Program je vodila Andrea Černivec, urednica i novinarka Hrvatskog tjednika –nakladnika izdanja. Uvodno je kratko prikazala sadržaj i strukturu knjige. Istaknula je da je riječ o trećem izdanju, koje je prošireno osvrtima na knjigu, koje su napisali dr. sc. Josip Mužić, dr. sc. Damir Šehić, dr. sc. Anton Marović i novinar Joško Čelan.

Prvi je o knjizi govorio dr. sc. Stipe Kutleša, filozof i fizičar. Istaknuo je – pomoću videoprikaza – najvažnije „mjere“ koje je, „na početku ‚pLandemije‘ prije tri godine, Crkva prihvatila po uputama ondašnjega državnog Stožera, ostavivši vjernike bez sakramenata, te gurnuvši samu sebe u ‚katakombe 21. stoljeća‘, kako je u naslovu prvoga komentara u knjizi kritički istaknuo don Kaćunko“. Kritički ukazujući na pojedine nelogičnosti te apsurdnost mnogih tadašnjih postupaka, zaključio je s nadom da će „sve što smo proživjeli biti dobra lekcija za budućnost“.

Zatim se na don Anđelkovu knjigu osvrnuo dr. sc. Damir Šehić, profesor moralne teologije i župnik u Zadru. Istaknuo je posebno rasprave koje su se na znanstvenoj razini odvijale glede moralnosti cjepiva, dobivenih iz „staničnih linija pobačenih fetusa“. Glede općega ozračja u društvu i Crkvi tijekom korona-fenomena, naglasio je veliko značenje pojedinaca koji su javno prosvjedovali te medijskim istupima pružali otpor službenoj „agendi“, među kojima se isticao i don Anđelko koji je „odlučio da Sionu za ljubav neće šutjeti“.

„Ne znam koliko smo svjesni činjenice nastanka ove knjige koja postaje svojevrstan dokument o trenutku ‚velikog reseta‘, a koja zajedno s knjigom ‚Cjepivo Da ili Ne‘, don Josipa Mužića, predstavlja jasan i nedvosmislen stav i dokument pred svim manipulacijama koje su usmjerene prema transhumanističkom podešavanju čovjeka u smjeru ne-osobnog subjekta koji nema humanu vrijednost i dostojanstvo“, posvijestio je dr. sc. Šehić.

Dodao je da svi mehanizmi postupanja u vremenu pandemije: cenzura, prisila, etiketiranja, odbacivanje itd. „predstavljaju modele budućeg postupanja prema svim neistomišljenicima i slobodnomislećim ljudima koji se neće uklapati u provedbu agende“ te će „svaki pojedinačni govor i istup koji će dovoditi u pitanje službeni narativ, pa makar imao i hrpu argumenata i istomišljenika na svojoj strani“, unaprijed biti osuđen na progon i kaznu. Stoga više nije revolucionarno konstatirati da je Pandemijom prestala Demokracija i da živimo u post-demokratskom društvu, jer bi već sada „trebalo biti jasno da su trasirane dvije paralelne stvarnosti – simulirana i realna“, naglasio je.

Objasnio je da je „simulirana stvarnost proizvedena za one koji su prionuli na novi narativ pristajući ga i izgrađivati, te ni sada ne miruju nego izgrađuju Novo društvo, Novi poredak, Novog poboljšanog čovjeka, Novo kršćanstvo, Novo normalno. U toj simuliranoj stvarnosti nema mjesta činjenicama, Istini, tradicionalnom moralnom nauku Crkve, Kristovoj antropološkoj istini o čovjeku, i slobodnom kršćaninu. Za sve one koji odlučuju gledati svojim očima, misliti svojom glavom, živjeti svoj autentični kršćanski život i ljubiti neku ‚staru Crkvu‘ stavljeni su pred redukciju i dokinuće. Slika novog Kršćanstva ogleda se u ideji koja je artikulirana ad intra u Crkvi i koja se predstavlja kroz mantru inkluzivnosti i jedinstva. No, ta naočigled univerzalistička ideja krije unutar sebe netrpeljivost prema svima koji ne žele prihvatiti nasilni narativ. Agenti simulirane stvarnosti rade na svim područjima pa tako zasigurno i u Crkvi te im nije cilj čuvanje Pologa vjere predanog od Krista apostolima i Crkvi, nego, nadahnuti univerzalističkim idejama, stvaraju Novu Crkvu koja nema alternativu i koja pošto-poto želi promijeniti svoje ‚Staro lice‘. Možda se djelomice i u tome krije odgovor na don Anđelkovo pitanje s početka: Zašto su kršćani pobjegli u mišje rupe i odluku o sakramentima prepustili svjetovnim vlastima? Uz tužnu konstataciju da su kršćani u mišjim rupama i da je Crkva budućnosti sigurno katakombalna“, zaključio je dr. sc. Šehić.

