Duhovnoj obnovi pridružili su se i postulanti Hercegovačke franjevačke provincije sa svojim odgojiteljem fra Stankom Ćosićem.

Nazočne svećenike, biskupa Petra Palića i provincijala fra Jozu Grbeša na početku je pozdravio generalni vikar don Nikola Menalo, podsjetivši „da smo se i ove godine okupili kao bismo u svećeničkom zajedništvu započeli sveto korizmeno vrijeme”.

Prigodno razmatranje o temi „Čisto srce“ održao je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije

Podsjećajući na Isusove riječi iz Markova evanđelja o onome što izlazi iz čovječjega srca i što ga onečišćuje (Mk 7, 14 – 23), fra Jozo je rekao da „Crkva uči da su takva zla posljedice istočnog grijeha. Učenje tvrdi da nešto fundamentalno nije u redu s nama, da nije sve u redu, da smo nesređeni, iskrivljeni, pomiješani. Istočni grijeh (ili ga možda sada možemo zvati zapadni) ušao je u svaki kutak našeg života: u naše umove, naše volje, naše želje i strasti, čak i u naša tijela“.

Govoreći o potrebi čistoga srca, fra Jozo je ustvrdio: „Tko je ‘čista srca’, ne samo da se dobro osjeća, da je Bogu blizak, nego upravo zbog toga se odnosi pozitivno prema drugim ljudima, balzam je za svijet u kojem se još uvijek odvija bespoštedna borba između ‘dobra i zla’”.

Ako čovjek želi imati čisto srce, potrebno ga je odgajati i odgoj za čisto srce trebao bi biti prioritet i današnjeg svijeta i čovjeka. „Biti čista srca podrazumijeva jednostavnost srca prema Bogu. Čisto srce nema licemjerja, nema prijevare, nema skrivenih motiva. Čisto srce obilježeno je transparentnošću i beskompromisnom željom da se u svemu ugodi Bogu. To je više od vanjske čistoće ponašanja; to je unutarnja čistoća duše“, kazao je fra Jozo.

Podsjetivši da je dio korizme i stjecanje nove perspektive, fra Jozo je naglasio da „smo pozvani svi dobro i čisto vidjeti, jer jedino tako možemo pomoći i drugima da čisto vide, da ne bi upali u duhovnu bijedu”.

Govoreći o čistom srcu, fra Jozo je rekao da se „čisto srce očituje u riječi kojom govorimo, u riječi koja je ambasador našeg unutarnjeg svijeta, našeg srca. Riječ nam odaje srce”.

Naglašavajući potrebu šutnje i navodeći primjer sv. Josipa, fra Jozo je rekao da pred malom tajnom čovjek malo šuti, pred velikom tajnom čovjek puno šuti, dok su pred tajnom samog Boga, riječi suvišne.

Govoreći o poniznosti kao putu do čistoće pogleda i srca, fra Jozo je kazao kako je poniznost vrlina onih koji su susreli Njega. Oni ne traže ništa za sebe. Njih priznanja ne zanimaju. Oni su samo sluge dobrote. „Oholi pak ljudi, sebični ljudi, ljudi čiji je ego veći od njihove zamisli, ne dolaze do srca ljudi. Njihova zaljubljenost u svoju sliku priječi ih vidjeti daleko ili visoko! Oni ne iščekuju nikoga osim sebe. Tako ego postaje tamna strana duše koja ne vidi!“, ustvrdio je fra Jozo.

„Bog je svoje stvorenje ispunio svojom prisutnošću. On je blagoslovio svoj svijet svojom slavom. Boga treba vidjeti onakvim kakvim se objavio. Vrijeme u kojem živimo gubi vjeru i došlo je već do traume besmisla. Nije nam dovoljno samo imenovati idole, ne stajati po strani i isticati probleme sa svima i svačim, već graditi stvaranjem, izgradnjom stvari, obnovom srca“, zaključio je svoj nagovor fra Jozo Grbeš.

Nakon razmatranja uslijedilo je pokorničko bogoslužjo i prigoda za ispovijed. Pobožnost križnog puta predvodili su đakoni don Zvonimir Rezo i fra Fran Ćorić.

