Na skupštini sudjeluju predstavnici sedam katoličkih zajednica: koptske, sirijske, maronitske, melkitske, kaldejske, armenske i Crkve latinskog obreda. Sudionici su pristigli iz Svete zemlje, Jordana, Libanona, Sirije, Egipta, Iraka i Armenije.

Na početku skupštine, koja će trajati do subote 18. veljače, sudionici su se pomolili za žrtve potresa u Turskoj i Siriji i ujedno naglasili zajedništvo različitih obreda.

Sudionici su podsjetili da sinodalna okupljanja imaju dugu tradiciju u arapskome svijetu, uključujući i razmjenu o životu potlačenih kršćana kao i zajedničko zauzimanje protiv društvenih neprilika.

„Ujedinjuju nas prilike u našim zemljama, u kojima često nemamo svi vjersku slobodu, slobodu mišljenja, slobodu žena i djece. Svi se nastojimo koliko nam je moguće boriti protiv korupcije u politici i gospodarstvu”, riječi su iz pisma Istočnih patrijarha iz 1992. godine, na koje je na početku skupa podsjetio glavni koordinator sinode i glavni tajnik Vijeća Istočnih katoličkih patrijarha o. Khalid Alwan.

Prema njegovim riječima, sve katoličke zajednice podupiru transparentnost u vlastitim vjerskim i socijalnim ustanovama i nastoje prakticirati „odgovorno državljanstvo” i boriti se protiv siromaštva i neznanja. Nazočnost kršćana shvaćena je kao poruka u službi čovjeka. Sve crkve u tome području trpe „odlazak naše djece, kojima je sužen vidokrug života dostojna čovjeka”, poručio je o. Alwan. Međutim, napomenuo je, mnogo više od briga i teškoća, „zajedničko krštenje i vjera, ljubav i nada” predstavlja element zajedništva.
Raznolikost liturgijskih izražajnih oblika kršćanskih Crkava na Bliskom istoku prema njegovim riječima predstavlja veliko bogatstvo kao i „izvornost njihove duhovnosti i njihova teološkog vidika, snaga njihova stoljetnog svjedočenja sve do mučeništva”.

O. Khalid Alwan izrazio je žaljenje što su te razlike dovodile i do podjela, „zbog ljudskih grijeha i njihova udaljavanja od Kristova Duha”. Ono što povezuje snažnije je međutim od onoga što dijeli, stoga su mogući i susreti i suradnja. Danas je važno „očistiti kršćansko sjećanje od negativnih tragova prošlosti”, zaključio je.

Na dugu i primjernu tradiciju sinodalnosti na Bliskom istoku podsjetio je i glavni izvjestitelj Sinode o sinodalnosti luksemburški nadbikup kardinal Jean-Claude Hollerich.

Glavni tajnik Sinode, kardinal Mario Grech, naglasio je slično kao i tijekom europske Sinode u Pragu, da „praksa Sinode nikad ne okreće biskupe i Božji narod jedne protiv drugih, nego ih drži u stalnoj povezanosti koja i jednima i drugima omogućuje ispunjavanje njihovih uloga”. Crkva Sinode ‘Crkva je slušanja’”, rekao je kardinal Grech.

Sinodsko okupljanje katoličkih zajednica Bliskog istoka nastavlja se niz kontinentalnih sinoda. Azijska sinodska skupština održava se od 24. do 27. veljače u Bangkoku, od 1. do 3. ožujka u Adis Abebi u Etiopiji održat će se sinodska skupština za Afriku, a od 17. do 23. ožujka bit će južnoamerička sinodska skupština u Bogoti u Kolumbiji. U Sjevernoj Americi u siječnju je održano online deset regionalnih skupova, a ovih dana radna skupina u Orlandu priređuje sažetak završnog teksta.

Svaka kontinentalna sinodska skupština priredit će vlastiti dokument o savjetovanju, koji će biti proslijeđen tajništvu Sinode u Rimu. Tih ukupno sedam tekstova bit će objedinjeni u drugom radnom dokumentu svjetske Sinode o sinodalnosti, koji bi trebao biti objavljen u lipnju. To će predstavljati podlogu savjetovanja Sinode biskupa od 4. do 29. listopada ove godine, a 2024. upriličit će se novo savjetovanje. Rezultati tih savjetovanja trebali bi se kao završni dokument predočiti Papi, koji nakon toga može objaviti postsinodalni dokument.