Mr. sc. Arna Šebalj, pravnica, novinarka, spisateljica i borkinja protiv globalističkog sustava, i sama autorica knjige sličnog sadržaja „Urota protiv čovjeka: COVID-19 i 5G profiterstvo: istine i laži“, istaknula je značaj don Kaćunkove knjige nakon službenog proglašenja „prestanka pandemije“, jer opasnost nije prestala, odnosno, kako je rekla, „plandemičari su već najavili nove smrtonosne viruse, a potom će sigurno ponuditi i nove spasonosne lijekove tj. cjepiva“.

Opisala je opasnosti koje svijetu ozbiljno prijete od tzv. transhumanizma, koji čovjeka želi „poboljšati, kao da je Bog u ‚savršenom dizajnu‘ krune svoga stvaranja učinio niz propusta pa ih sada moraju ispravljati razni ateistički znanstvenici, što je vrhunac apsurda“, naglasila je mr. sc. Šebalj, dodavši da je sve to, kao i don Anđelkova knjiga, poticaj kršćanima da se trgnu iz umne i mentalne uspavanosti.

Na kraju je don Anđelko svima zahvalio te u kratkom govoru istaknuo da mu je prva namjera za pisanje priloga u knjizi bila borba za istinu od početka korona-fenomena, koji je bio koktel straha, propagande, obmane, medijske cenzure, ušutkavanja uglednih znanstvenika koji se nisu slagali sa službenim covid-narativom itd. Budući da se danas, tri godine poslije, počevši od Amerike i Europe, širi poziv na odgovornost onih koji su nepotrebnim „mjerama za zaštitu“ uzrokovali veliku i višestruku štetu golemom broju ljudi na materijalnoj i mentalnoj razini, neki uglednici koji su bili zagovornici strogih epidemioloških mjera naglo postaju „obraćenici“ pa zagovaraju jednu vrstu „amnestije“, kao npr. Emily Oster, profesorica ekonomije na bostonskom sveučilištu.

S druge strane, navodeći riječi kolumnista Glasa Koncila prof. dr. Valerija Vrčeka, don Anđelko je naglasio da mnogi znanstvenici upozoravaju da je prijedlog prof. Oster, i drugih „pandemijskih obraćenika, prihvatljiv, ali pod uvjetom da zahtjev za amnestiju (oprost) ne bude zahtjev za amneziju (zaborav). Jer, mnogi znanstvenici su vrlo kritični prema ispovijestima pandemijske upraviteljice zapakiranih u miroljubivu ambalažu.“ Naime, „neznanje ili ignoriranje ne može biti izgovor za politike koje drugima uskraćuju ljudska prava u vrijeme neodređene definicije izvanrednoga stanja“, piše prof. dr. Vrček i dodaje da „amnestija kao čin opraštanja zahtijeva kajanje i ispriku prema onima koji su oštećeni“, istaknuo je don Anđelko. Dodao je da taj postupak ne smije mimoići ni odgovorne u Crkvi, poglavito teologe koji su javno govorili da je „cijepljenje čin ljubavi“.

„Istina će nas osloboditi, jamči nam Vječna Istina, pa ako čvrsto stojimo u istini ničega se ne trebamo bojati“, zaključio je don Anđelko.

Glazbeni doprinos programu predstavljanja knjige dale su pijanistica Eva Kirchmayer-Bilić, violinistica Ana Kirchmayer-Wonnemann, te mezzosopranistica Lucija Klarić, izvedbama skladbe Ivane Lang „Tajanstvenim koracima“, „Tužna Horvatska“ Ferde Livadića, te don Anđelkove skladbe „Pod obranu se tvoju“.