Suslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić uz 20 dijecezanskih i redovničkih svećenika među kojima je bio i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. Sestrama Kćeri Božje ljubavi iz Samostana sv. Josipa, u sklopu kojeg se nalazi svetište, i iz drugih samostana pridružile su se redovnice raznih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater te brojni štovatelji blaženih sestara mučenica.

Uime sestarske zajednice Kćeri Božje ljubavi na čelu s poglavaricom s. Ljiljom Martić, pozdrav kardinalu Puljiću, biskupu Košiću i hodočasnicima uputio je rektor crkve i odgojitelj u internatu KŠC-a vlč. Sandro Jurešić. Zahvalio je biskupu Košiću i izrazio radost zbog njegova dolaska i dolaska brojnih hodočasnika. Pozvao je da se uteknu u zagovor Drinskim mučenicima kako bi mogli Bogu služiti u poniznosti i, poput njih, biti spremni i svoj život položiti za Gospodina.

Uvodeći u misno slavlje biskup Košić je spomenuo da u svetištu slave svetkovinu Drinskih mučenica te svima, a posebno sestrama Kćeri Božje ljubavi uputio čestitku za ovaj dan. „Slavimo dan njihova mučeništva i radujemo se zbog njihova svjedočanstva koje ostaje i koje nam govori“, rekao je biskup Košić, potičući sve da budu otvorena srca i čuju poruku blaženih sestara u ovom vremenu Došašća.

Nakon što je fra Danijel Rajić bosanskim napjevom navijestio evanđeoski odlomak, biskup Košić je na početku propovijedi rekao da je, zajedno s tri sestre Kćeri Božje ljubavi iz svoje biskupije, došao u to svetište Drinskih mučenica kao hodočasnik. Istaknuo je da i u Sisačkoj biskupiji štuju blažene sestre mučenice te napomenuo da u atriju Biskupskog ordinarijata u Sisku imaju kip blažene sestre Jule Ivanišević te da su više puta organizirali hodočašća u Goražde. Podsjetio je da se pet sestara mučenica zovu: s. M. Jula Ivanišević, s. M. Berchmana Leidenix, s. M. Krizina Bojanc, s. M. Antonija Fabjan i s. M. Bernadeta Banja te da su stradale 15. prosinca 1941. u Goraždu, odnosno u Sjetlini, i nakon četiri dana prisilnog hoda preko Romanije ubijene i bačene u rijeku Drinu.

Biskup Košić je potom progovorio o misnim čitanjima izabranim za svetkovinu te rekao da prvo čitanje iz Staroga zavjeta opisuje kako su braća Makabejci, njih sedmero, hrabro podnijeli smrt jer se nisu htjeli odreći svoje židovske vjere pred bezbožnim kraljem. „Možemo reći da je nešto slično snašlo i naše sestre, Drinske mučenice. One se nisu pokorile zahtjevima vojnika koji su ih zarobili na Palama u njihovoj kući koja je bila Marijin dom za siromahe, za koje su se one brinule bez obzira na vjeru i narodnost. Često se to događa u životu da se, naime, progoni one koji su drugima činili dobro. Imamo puno takvih primjera, osobito iz Drugog svjetskog rata i iz Domovinskog rata. Umjesto da im oni za koje su se brinuli, budu zahvalni, oni ih lažno optužuju i čak progone i ubijaju. Slično se dogodilo i našem bl. Alojziju Stepincu pa časnim sestrama u Jastrebarskom i Sisku. Nisu li upravo oni spašavali tisuće i tisuće djece ratne siročadi, no umjesto da im budu zahvalni, nove vlasti nakon rata su bl. Alojzija osudile, a i danas ga neki lažno optužuju i progone, kao i časne sestre koje su dale život da bi pomogle ratnoj siročadi“, rekao je sisački biskup.

