Nadbiskup Vukšić predvodio je misu u zajedništvu s umirovljenim vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, zatim voditelja i zamjenika Đakonske pastoralne godine mons. Pave Jurišića i fra Mire Relote te profesora fra Šime Ivelja i nadbiskupova tajnika vlč. Dine Mustafija te sudjelovanje devetorice đakona.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je pozdravio sve i potaknuo da, po zagovoru sv. Justina mučenika, prikažu misu na slavu Božju i na vlastitu duhovnu korist. Kazao je da će on, zajedno s kardinalom Puljićem i nazočnim svećenicima, moliti za nazočne đakone koji se pripravljaju za svećeništvo da ih dragi Bog blagoslovi u njihovu služenju Božjem kraljevstvu i naviještanju Božje riječi u službi bližnjima.

U propovijedi nadbiskup Vukšić se oslonio u svom razmišljanju na upravo pročitane odlomke iz knjige Sirahove (42,15-25) i iz Markova evanđelja (10,46-52). „Knjiga Sirahova u ovom odlomku na osobit način sažima na svoj način ono što je poslanje svakoga svećenika. Prema Sirahovoj knjizi to je prije svega stalno podsjećati ljude, koje susrećemo, na djela Božja, na Božju prisutnost u njegovim djelima u ovome svijetu. Ovaj odlomak na vrlo krasan način sažima i ono što ste nekada učili kroz svoj studij kao neku vrstu apologetike, kao neku vrstu dokazivanja s tim da je ovo rječnik starozavjetnog proroka koji se trudi da kroz različite slike ljude, kojima se obraća, podsjetiti da je Bog stalno prisutan među njima na različite načine i da su zapravo situacije u kojima ne vidimo Božju prisutnost posljedica prije svega duhovne sljepoće ljudi, a ne odsutnosti Boga samoga. Poslanje svećenika je upravo to, na vrlo sažet način rečeno, podsjećati da je dragi Bog po svojim djelima stalno prisutan na ovome svijetu”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

„U ovom odlomku iz Markova evanđelja isti nam sveti pisac pripovijeda o čudu koje je Isus učinio nad slijepim Bartimejem tako što je ovaj progledao i počeo slaviti Isusa. Ono što, prema tumačenju duhovnih pisaca, osim one znanstvene egzegeze koju smo negdje na studiju učili, treba prepoznati da je Bartimej, prije svega, na svoj način, slika cijelog ljudskog roda i svakoga čovjeka. Cijeli ljudski rod, naime, pa i svaki čovjek na svoj način slika su Bartimeja koji u svojoj sljepoći sjedi pored puta kojim prolazi Isus i u jednom trenutku ga prepoznaje. ‘Sine Davidov’, kaže Bartimej iz svoje inteligencije, a iza očiju u kojima progleda na duhovni način u obliku vjere. ‘Sine Davidov’ u biblijskom izričaju je zapravo Mesija – to je onaj koji je Spasitelj svijeta. Bartimej, dakle, prepoznaje u svojoj vjeri Isusa kao Spasitelja. Poslanje svećenika je upravo to da po najprije on sam prepozna sina Davidova, Mesiju i Spasitelja i da, prepoznavši ga, može istoga sina Davidova navješćivati drugima sve zato da progledaju, da i svaki od nas progleda i da svi ljudi progledaju. Draga braćo, svi smo mi pozvani prepoznati Isusa kao sina Davidova i izići iz sljepoće vlastitih slabosti, vlastitih nemogućnosti, vlastitoga bijega ili udaljavanja od Krista Gospodina i onda ga, iz te vlastite obraćenosti i vlastite posvećenosti, dijeliti, propovijedati i svjedočiti drugima”, poručio je nadbiskup Vukšić.

„Sretna je okolnost, treća misao, da je danas blagdan svetoga Justina, koji je, vjerujem to svi znademo, u jednome dijelu svoga života, u svojoj mladosti, bio duhovni Bartimej. Nije, ni poznavao, ni vidio, ni uspijevao prepoznati sina Davidova. A onda mu se, kao velikom umu, filozofu koji je čak kasnije imao svoju školu u Rimu, dogodilo da je prepoznao kao Bartimej sina Davidova, uz njega pristao i ne samo da ga je naviještao vlastitim riječima i vlastitim umom svojim učenicima, nego na kraju i svojim životom u obliku svjedoka Kristova, koji je dao vlastiti život za njega, potvrdio svoje obraćanje i postao zauvijek uzor, primjer i poticaj svima koji navještaju riječ Božju i žele biti Isusovi svjedoci. Sveti Justin, dakle, obrativši se, izišavši iz onoga što se zove duhovna sljepoća, prepoznavši kroz vlastitu vjeru Krista Gospodina, sina Davidova, kao Spasitelja svijeta, ne samo da je pristao, nego se do kraja života uspio othrvati onome što se zove obožavanje lažnih vrjednota. Neka naš svećenički život bude put za Isusom, put za Justinom, put za Bartimejem, put svjedoka koji će stalno navješćivati i svjedočiti da je Bog stalno prisutan među ljudima; da je potrebno da ljudi na duhovni način iziđu iz vlastite ‘sljepoće’ i prepoznaju Krista Gospodina, da za njim hode kao jedinom pravom vrjednotom našim Spasiteljem i našom nadom”, poručio je nadbiskup.

Nakon mise uslijedio je čin predaje diploma o završenoj Đakonskoj pastoralnoj godini četvorici đakona Franjevačke provincije Bosne Srebrene, trojici Hercegovačke franjevačke provincije i po jednom đakonu Mostarsko-duvanjske biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije.

Nazočnima se najprije obratio voditelj Đakonske pastoralne godine mons. Pavo Jurišić. „Evo nas na službenom završetku Đakonske pastoralne godine generacije 2022./23., koju smo uz Božju pomoć priveli kraju. U ovo vrijeme našega zajedničkog hoda u svom svećeničkom zvanju i poslanju, pozdravljam u prvom redu vas, draga mlada subraćo đakoni, koji ćete za koji dan biti zaređeni svećenici naše Majke Crkve, a zatim i nas koji od dana našega ređenja bilježimo ne samo godine, nego i desetljeća, pa i određene jubileje“, kazao je mons. Jurišić te istaknuo da su svi pozvani biti prenositelji Evanđelja. Podsjetio je na riječi pape sv. Pavla VI. da „Evanđelje mora najprije biti razglašeno svjedočenjem“ te da „čovjek koji je evangeliziran i sam počinje evangelizirati“.

„Valja nam tu činjenicu imati na umu, posebno u današnjem svijetu. Bog neće ostaviti svoje hrabre svjedoke koji nastoje životom vršiti volju Božju i tim svjedočanstvom dati opravdanje primljenog poziva i dara. Pred vama je veliko polje rada. Ali ne bojte se! Bog je naša snaga. On je i pjesma naša“, poručio je mons. Jurišić okupljenim đakonima.

Potom su iz ruku nadbiskupa Vukšića spomenute diplome o stjecanju potrebne spreme za svećeničku službu primili sljedeći đakoni: fra Mile Beljo, fra Drago Blažević, fra Ivan Crnogorac, fra Fran Ćorić, vlč. Darko Endrich, fra Nikola Livaja, fra Marin Mikulić, fra Stjepan Orkić i don Zvonimir Rezo, prenosi KTA.