U zajedništvu s mons. Bogdanom suslavili su umirovljeni vojni ordinarij Juraj Jezerinac, generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo i biskupski vikar za pastoral Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Oružanih snaga RH don Slavko Rajič.

Nakon navještaja Evanđelje o Isusovu uskrsnuću, homiliju je izrekao don Marko. „Liturgija nam na Nedjelju Gospodinova uskrsnuća, u Evanđelju koje smo slušali, govori o događaju uskrsnuća koji kao glavne likove ima tri svjedoka: Magdalenu, apostola Ivana i apostola Petra. Čudno, među ovim likovima nema Majke Božje, Isusove majke, majke Raspetoga. Ona ne hrli prema grobnom mjestu, ona je puna nade jer je u svom srcu čuvala riječi svoga Sina. Naprotiv, oni koji hrle na grob su pritisnuti žalošću. Nitko od njih još ne vjeruje u uskrsnuće. Prva reakcija pred praznim grobom bila je pomisao na krađu Isusova tijela… Oni hrle na grob ne da bi potvrdili uskrsnuće, već da bi se uvjerili u krađu Isusova tijela.“

„Dok hrle prema grobu, najednom će postati vjerni. Prijelaz od nevjere do vjere je vrlo neposredan da bismo ga mogli objasniti. On je djelo milosti koja djeluje prema Božjem vremenu. Božje vrijeme je ono od stvaranja iz ničega, ono, dakle, može mijenjati smjer jednoga života te obratiti savjest u jednom jedinom trenutku. Trčanje svjedoka možemo smatrati putem vjere, on polazi od jednostavnog promatranja odvaljene grobne stijene, do gledanja složenih plahti, do osobnog razmatranja koje izvire iz vjere, koja će se usavršiti razumijevanjem Pisama. To nam daje shvatiti da kada gledamo ‚Božjim očima‘ opažamo klicu života i u poljima smrti. Naime, kršćanska vjera ispovijeda i vjeruje u uskrsnuće promatrajući znakove smrti (…) Sveti Pavao nas opominje da tražimo ‚s onu stranu‘. Zemaljsko gledanje u materijalno blagostanje prisiljavaju nas da gledamo dolje a zaboravljamo nebo. Uskrs, naprotiv, potiče da gledamo prema gore, u vis, u nebo gdje postojano prebiva naše spasenje.“

„Zadaća kršćana je da generacijama koje slijede dadnu razloge života i nade… Ova zadaća je, ipak, opterećena teškim upitima: je li moguće dati nadu obiteljima stradalih i ubijenih? Tolikim roditeljima, očajnim zbog postupaka njihove djece? Tolikim mladima koji nemaju zaposlenja te gube vjeru u nadu? Tolikim obiteljima pogođenima siromaštvom i bolešću? Popis zala ovoga svijeta je vrlo dug. On može stvoriti unutarnju muku…“, istaknuo je propovjednik.

Ipak, kršćanin je „onaj koji se nada i živi paradoks da je na ovom svijetu, ali ne i od ovoga svijeta, te živeći ga priopćava drugima ljepotu života skrivenoga u Kristu. Kršćanska nada je daleko od nejasnog osjećaja da će sve biti dobro i da će zlo biti pobjeđeno a teškoće prije i li kasnije nestati; ona je pogled koji zna prijeći s onu stranu smrti a da je ne izbjegava već joj daje značenje u svjetlu Isusova uskrsnuća. Kao vjernici smo pozvani biti uvjereni i vjerni donositelji ove nebeske nade“, zaključio je don Marko.

Na kraju mise, poslije blagoslova hrane, biskup Bogdan čestitao je Uskrs svim prisutnim vjernicima.