Hodočašće se održava u okviru 63. Međunarodnog vojnog hodočašća (63. PMI).

Sudjelovat će predstavnici vojnih i policijskih snaga, veteranskih udruga, povijesnih postrojbi, vatrogasnih zajednica iz više od 30 zemalja.

„Svatko od nas hodočasti u stvarnosti svoga života, s tjeskobama i nadama, sa svojim brigama i tegobama, ali uvijek u vedrini onih koji u vjeri, nadi i ljubavi gledaju prema nebu – ne sami, izolirano, nego zajednički, kao članovi naroda Božjega, Crkve – Kristove Crkve, Katoličke Crkve“, rekao je u propovijedi biskup Bogdan.

Geslo hodočašća su riječi Majke Božje upućene sv. Bernardici Soubirous: „Želim da ovdje izgrade kapelicu…“ Vojni ordinarij rekao je da hodočasnici idu k Mariji – na mjesto osobitih Božjih milosti, gdje su se prije 165 godina susreli nebo i zemlja.

„Želimo na ovomu hodočašću kroz duljinu puta i težinu osobne žrtve prinesene s ljubavlju preporučiti Bogu i Gospi sebe, svoje obitelji, svoje bližnje, svoj narod i svoju domovinu. Molimo za teške bolesnike i patnike koji su se preporučili u naše molitve, osobito za one koji se osjećaju prazni i beskorisni, bez životnog smisla. Molimo za mir – za mir u svijetu, za mir u Ukrajini, za mir u našem susjedstvu, za mir u našoj domovini. Molimo za kulturu života u našoj sredini, naspram kulture smrti, otvorenost zaštiti svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti, do odlaska u Božji zagrljaj.“

Vojni ordinarij istaknuo je da sudionici hodočašće promatraju kao osobni hod u vjeri. Slavljenjem sakramenata ispovijedi i euharistije „želimo obnoviti svoje duhovne snage za nastavak svih naših životnih putovanja, za sve ono što jesmo i što želimo biti, za sve ono dobro i plemenito što je u našem srcu i u našim mislima“, kazao je mons. Bogdan.

Kao temeljni smisao i značenje, glavni cilj i svrhu hodočašća istaknuo je da im sve što će na njemu doživjeti i proživjeti pomogne i potakne ih da odhodočaste dionicu života i da tako postignu sretnu vječnost u zajedništvu sa svima svetima u nebu.

Na kraju propovijedi biskup je hodočasnike preporučio zagovoru Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta te sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću i bl. Ivanu Merzu, čiji će spomendani biti slavljeni tijekom hodočašća.

Misu je suslavilo više od 20 svećenika među kojima voditelj i glavni koordinator hodočašća, generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH i kapelan na Hrvatskom vojnom učilištu don Marko Medo.

Pjevanje su zajednički predvodile Klapa Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj i Policijska klapa Sveti Mihovil, koje će tijekom hodočašća s Orkestrom Hrvatske vojske biti zadužene za pjevanje na liturgijskim slavljima.

Na kraju slavlja biskup Bogdan je nad hodočasnicima izmolio blagoslovnu molitvu hodočasnika na polasku.

Potom se oko 800 hodočasnika, sa 16 autobusa uputilo prema Francuskoj. Na putu do Lurda posjetit će nekadašnje papinsko sjedište Avignon gdje će u katedrali Notre Dame des Doms slaviti misu, te najveću europsku srednjovjekovnu utvrdu Carccassone. U Lurdu će biti do 15. svibnja, a na povratku u Zagreb posjetit će i Padovu gdje će slaviti misu u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Hodočasnicima će tijekom puta kao duhovna potpora na raspolaganju biti vojni kapelani i nekoliko svećenika iz drugih hrvatskih biskupija.

Zapovjednik ovogodišnjeg hodočašća je zamjenik zapovjednika Zapovjedništva za potporu brigadni general Ivan Raos, zamjenik zapovjednika je zapovjednik Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“ brigadni general Željko Ljubas, a zamjenik zapovjednika za MUP je pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva za intervencije Stjepan Milković.

Hodočasnicima iz Hrvatske u Lurdu će se pridružiti i njihovi sunarodnjaci iz Bosne i Hercegovine, predvođeni vrhbosanskim nadbiskupom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomom Vukšićem.

Prvo hodočašće vojnika u lurdsko svetište organizirano je po završetku Drugog svjetskog rata, kada je nekolicina vojnih kapelana okupila vojnike razdijeljenih i zaraćenih strana te s njima hodočastila u Lourdes kao znak pomirbe i uspostavljanja trajnog mira. Godine 1958. vojno hodočašće poprimilo je međunarodni karakter. Narodi koji su netom ratovali počeli su se sastajati u lurdskome svetištu i ganuti izmjenjivali su molitve i pjesme, oznake i odore – običaj koji se održao do današnjih dana kao znak bratimljenja i pomirenja.

Hrvatska vojska sudjeluje na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu od 1993. godine. Hodočašće tradicionalno organizira Vojni ordinarijat u RH uz potporu Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja.