„Nakon opisa Isusova rođenja iz pera evanđelista Luke na misi polnoćki i jutarnjim misama svetkovine Božića, danja misa pred nas stavlja početak Ivanova evanđelja koji o Isusovom rođenju govori na jedan potpuno drugačiji način“, rekao je biskup Radoš uvodeći u homiliju.

Kazao je da se čini kako Ivan evanđelist želi ispričati i sažeti čitavu povijest spasenja, Božjeg hoda s ljudima, pokazati kako je i zašto došlo do trenutka Božjeg rođenja u djetetu Isusu. „Uzet će pojam riječi i protumačiti odnos Boga i čovjeka: ‚U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.‘ Ivan polazi od trenutka stvaranja kada Bog svojom Riječju stvara čovjeka iz ljubavi“, protumačio je varaždinski biskup

U nastavku je govorio o prvom grijehu koji prekida čovjekov odnos s Gospodinom, no Bog ga traži. Adam se najprije skriva, a potom se pravda, prebacuje krivnju na Gospodina jer mu je dao ženu koja ga je nagovorila na grijeh, ali predbacuje i ženi te se među njima narušava sklad jer su prekršili riječ koja je za njih bila riječ Života. Propovjednik je kazao da je to iskustvo koje svi poznajemo. Kada pogazimo riječ koju smo dali, kada jedni druge izdamo, kad ne držimo svoju riječ nastaje nered.

„Uvijek kada dođe do izdaje riječi, ljudi se razilaze, jedni drugima predbacuju i žele krivnju skinuti sa sebe i staviti na druge. Ali krivnju čovjek ne može skinuti sam sa sebe. Ona je takve naravi da nemamo moć skinuti krivnju, grijeh, mi nemamo moć uspostaviti ponovno komunikaciju, dijalog, zajedništvo s Bogom. I to je temeljni grijeh radi kojeg Bog obećava, daje svoju riječ da će poslati Spasitelja“, rekao je biskup Radoš.

Od tog trenutka započinje povijest ljubavi Izabranog naroda i Boga. Bog govori stalno i znak njegove prisutnosti je riječ, kazao je biskup. Potom je govorio o važnosti riječi u povijesti spasenja, od praotaca Izraelskog naroda, preko Mojsija, do proroka koji riječ Božju, riječ Saveza zapisanu od Mojsija na kamenim pločama, nastoje upisati u čovjekovo srce.

„Bog daje riječ ljudima da će biti s njima. On govori, sklapa savezništvo u riječi. On daje riječ koja je zapisana u pločama i konačno u ove dane progovara po svome Sinu, njegova Riječ postaje Tijelom. Nastanjuje se među nama, dobiva stan u krilu Djevice koja u ime ljudskoga roda potpisuje novi Savez u Božjoj riječi, u Isusu Kristu Bog se spustio k nama“, pojasnio je propovjednik.

„Razlog njegova dolaska je pružena ruka Božja koji nas želi izbaviti iz živog pijeska našeg grijeha iz kojeg se ne može nitko sam izbaviti“, zaključio je biskup Radoš pozivajući se na papu Ratzingera koji je u tumačenju božićnog otajstva upotrijebio upravo sliku ispružene Božje ruke.

„Isus je Božja riječ nama, ali i naša riječ Bogu, sve naše molitve, prošnje, vapaje izričemo Ocu po Njemu, On nas uzdiže, nosi našem nebeskom Ocu. Njegov dolazak među nas u liku maloga djeteta olakšava nam pristup k njemu, da se ne bojimo njegove moći, veličine i božanstva“, kazao je varaždinski biskup te poželio da Riječ postane tijelo u nama i učini nas dionicima Neba.

Na kraju mise mons. Radoš je okupljenima čestitao Božić slikom koju je upotrijebio u božićnoj poruci: „Bog je kao majka. Bog se ponaša sa svojim stvorenjima kao majka sa svojim djetetom. Koliko puta smo vidjeli tu gestu. Ona visoka, velika; on malen, mrvica na zemlji. Ali ona se saginje, spušta, dovodi sebe na razinu svog djeteta. S njim postaje mala, poput njega. Uzima ga u ruke i ustane, podigne ga u visinu i poljubi ga, ponese ga sa sobom. Tako često to vidimo.To je Bog učinio s čovjekom. Spustio se na našu razinu do naše malenosti, da nas obujmi svojom ljubavlju i snagom, uzme u naručje, podigne visoko, na svoju razinu, u svoj svijet – poljubi i pođe s nama u život. Želim svakom od Vas da to kroz ove dane osjetite, doživite i Bogu na tome zahvalite.“

Ovoj čestitci pridružio se i umirovljeni biskup Mrzljak te biskupu Radošu čestitao imendan poželjevši mu još mnogo imendana koje će proslaviti s vjernicima u varaždinskoj katedrali.

Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor Chorus Dominicalis uz orguljsku pratnju mo. Višeslava Jaklina, koju je sviranjem trube upotpunio prof. Tomislav Ratković.