnaravne ljubavi možemo svladavati rat. Tu se jasno naznačuje da bi trebalo napustiti stari govor o pravednom ratu i pristupiti govoru evanđelja. To ne dokida prvo na zakonitu obranu, ali opredjeljenje kršćana mora biti za mir i nenasilje.“ O zloupotrebi religije i propagande u službi opravdavanja rata govorio je Taras Barščevski. Isto je istaknuo Anatolii Babinskyi na primjeru rata u Ukrajini. Ruski su vođe Pravoslavne Crkve, pa i sam Putin, često citirali Sveto pismo kako bi pronašli opravdanje za napad na Ukrajinu, prikazujući to kao eshatološku borbu dobra i zla, rekao je Babinskyi.

S. Miljenka Grgić na primjeru Izaije i sukoba Judejaca s Asircima istaknula je kako već Stari zavjet donosi primjere u kojima je mir najbolje rješenje, a rat, kako god da je opravdan, vodi u propast. „Izaija nije bio naivni pacifist, nego mudar političar“, rekla je. Judejci su tada tražili svoju neovisnost i s tim ciljem ulaze u sukob s Asircima koji je na kraju donio velike patnje narodu. „Izaijina poruka mirotvorstva tadašnjim Judejcima aktualna je za sve danas, odnosi se i na Ukrajince i na ruske separatiste. Mirotvorstvo, a ne rat, jedini je put za ostvarenje pravde i mira.“ Istaknula je kako su u ukrajinskom primjeru teolozi zakazali, ali i ovaj primjer potvrđuje da je mirotvorstvo, uvijek u svjetlu spasenja, jedino rješenje. Darko Tomašević analizirao je eshatološku borbu dobra i zla u knjizi Otkrivenja i istaknuo njezinu nelogičnost, odnosno Božju logiku. „Rat se dobiva ne-ratom!“. Ivan Benaković objasnio je pojam Novi Jeruzalem iz Knjige Otkrivenja istaknuvši kako on dočarava duhovni prostor obraćenja i nade.

Anđelo Maly govorio je o proročkoj dimenziji rata i mira, Đurica Pardon o nasilju prema zemlji u Starom zavjetu, Dubravko Turalija o Knjizi izreka, Bruna Velčić o učvršćivanju izraelske monoteističke vjere u babilonskom izgnanstvu, a Božidar Mrakovčić problematizirao je upotrebu Boga i religije kao opravdanja za rat u Starome zavjetu. Tomislav Zečević govorio je o Kristovoj pomiriteljskoj službi i žrtvi kao činu novog stvaranja na temelju poslanice Efežanima. Mario Cifrak govorio je pojmu mira u Lukinoj teologiji, a Arkadiusz Krasicki i Ante Dražina o miru u teologiji Ivanova evanđelja. Domagoj Runje govorio je o svećenicima i ratu u kumranskom Hramskom svitku, a Dean Slavić o Imitatio Christi u ratnom dobu.

Simpozij je organiziran u suradnji s KBF–om Univerziteta u Sarajevu i Institutom crkvene povijesti Ukrajinskog katoličkog sveučilišta iz Lviva u Ukrajini.