Euharistijsko slavlje i obred pepeljenja u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve predvodio je biskup Petar Palić.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, biskup Palić je u svojoj homiliji naglasio kako „nas prorok Joel poziva da razderemo svoja srca, a ne svoje haljine. Taj prilično čudan izraz znači da Boga više zanimaju naša srca nego vanjske stvari”.

Ono na što Joel cilja nije pretjerivanje ili privlačenje pozornosti drugih svojim ekstravagantnim djelima. On predlaže da ne trgamo svoju odjeću u komadiće, u umjetnom prikazivanju emocija. Joelova je preporuka da pokora treba biti iskrena, u srcima, ali ne gurana u oči javnosti. Drugim riječima, treba ostati miran, usredotočen na bitno i hodati naprijed. „To je dobro upozorenje za sve nas u današnjem svijetu i vremenu kad smo navikli sve ono što činimo na pladnju staviti pred druge, jer, naravno, važno je koliko ‘lajkova’ i ‘pregleda’ imamo. Istovremeno, bunimo se i negodujemo kad nas se ocjenjuje i procjenjuje, kad se o nama priča i kad smo predmetom govora ili ogovaranja“, rekao je biskup Palić.

„Korizma je sveto vrijeme koje nas potiče na preispitivanje svoga načina života i korizma je dobra prigoda da popravimo svoj život”.

Vrijeme korizme Božji je dar, vrijeme da se razmotri sebe i vlastiti odnos s Bogom, ne uz velika vanjska pokazivanja svoje vjere, već tiho, ponizno i osobno, znajući da „nas nosi Bog pun ljubavi koji može dosegnuti čak dolje i u prašini nedosljednosti moga života, jer on je, kako reče sveti Augustin, ‘interior intimo meo i superior summo meo’” („intimniji od moje intime i viši od moga najvišeg dijela“) (Ispovijesti III, 6, 11).

Djela pokore treba shvatiti kao sredstva da „pročišćeni stignemo do uskrsnog slavlja. Međutim, ne smijemo zamijeniti sredstvo s ciljem: cilj je Uskrs”, rekao je biskup Palić.

Govoreći o evanđeoskom odlomku, biskup Palić je podsjetio kako Isus upozorava „da ne činimo stvari pred drugim ljudima kako bismo ih zadivili”. U Isusovo je vrijeme bilo puno ljudi koji su to činili. Isus poziva ne na življenje minimuma, nego dati, uložiti „sve“.

„Živimo u svijetu koji počiva na reklamama i marketingu s geslom: Čini dobro i govori o tome. Danas slušamo Isusa u evanđelju koji nas uči drugačije: Čini dobro i ne govori o tome! Pismoznanci i farizeji su živjeli od ‘lajkova’ i ‘pregleda’, željeli su da svi ostali znaju koliko su pravedni, kako su bili sveti, kako dobri, kako blizu Bogu. Činili su to jer su htjeli da drugi misle da su prilično dobri. Međutim, Isusa zanima ono što je u srcu, zanima ga kakvi smo iznutra, a ne kakvi bismo se mogli prikazati drugim ljudima”, naglasio je biskup Palić.

Milostinja, molitva i post trebaju biti izrazi utarnjeg raspoloženja, a ne izvanjskog pretvaranja pred ljudima.

Biskup je svoju homiliju zaključio riječima sv. Ivana Zlatoustog: „Postiš li? Dokaži mi to svojim djelima. Vidiš li siromaha, smiluj mu se. Ako vidiš da se prijatelja hvali, ne budi mu zavidan. Ne daj samo svojim ustima da poste, nego i oko i uho i noge i ruke i svi udovi naših tijela. Neka ruke poste, tako da budu oslobođene pohlepe. Neka noge poste, prestajući trčati za grijehom. Neka oči poste, disciplinirajući ih da ne bulje u ono što je grješno. Neka uho posti, ne slušajući zle priče i ogovaranja. Neka usta poste od ružnih riječi i nepravedne kritike. Jer kakva nam je korist ako se uzdržavamo od ptica i riba, a grizemo i proždiremo svoju braću? Neka nas okrijepi Onaj koji je došao na svijet spasiti grešnike, upotpuni post poniznošću, smiluje nam se i spasi nas”.

Pjevanje pod misom animirao je mo. don Dragan Filipović.