„Hrabrost ljubavlju se oduprijeti mržnji nije tako česta. Obično ljudi kad vide takvo sumanuto ponašanje pojedinaca i skupina koje im rade o glavi, bježe, odlaze i ne žele riskirati život. To su mogle i naše mučenice, pogotovo s. Jula koja je bila odsutna kad su upali vojnici u njihov Dom na Palama. Ne, ona se pridružila svojim sestrama i hrabro se suprotstavila nasilju. Nasilje je međutim pobijedilo, ili se barem tako činilo jer one su ubijene i nasilno završile život u Goraždu i u valovima rijeke Drine. Ipak, nasilje nikad ne pobjeđuje, pa tako ni u ovom slučaju. Izvoditelji ovih zločinačkih djela prali su svoje noževe u kući Bakovićevih, osjećali su se nadmoćno, ali ubili su nenaoružane i nevine žene-redovnice koje se nisu mogle njima suprotstaviti silom, no suprotstavile su im se svojim otporom. One jesu umrle, ali nisu poslušale njihove naredbe, nisu im se pokorile i nisu učinile što su oni željeli. Tako da su u svom bijesu, nakon njihova skoka s kata te vojarne, danas osnovne škole, njih polomljene pobili i bacili sutradan u rijeku. Pokolji su nakon ulaska četnika trajali cijeli prosinac i sve do kraja siječnja 1942. godine. Na tri mosta u Goraždu pobijeno je mnoštvo ljudi i bačeno u Drinu“, rekao je biskup Košić te podsjetio na svjedočenje don Ante Bakovića o mučeništvu sestara.

U tome svjedočenje, između ostalog, stoji: „Najviše mi se u pamćenje urezalo da je majka u mrklu hladnu prosinačku noć 14. prosinca otvorila prozor sobe u kojoj smo spavali jer smo začuli vrisak i ženske jauke. Bile su to četiri časne sestre koje su se očito neko vrijeme skrivale, a potom opirale četničkim nasrtajima. Struje nije bilo. Samo mrkli mrak kroz koji je odzvanjalo zapomaganje časnih sestara. ‘Isuse, spasi nas!’ – i danas čujem taj vapaj, kao da se dogodilo jučer, a ne prije 70 godina. Sjećam se toga straha koji smo i mi osjećali”, stoji u svjedočanstvu don Ante Bakovića.

Pošto se osvrnuo na drugo čitanje iz poslanice svetoga Pavla „koji Rimljanima, a i nama, poručuje da nas nitko i ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove“ i Isusove poruke iz evanđeoskog misnog odlomka „Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti”, biskup Košić se osvrnuo na datum mučeništva blaženih sestara.

„Pogledajmo i na datum pogibije naših sestara blaženica: 15. prosinca, deset dana prije Božića, advent. Je li našim blaženicama, kad su od 11. do 15. prosinca hodale prema mjestu svoga mučeništva, kroz glavu prolazilo pitanje, što će biti ovog Božića, hoće li ga dočekati, gdje i kako ga proslaviti? Jer advent prolazi i pred vratima je Božić. Sigurno, imale su vremena o svemu razmišljati dok su gazile snijeg. Istina, vojnici su ih tjerali i vikali, ali one su mirno podnosile to nasilje… Božić su dakle dočekale već u nebu. I don Anto im se molio često, kao i njegova majka koja je od prvog časa vjerovala da su one u nebu. I mi im se danas molimo, i ovdje u Sarajevu u crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi koja je posvećena Mariji, Kraljici krunice, i u Goraždu i diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i u čitavom svijetu gdje žive hrvatski katolici: ‘Blažene Drinske mučenice, molite se za nas! Vi ste svoju životnu borbu završile ustrajući u svojoj ljudskosti, u vjeri i vjernosti Kristu i svojem redovničkom životu. Da, i u ljudskosti – jer nitko ne smije vršiti nasilje nad drugim čovjekom… Blažene mučenice, udijelite slobodu svakom čovjeku, da se nikoga ni na što ne prisiljava, da se i u odgoju i u međuljudskim odnosima svi odnose s poštovanjem jedni prema drugima, kao prema svojoj braći i sestrama. Blažene Drinske mučenice, zagovarajte naše sestre redovnice, osobito Kćeri Božje ljubavi, da vaša krv bude sjeme novih duhovnih zvanja, da se umnoži broj onih koje će slobodno i radosno služiti Kristu u Družbi koja je uvijek znala služiti ljudima, Crkvi i Domovini“, poručio je biskup Košić.

Na kraju mise svi zajedno su pred slikom blaženih Drinskih mučenica izmolili Molitvu za njihovo proglašenje svetim. U propovijedi je biskup Košić pročitao pjesmu Mile Babića „Zavjet na Drini“. Liturgijsko pjevanje animirale su srednjoškolke nastanjene u internatu Katoličkog školskog centra sv. Josipa pod ravnanjem profesorice Ane Andrle Imamović. Čitanja i Molitvu vjernika čitale su sestre Kćeri Božje ljubavi, jedna srednjoškolka i jedna liječnica, izvijestila je KTA.